Ljubo Ruben Weiss

(tekst od 24.03.2015, objavljena neznatno kraća verzija na www.virovitica.net 27.03. 201Ljubo R. Weiss: PUSTITE TITA NA MIRU!

Većini nas od 40 naviše trebalo bi biti jasno TKO JE BIO TITO! Umro je prije 35 godina, svi dosadašnji predsjednici Hrvatske – Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ivo Josipović – držali su Titovu bistu u svom uredu, predsjedničkim dvorima, nekada vili „Zagorje“. Ranijim predsjednicima RH bilo je također jasno tko je bio Tito i da njegove zasluge premašuju njegove minuse.
Meni će za nekoliko dana biti 66 godina, i mogu sada napisati da sam polovicu svjesnog političkog života živio uvjetno u Titovo vrijeme (od, recimo 1965 do 1990., dakle punih 25 godina, i pola, uvjetno rečeno u Tuđmanovo vrijeme, od 1990. do 2015.; isto, 25 godina; naime, i godine nakon njihove smrti pripisujem njima, iako se nešto govorilo o detitoizaciji, i još više, o detuđmanizaciji). Ova kolumna je ponešto zakašnjela je su priče o sklanjanju biste Tita s Pantovčaka već utihnule, no u sjeni Tita živjet ćemo svi mi stariji, dok smo živi.
Kolinda Grabar - Kitarović novoizabrana je predsjednica RH i uselila se na Pantovčak, a trebala je u Visoku. Istovremeno, deložirala je Titovu bistu (rad Augusta Augustinčića) i uz puno buke i publiciteta iselila ga u rodnu kuću, u Kumrovec.Njeno je pravo da si uredi ured kako ona želi, pa i da bistu Tita spakuje i pošalje u Muzej, njegovu rodnu kuću, no iselivši Tita s Pantovčaka, čini se,.učinila je najmanje dvije stvari:
1. iseljenjem biste Tita približila ga je srcima mnogih ljudi, pogotovo onih koji ne pate od amnezije,
2. iselivši Tita ipak je poslala poruke javnosti da ga nije ocijenila kao cjeloviti lik političara i državnika, već poslušala svog šaptača Tomislava Karamarka, k tome i povjesničara, te Tita, istaknutog antifašistu, baš u Njemačkoj, proglasila diktatorom, i tako ne samo domaćoj, nego i svjetskoj javnosti poslala poruku da se odriče Titove antifašističke pozicije i ujedno pobjedničke pozicije Hrvatske u Drugom svjetskom ratu?
Za razliku od mnogih koji su se sada uskokodakali oko Tita, moja persona imala je određeno kritičko mišljenje i o njemu i za njegova života, a evo, sada prvi puta javno navodim podatak da nikada poslije Titove smrti nisam bio u Kući cvijeća u Beogradu, a radio sam u Socijalističkom savezu koji je imao i zadaću organizirati putovanja do kuće Cvijeća iz Zagreba.
TITO SA ŠEST PLUSEVA, I ŠEST MINUSA
Da skratim, Tita nisam glorificirao, bio sam ambivalentan prema njemu kao političaru, ali osim kraćeg razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, i onda, i i danas, držim da je vodio Jugoslaviju na jedini mogući način – sa podosta čvrste ruke, nije bio demokrat, ali u Istočnoj Evropi, od svih država uspostavio je sustav sa najviše liberalizma, sa ekonomijom koja je i pored promašaja imala puno tržišnih elemenata, i ono najvažnije, osigurao je MIR zamalo 45 godina na „brdovitom Balkanu“. Prije 5-6 godina upravo potaknut unutrašnjim ambivalencijama napisao sam i objavio članak o Titu sa šest pluseva, i šest minusa, na kolaborativnom blogu www.pollitika.com i to je jedan od mojih najčitanijih članaka ( otvaran je i čitan najmanje 8729 puta - Drug TITO, enigma, diktator ili čovjek za kojim se plakalo?)
Nije dobro ocjenjivati ga subjektivno, mada, Tito je stalno rogoborio protiv Izraela i cionizma, i podržavao nesvrstane i druge arapske zemlje, pa čak i Arafata i PLO, čak i u njegovoj terorističkoj fazi. Istovremeno Joža Broz, zagorski mjudrijaš, imao je korektne odnose sa židovskim svijetom i posebno, Nahumom Goldmannom, svojevremeno predsjednikom Svjetskog židovskog kongresa. Osim u prvoj fazi kada je nacionalizirana židovska imovina, omogućio je malobrojnim Židovima-Jevrejima Jugoslavije solidne uvjete za organizirani rad i djelovanje – kulturno, socijalno, pa i vjersko, jedan od rijetkih drugova koje je poštovao bio je Moša Pijade, neki kažu da mu je Moša bio mentor… U knjizi „Enigma Broz“ naći ćete pasuse u kojima je zabilježeno da je Tito izuzuetno cijenio – Židove…čak ima i spekulacija da je i sam bio ne Joža iz Kumrovca, nego Židov, Walter Weiss…Tako i vi, i vaša obitelj vrlo vjerojatno Tita ocjenjujete subjektivno.
Zbog njegova antifašističkog, partizanskog djelovanja, zbog NJET Staljinu, zbog poticanja brzog razvoja Jugoslavije, i pored nekih mana, za mene je pozitivan lik jugoslavenske i hrvatske povijesti. I nije toliko problem što se Titovu bistu smjestilo u Titovu rodnu kuću, problem bi mogao biti kada ove grupacije. Desne i desničarske, „napadnu“ Trg Maršala Tita u Zagrebu, sigurno jedan od najljepših trgova glavnog grada Hrvatske, i kada naziv trga osvane, također u Kumrovcu? Za te osobe i grupe Tito je DIKTATOR i RATNI ZLOČINAC, jedan od deset diktatora u svijetu… Međutim, valja pogledati tko čini te grupacije? Vrlo često potomci ustaša, fašista, emigranti-povratnici nakon 1990., ljudi koji baš i ne znaju povijest ovih naroda i prostora …
PUSTITE TITA NA MIRU!
I zato, branit ću Trg Maršala Tita u Zagrebu, i reći PUSTITE TITA NA MIRU! Bio je protiv Hitlera, protiv Staljina, uzimao je i sebi, pretjerivao je hedonistički u luksuzu, ali je omogućio da radnici žive bolje, da grade kuće, omogućio je životni standard na kojem su nam mnogi u svijetu pozavidjeli… Danas možemo pjevati o banu Jelačiću, možemo naglašavati hrvatstvo, ili drugu naciju, ali od toga se ne živi.. Jer, što nam znači pjevati USTANI JELAČIĆU BANE, HRVATSKA TE ZOVE, istovremeno ići prema pučkim kuhinjama i socijalnim samoposlugama, nezadovoljni u većini, svojim životima, gledajući svojevrsni kaos oko nas, kontejneraše, pljačke i mito nevjerojatnih razmjera, strančarenje…?
Zato, lakše u „obračunu“ s Titom, bio je vojskovođa kojem se pjevalo „kraj Sutjeske hladne vode“,otišao je 1980. preko Romanije, sa svojim divizijama (Miroslav Krleža), prije 35 godina, bio je simbol (pozitivan) jednog vremena kada u osnovi nije nam puno toga falilo…
Dr. Ivo Goldstein i njegov otac Slavko dovršili su čak 1300 stranica teksta o Titu, knjiga se očekuje u javnosti za tjedan-dva. Neki izvodi su već objavljeni u Jutarnjem listu i već se sada zna da će to biti jedna od najopširnijih biografija Tita, maksimalno objektivna. Sam mlađi Goldstein radio je nas njoj – pet godina!
Ne završavam s poklikom ŽIVIO DRUG TITO, ali, zaslužio je pamtiti ga po boljoj strani! Vodio je relativno malu zemlju, ali da je vodio Veliku Britaniju, ili Francusku, pamtili bi ga kako Englezi pamte Winstona Churchilla, ili Francuzi, generala Charlesa de Gaulla… I mnoge druge država imale su političara koje narod pamti duže vrijeme, pa tako USA imaju Lincolna, Roosevelta i Kenedyja, Njemačka ima Bismarcka, Italija Garibaldija, Kina Mao Ce Tunga, Turska Kemala Ataturka, Egipat Nasera, Izrael Ben Guriona, Južnoafrička Republika Nelsona Madelu…
I na kraju, poručujem Titu pomalo sentimentalan:
„Tito, mogla te je Kolinda baciti i na Jakuševac, nije, vratila te je u „Zagorje zelene“, ali pored ovoga što sam naveo, znam jedno sigurno – ove godine, za Dan mladosti, vrlo lako je moguće da upravo zbog tvoje biste u „rodnoj hiži“ Kumrovec bude posjećeniji više nego ijedne godine poslije tvoje smrti.
Da sam mlađi, možda bi se i vidjeli, tko zna?

Oznake: tito, povijesne ličnosti, odnos prema kulturnoj i političkoj baštini, židovstvo, izrael

Ljubo R. Weiss: Lustig, Bandić i hrvatski Židovi

Očigledno nam trebaju teme za razvlačenje i treba nam neki Židov da bi se toliko nas uskomešalo zbog potpisa Branka Lustiga (rođ. lipnja 1932.) pod jednu peticiju! Istina, peticija nije bez težine, ali, evo što kaže, primjerice Goran Milić, na svom FB povodom podrške Branka Lustiga uhićenom Milanu Bandiću koji svojim potpisom, u društvu Slobodana Langa, Zdravka Tomca… tvrdi da se radi o političkom hapšenju. „Priznajem svakome pravo na vlastito mišljenje. Znatno sam restriktivniji kada se tim mišljenjem javno i poimence napadaju ljudi. Teško mi je kada se vrijeđaju 90-godišnjaci koji su preživjeli Aušvic, a onda tijekom življenja donekle prebrodili tu strašnu traumu, uspješno radili ne šireći mržnju i postali planetarno priznati dobivši dva Oscara. A užasno mi je kada takvu ljudsku veličinu koju su do jučer slavili kao moralnu vertikalu, ZBOG JEDNE REČENICE POTPORE UHAPŠENOM ČOVJEKU, razvlače po medijima razni bambusi, analfabete, iza kojih ne stoji ni mrva uspjeha, ni trenutak patnje." Zanimljivo, mnogi moji novinarski i ini kolege i kolegice oglasile su se svojim mišljenjima (Ines Sabalić, Žarko Puhovski, Denis Kuljiš, Ladislav Tomičić, ) pa je stvorena lepeza stavova koji idu od bezrezervne podrške Branku Lustigu i Milanu Bandiću do onih koji iskreno i javno pitaju da li se radi o gluposti i da li je Lustigu to trebalo. Ako bi po starom hrvatskom običaju prebrojavali mišljenja sa ljevice i mišljenja s desnice, ma kako se to nekome drugačije činilo, uzimajući u obzir i upise ispod raznih članaka na temu „Lustig – Bandić“ dojma sam da u kritici Lustigove omaške savršena je ravnoteža desnih i lijevih, možda uz napomenu da je očitovanje Tomičića (lijevog?) ipak bilo prekomjerno granatiranje Lustiga i nerazumijevanje dublje pozadine „slučaja“.
Zanimljivo je mišljenje dr. Vladimira Šalamona, koji iako trenutno u Austriji i na neki način van ovih događanja, naglašava da je Branko Lustig zaslužan građanin Hrvatske, da sudjeluje u hvale vrijednim projektima od značaja za hrvatsku i židovsku kulturu, od čega je festival filma samo jedan od njih, te da se dogodila nepromišljenost koju čovjeku sa 83 godine ne treba uzeti za zlo.
E, pa kada su se sukobila različita mišljenje za nadati se je da objekcije i moje persone mogu zanimati „širi publikum“, tim više, što obično o tzv. židovskim temama najmanje se oglašavaju oni kojih se to ponajviše tiče. Inače, Branko Lustig je isprikom dva dana nakon potpisivanja peticije postupio najispravnije objašnjavajući motive potpisivanja i moleći za tišinu nakon, i za njega, traumatičnih zbivanja.
. Cijenim Branka Lustiga kao oskarovca, njegovo djelo kao filmskog djelatnika nitko upućen u film ne dovodi u pitanje. Oscar - kipići su nedvojbeno osobna iskaznica koja nositelju omogućuje obraćanje medijima povodom raznih javnih događanja i mediji će ih rado zabilježiti, jer, eto, nešto je javno podržao (ili osporio) oskarovac! Međutim, valja postaviti pitanje da li to oskarovcu, k tome, dvostrukom, daje i pravo na političke vratolomije, tim više što će se taj potpis u purgerskoj sredini većma tumačiti - GLE, ŽIDOVI PODRŽAVAJU BANDIĆA!
PRIVATNA OSOBA - GRAĐANIN, UMJETNIK, ŽIDOVSKI AKTIVIST…
Naime, valjalo bi u temi razlikovati Branka Lustiga kao privatnu osobu -građanina, zatim Lustiga kao umjetničkog stvaratelja i treće, kao židovskog aktivistu jer promatrajući slučaj u tri dimenzije on otvara brojna pitanja javnog angažmana, i ne samo Branka Lustiga.
Dakle, građanin Lustig ima pravo potpisati bukvalno, svaku peticiju koju pokrene neka udruga ili organizacija, radilo se o zaštiti životinja, legaliziranju prostitucije, negodovanju zbog bušenja Jadrana ili pak – negiranju Holokausta. Sloboda izražavanja mišljenja pa i sloboda potpisivanja peticija jedna je od temeljnih ustavnih sloboda, ne samo u Hrvatskoj i nju, neosporno uživa i koristi, kao pravo, građanin Lustig.
Umjetnici po svojoj vokaciji, često u kontaktu s javnošću također imaju puno pravo obraćati se toj javnosti i nerijetko ga koriste književnici, slikari, glumci… sve do istaknutih sportaša, nerijetko tražeći dodatne medije za iskazivanje svojih umjetničkih talenata i sposobnosti.. Modernim rječnikom rečeno oni su i „brend“, i njihova je riječ više zamijećena nego tzv. malog čovjeka i građanina. Znaju to i organizatori raznih manifestacija i trude se oko toga da brendove imaju na svojoj strani. I sada pitanje svih pitanja: mogu li moćnici, od lokalnih preko gradonačelnika i predsjednika država (zlo)upotrebljavati nečiji brend te da li postoje osobe koje svoj brend lako daju pa čak i trguju njime? Ponavljam, ni na kraj pameti mi nije držati lekciju starini Branku Lustigu koji me podsjeća sudbinom i na mog pokojnog oca (preživjeli Auschwitza i drugih naci-logora) ali onako bratski i židovski („kao Židov Židova“) htio bih ga pitati ima li on osjećaj da je nekome nešto dužan? Pitam to i zato što se nije lako oteti dojmu da ponekad preživjeli logora žele sredini koja ih je isporučila u nacističku mašineriju smrti, ili ih nije priznavala iz tko zna kojih razloga (u selu?), nego su svoj talent, znanje i sposobnosti morali dokazivati u svijetu, potvrđivati da ih je ta sredina nepravedno izopćila, kao svojevrsno strano tijelo. Pažljivi analitičari će se sjetiti da je Branko Lustig, nakon Oscara, primio značajno odličje iz ruku dr. Franje Tuđmana, eto, da bi do današnjeg dana Tuđman u Lustigovim očima bio osjećajan čovjek koji u tami mraka kina, sjedeći pokraj njega, producenta, plače gledajući Schindlerovu listu. Isto tako Lustig, obradovan, odlazi u Glavašev Osijek i prima odlikovanje u svom rodnom gradu i ne sjećam se da išta kazuje i iskazuje – bar minimum pijeteta - spram srpskih civila koje su bile žrtve orgijanja smrti Branimirove bojne? Valja se kloniti se usporedbi bilo kojih recentnih događanja sa događanjima u Šoah, ali nisu li ti događaji bliži Holo-mustri nego – političko hapšenje Milana Bandića? Da sada opet ne otvaramo pitanje da li su deseci stranica prvog izdanja Bespuća dr. Franje Tuđmana poznati cijenjenom Branku Lustigu?
Ako se neki umjetnik navikne na svjetla reflektora, ne javlja li se ponekad i psihološki problem skloniti se sa tih svjetala? Sasvim konkretno, poznato je da je Milan Bandić bio široke ruke kada je u pitanju Festival suvremenog židovskog filma u Zagrebu (početak 2008.), preimenovan kasnije u Filmski festival tolerancije; u tom hvalevrijednom projektu Bandić i Lustig našli su zajednički interes, na zadovoljstvo i filmoljubaca ali i židovske zajednice u Hrvatskoj jer edukacije o Holokaustu (Schoah) nikada previše. No, da li bi se ta financijska sredstva našla i bez dobrohotnog Bandića gradonačelnika ili bi i svaki drugi kulturan i politički svjestan gradonačelnik Zagreba našao ta sredstva u gradskom proračunu teškom sedam milijardi kuna? Da sad opet ne otvaramo pitanje urbane rane u Praškoj 7 u Zagrebu koja tridesetak godina zjapi prazna i pored brojnih inicijativa pa i posljednje inicijative Goldstein, Šalamon – Lustig (!?) objelodanjene prošle godine sa pristojnom molbom da se konačno obnovi zagrebačka sinagoga ili počne graditi Židovski kulturni centar sa malom sinagogom i drugim, i gradu Zagrebu i hrvatskim Židovima potrebnim sadržajima. Uz prisjećanje da je upravo zagrebački gradonačelnik Ivan Werner 1941, dao nalog za rušenje jedne od najljepših sinagoga Srednje Evrope!
I tu, u relacijama poslijeratnog Zagreba i svih vlasti u 70 godina nakon oslobođenja od fašizma, valja tražiti dublje razloge sadašnjih događanja
- naime, Branko Lustig, kao i svi mi preostali Židovi Hrvatske ne bi trebali dolaziti u poziciju moljakanja sredstava za rad i djelovanje židovskih općina, udruga i organizacija, niti u poziciju ovisnosti o gradonačelnicima, Vladi ili nekim drugim državno-političkim tijelima. Može se imati razumijevanja za sadašnju besparicu, ali da li ta besparica u Zagrebu traje svih 70 godina, pa da evo, 2015. Zagreb spada u veće evropske gradove a da nema jedan jedini čestit spomenik „svojim Židovima“, stradalima u Shoah (ne računajući onaj u Dotršćini i još poneki koji tek po antifašističkom obilježju su i spomen na umorene zagrebačke Židove)? Vjerojatno Zagrebu trebaju i „Bandićeve fontane“, ali zasigurno trebaju mu i spomenik, Muzej židovstva, Židovski arhiv, glasila, obnovljeni Dom starih i nemoćnih, filmski festival posvećen židovskom filmu, većina onih židovskih institucija koje krase veliku većinu glavnih gradova Evropske zajednice, od Beča preko Berlina do Londona i Praga.
NOBLESSE OBLIGE
Tako zapravo dolazimo do poveznice Branka Lustiga kao građanina i umjetnika sa – Brankom Lustigom kao židovskim aktivistom koji je upornim objašnjavanjem vlastite sudbine ali i hrvatskih Židova, učinio nemjerljiv doprinos edukaciji o Shoah, osvješćivanju ove sredine, posebno mladih, povećavanju empatiju prema hrvatskim Židovima i nadasve, iskazujući pijetet spram židovskih žrtava, ali odbacujući krimen o hrvatskom narodu kao genocidnom. I tu se židovski aktivist Lustig, i ne samo on (Slobodan Lang, Jaša Bienenfeld i još neki) mogu naći na kliskom terenu branjenja neobranjivog – neoustaštva, sve do revidiranja povijesnih fakata.
Ukratko, NOBLESSE OBLIGE, Branku Lustigu pripadaju ne samo dva Oscara nego i zasluga da je sa Stivenom Spielbergom ( rođ.1946.) osnovao zakladu Shoah koja je sa mrežom suradnika u svijetu uspjela snimiti neprocjenjivo arhivsko blago - 54 000 svjedočanstava preživjelih Shoah, od toga stotine iz Hrvatske. Lustig ne treba ničiji patronat, ne treba mu suditi prestrogo svaku riječ, najmanje ga vrijeđati i osporavati jedno od temeljnih ljudskih prava (pravo na političko djelovanje), ali bilo bi poželjno da se ova i druga pitanja rasprave u mirnom dijalogu UNUTAR židovske zajednice.
Nakon Lustigove isprike koja je stigla u nedjelju do javnosti i koja će biti vrlo vjerojatno prihvaćena od potomaka preživjelih Holokausta, te i druge javnosti, to neće biti potrebno, ali je svojevrsna pouka svima da se u javni prostor, nabijen nervozom, ne ulazi emotivno, već racionalno. Lustigovoj uspješnosti, popularnosti i utjecaju pripadaju i određene primjerene obveze. Peticija je mogla i bez njegova potpisa, ako ga je već stavio ispod tvrdnje da se radi o političkom hapšenju, čak u asocijaciji sa progonom Židova u Shoah, obrazloženje je moglo biti vjerodostojnije i manje bombastično. Mogao je potpis uslijediti i bez kamera i ne među prvima, isto kao što bi trebalo u pravnoj državi prepustiti istragama i sudovima ustanoviti da li se iza dobrog čovjeka Bandića, koji širi dobro, nalaze i dokazivi krimeni. Jer i Hrvatskoj, ali i hrvatskim Židovima zaista je dosta manipulacija ili onoga što asocira na njih, ili pak veselih (lustig=vesel) epizoda iz svakodnevice, dok, primjerice, na stolu mi je neplaćeni račun baš za plin za veljaču, istina sa nešto dugova od ranije, na iznos od 2500 kuna!
Stalo nam je do bistrenja društvenih relacija, a ne njihova političkog, pravnog i medijskog zamućivanja.

(16.03. 2015., šira verzija)

Oznake: politika. Zagreb, židovstvo

Kota Lj. R. Weissa | 03.03.2015. (2832 pogleda. 31.03. 2015.)

Može li se vjerovati ovoj vijesti: „Vlada otpisala dugove Agroduhanu i Informativnom centru Virovitica - (ICV)“ Čitajući popis 64 firme i javne ustanove kojima se opraštaju dugovi (ne navodeći iznose i razloge), i povezivati to sa dugovima najsiromašnijim građanima RH , tzv. mali čovjek ima se pitati u kojem to sustavu živimo – sustavu tržišne ekonomije ili u sustavu komunističko-socijalističkog samoupravljanja kada je bilo moguće potezom pera oprostiti dugove, promašene investicije tipa Obrovac, zamuljati zeleni plan i „svojima“ dijeliti sjemensku pšenicu ili kukuruz, ili pak „Virovitičkom listu“ i Radio stanici Virovitica dati onoliko koliko im treba, e da bi bili produžena ruka tadašnje vlasti, a novinari imali status društveno-političkih radnika. Već je 25 godina kako je onaj sustav pokojni, ali, po svemu sudeći, stare, loše navike i dalje vladaju nama, ako u nekim područjima djelovanja i stvaranja nismo otišli ispod razine diktata socijalističkih moćnika. Treba li Kartagu razoriti? (ne u bukvalnom smislu?)

TKO JE STVARNI VLASNIK INFORMATIVNOG CENTRA VIROVITICA?

Pa, zašto smo se mi uopće borili, pitam se ojađen ovom viješću da će ICV-u, radio postajama Zlatar, Ogulin, HRT-u i drugima biti oprošteni dugovi! Zašto ovim medijima, a ne nekima drugima, može li Vlada naređivati i firmama da opraštaju dugove siromašnim građanima itd. Ima li tu ikakve razlike u odnosu na predstečajne nagodbe, koje su i danas bile i ostale sporne. Raspravu da se opraštaju dugovi i Hrvatskoj lutriji, HEP-u, Hrvatskim vodama, INI, Podravci, Sunčanom Hvaru... ostavljam ekonomskim stručnjacima, mene zanimaju mediji, posebno medijska utvrda Informativni centar Virovitica i gospodin Kristijan Toplak koji vodi tu JAVNU ustanovu. Jer, da bi država nekome oprostila dug, razumije se, da u toj ustanovi ima neki veći vlasnički udio.

Do sada sam bio uvjeren da su u vlasničkoj strukturi ICV-a najviše zastupljeni VPŽ, grad Virovitica. ali na neki način i općine, vjerojatno i zaposleni u ICV-u… Dakle, logikom, upravo su oni ti koji su najodgovorniji, zajedno sa ravnateljem Toplakom što je ICV nakupio dugova. Dalje, izuzetno rijetko našlo bi s opravdanja da se medijima pomogne, ali u slučaju da su iskoristili SVE unutrašnje rezerve i ono najvažnije, ukoliko su djelovali poštujući JAVNI INTERES građana, osiguravajući organizacijski rad društvenih tijela koja bi imala posredovati do novinara javni interes.

Ima li ICV takvo tijelo? NEMA! (O tome sam kao i promašenoj uređivačkoj politici svojevremeno pisao) i tome nemam što dodati, dapače, navesti mogu osobni primjer koji svjedoči o otuđenosti lokalnog centra moći, daleko od građana i naših potreba. I ono što se ne vidi is spomenute vijesti – nisu to neki novci Vlade i Zorana Milanovića, to su novci nas POREZNIH OBVEZNIKA koji smo ih povjerili Vladi, ali ne da ona njima raspolaže kako joj se ćeifne… I ta Vlada umjesto da prikuplja novac po zakonu, pravu i pravdi da spriječi da se Željko Kerum i bratija i dalje bogate na račun radnika (glanc novi BMV je u garaži Keruma!), sada će opraštati dugove i onih firmi javnih ustanova koje su se ne snalazeći s na tržištu gomilaju – gubitke! Možemo li znati koliko je Toplak i društvo nagomilalo dugova, tko ih je priječio da dio djelatnosti bude komercijalan i prihodovan? Znate li vi za ijednu manifestaciju gdje se ICV pojavljuje i na toj osnovi, ili pak, kao JAVNA ustanova organizira humanitarne priredbe za potrebite? Što znači ono medijski pokrovitelj na nekim plakatima? Koliko je pala naklada Virovitičkog lista zadnjih desetljeća, i zašto? Može li se portal ICV-označiti pluralističkim? Kakav je to JAVNI servis gdje čitatelji ne mogu ispod teksta ostaviti svoj online komentar!? Nije li i nekada zanimljiv Virovitički list sveo se na propagandni bilten jedne političke opcije? Kada ste zadnji puta pročitali kritički komentar u Virovitičkom listu glavnog urednika ili veleučenog fotografa Toplaka? Ili, pak na njihovu portalu? Kada se raspravlja na Županijskom i Gradskom vijeću i izvještaju o radu za proteklu godinu, uključujući financijski izvještaj?

ICV, JAVNI INTERES, NAGOMILANI DUGOVI…

Usuđujem se napisati da u ICV-u odgovornosti nema, ozbiljnosti nema, kvalitetnog novinarstva nema, širenja suradnika nema, javnog djelovanja sa prepoznavanjem JAVNOG interesa nema, objektivnog pisanja o pojedinim likovima naše političke i javne scene nema, ali opraštanja dugova – ima! Kako je ICV stvorio dugove kada je i do sada bio sponzoriran od Vijeća za elektronske medije, ukupno i po pojedinim projektima? Ili je gospodinu Toplaku bilo teško ispuniti neke formulare? I još jedna „caka“ – da bi sudjelovao u dobivanju sredstava za projekte nije smio biti sa dugovima, no, zna se…

Ovdje se radi i o nelojalnoj konkurenciji lokalnim medijima prepuštenima tržištu čije dugove nitko ne plaća i sav rizik medijskog djelovanja je na vlasnicima radio-stanica i portala. I posebna je pak priča, koliko su i ti mediji obvezni poštovati javni interes, a ne, kao što je to pokazao Gradski radio Kristijana Štengla, zaobilaziti ga u širokom luku pa već dogovoreni intervju – s Mladenom Kocijanom - na licu mjesta – otkazati!

Kristijan Toplak bahatio se jednako i nastupajući jednako neprofesionalno pogrešno informirajući javnost u djelovanju Židovske općine Virovitica, opstruirajući elegantno napore u provođenju natječaja „Auschwitz, 70 godina od oslobođenja“ ne omogućivši izravno obraćanje i animiranje javnosti preko Radio stanice Virovitica, tako da je na natječaj najmanje radova stiglo iz naše županije. Ni jednu drugu od priredbi u okviru projekta „Auschwitz, 70 godina poslije (1945.- 2015.), dva predavanja i polaganje cvijeća povodom Međunarodnog dana Holokausta) nije dozvolio da najavimo preko Radio stanice Virovitica! Kako je proteklo nekoliko posjeta „osmici“ i gospodi na vrhu nebodera bolje je ne spominjati.

TOPLAK – WEISS?

Gospodin Toplak je zaboravio da kao novinar sa više od 40 godina rada rado zapišem i poneki razgovor iz svakodnevice u svoj „dnevnik“. Tih jedva pet minuta, te subote, 17. siječnja 2015. bile su najmučnije za moju personu u mom burnom životu, a doživio sam i fućkanja i viku na javnim mjestima, prijeteća pisma, verbalne napade, ali tu drskost i bahatost koju je iskazao taj tip, nisam doživio ni u jednoj sredini u svijetu, ali eto, doživio sam u svom zavičaju.

Pod pritiskom ovrha i blokada, pitajući se tko će platiti ili oprostiti naše enormne režije, do kada ćemo gledati bujanje socijalnih samoposluga, pučkih kuhinja i vrlo vjerojatno, kupovanje glasova parama naroda (izbori za Sabor samo što nisu!), ne vjerujem da ova Vlada Milanovića išta radi zarad lijepih očiju! Pa i ovo opraštanje dugova gdje se stvara dojam da se radi o masovnoj akciji, a ne sipanju pijeska u oči poniženima i uvrijeđenima, vrlo je sumnjivo.

Pitam: „Do kada, nesposobni manipulatoru Milanoviću i – do kada, drski, primitivni Toplaku?“

Kad HDZ kontrolira narod poplavi

Agitprop iz Rusanove 1

Oznake: mediji, radio, židovstvo, Auschwitz

Na spominjanje dr. Žarka Puhovskog netko će reći AHA, TO JE ONAJ KOJI ISKAČE IZ SVAKE PAŠTETE, ili pak netko drugi: AHA, DOLAZI U VIROVITICU, BAŠ GA ŽELIM VIDJETI – I ČUTI - U ŽIVO!
Kada sam mu se svojevremeno obratio s molbom da bude gost Židovske općine Virovitica i održi predavanje na temu DRUGI SVJETSKI RAT, HOLOKAUST I TOLERANCIJA, nestrpljivo sam očekivao njegov odgovor. Prošle godine ugostili smo Slavka Goldsteina i njegovo predavanje u Gradskoj knjižnici i čitaonici bilo je vrlo dobro posjećeno. U međuvremenu vodili smo žestoku bitku s Vladom RH, ali i pojedincima u židovskoj zajednici kako bi osigurali rad i daljnje djelovanje ove naše male vjerske zajednice, bitku koja je uspješno – za nas – okončana!
Već ranije bio pripremljen projekt AUSCHWITZ, 70 GODINA POSLIJE i prihvatili smo se mukotrpnih zadaća u njegovoj realizaciji. Devet dana prije Međunarodnog dana Holokausta kada će sav NORMALAN SVIJET OBIILJEŽITI ovaj značajan povijesni događaj nije vrijeme opisivati (ne)prilike vezane za manifestacije koje su dijelom već u toku, ali nadam se da ću imati prilike objelodaniti okolnosti koje traže odgovor nas pitanje – gdje smo uistinu duhovno, i materijalno u ovoj varoši, ali i u Hrvatskoj? Neprilike su povezane prije svega za djelovanje medija, privatnih i državnih, posebno za dvije lokalne radio-stanice. Do sada je u našim medijima jedino zabilježeno da po svemu sudeći na manifestaciji koja će se održati u poljskom gradu Oswiencimu odnosno Auschwitzu neće prisustvovati Vladimir Putin, predsjednik Ruske federacije.
Projekt, koliko mi je poznato, jedan je od rijetkih koje realiziraju židovske zajednice (općine) u Hrvatskoj, kao i druge institucije u „lijepoj našoj“. Evo, u najkraćim crtama projekta:
1. raspisan je natječaj za najbolji esej na temu "Auschwitz, 70 godina od oslobođenja", traje ukupno do 26. 1. 2015., (detalji na web stranici „Židovska općina Virovitica 11/2013.“)
2. ponedjeljak, 19. 01. 2015. predavanje prof. dr. Žarka PUHOVSKOG: „Drugi svjetski rat, Holokaust i tolerancija“, Gradska knjižnica i čitaonica,Virovitica, početak u 19 sati,
3. ponedjeljak, 26. 01. 2015. predavanje Ljube Rubena WEISSA: „ Život sa ocem, Markom Weissom, 121 729, Auschwitz – Birkenau“,Gradska knjižnica i čitaonica, početak u 19 sati: poslije dodjela nagrada iz natječaja za najbolji esej,
4. utorak, 27. 01. 2015., 12 sati, Međunarodni dan Holokausta: šest svijeća, cvijeće, ispod dvojezične ploče, na mjestu gdje je nekada stajala virovitička sinagoga (M. Gupca 2),
5. izdavanje knjige "AUSCHWITZ, i poslije..." u izdanje Židovske općine Virovitica)

Manifestacije se održavaju pod dva jednostavna gesla:
ONI NE SMIJU BITI ZABORAVLJENI!
NE PONOVILO SE!
x x x

Odahnuo sam kada je stigao pozitivan odgovor dr. Puhovskog s kojim se ne moramo u svemu slagati, ali koji slušatelje ne ostavlja ravnodušnim. Znaju to i njegovi studenti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali i mnogi koji su s njim surađivali ili se samo s njim družili, znamo to i mi koji ga dugo poznajemo. Moje poznanstvo s doajenom yu, ex-yu i hrvatske intelektualne i političke scene duga je vijeka (iz vremena zajedničkog studiranja 1968 – 1973.), no pripremajući se za predavanje saznao sam da je i ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Višnja Romaj imala ga za profesora, pa i kod njega imala diplomski rad te da i u Virovitici ima krug onih koji ga izuzetno cijene. Ovom prilikom nećemo spominjati i osporavatelje njegova „lika i djela“.
Pripremajući se za ulogu domaćina i moderatora podsjetio sam se preko video snimaka na mnoge njegove javne nastupe, izjave, analize i kao poštovalac i kolega sa zadovoljstvom ga slušao, čudeći se pomalo koliko nas i danas povezuju mnogi isti ili slični stavovi i mišljenja. Iako zadnjih desetljeća i nismo puno komunicirali u sjećanju su mi njegove izjave na odličnom njemačkom jeziku koje je davao austrijskoj televiziji i njemačkim TV kanalima, a koje sam slušao u Beču. Novinari, mediji ga vole kao sugovornika jer je u stanju kratko, jasno, često i lucidno opisati neku političku situaciju, ukazujući na uzroke političke pojave i dajući prognoze razvoja određenih političkih procesa. Doživljavam ga kao osobu koja zna rano kukurijekati, koju ni život, ni okolina nije previše mazila i koji ima petlju, znači hrabro reći i neke istine koje nam i ne zvuče sasvim ugodno. Njegova je rečenica: ZADATAK JE INTELEKTUALCA SVOJEVRSNA IZDAJA….
Naravno, ovu rečenicu neki će shvatiti dobronamjernom, neki je neće ni razumjeti, niti prihvatiti, ali kao i sve u filozofiji i ona je za propitivanje i raspravu.
TKO JE, ZAPRAVO, ŽARKO PUHOVSKI?
Tema o kojoj će govoriti – DRUGI SVJETSKI RAT, HOLOKAUST I TOLERANCIJA - široka je, povijesno-filozofska, ali i na svoj način vrlo intrigantna. Iako planiram uvodno dati ključne elemente biografije prof. dr. Žarka Puhovskog evo već sada kratke biografije:

Rođen je 15. prosinca 1946. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je fiziku dvije godine, nakon čega odlazi u Njemačku na studij filozofije. Ponovno se vraća u Zagreb 1968. i upisuje se na Fakultet političkih znanosti. Slijedeće godine postaje glavni urednik Omladinskog tjednika. Nakon četiri mjeseca smijenjen je zbog tobožnje uvrede predsjednika Republike. Prije toga, u gimnaziji je bio isključen iz Saveza socijalističke omladina zbog jednog referata o seksu i kontracepciji. Miko Tripalo ga je poslije vratio u tu organizaciju.
Poslije sloma Hrvatskog proljeća 1971. postaje svjedok optužbe na suđenjima studentskim liderima, Draženu Budiši i Ivanu Zvonimiru Čičku. Diplomirao je 1973. godine kada postaje asistent na Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu a od 1975. predaje filozofiju politike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao je na brojnim stranim sveučilištima. Prevodio je knjige i studije s engleskog i njemačkog jezika.

U politiku se vraća 1988. kao osnivač i predsjednik Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI).

Od početka rada Hrvatskog helsinškog odbora Puhovski je aktivni djelatnik te organizacije. Na njenom čelu bio je od 2000. do 2007. a slijedeće godine istupa iz te udruge zbog razlaza s dugogodišnjim suradnikom Ivom Bancem.

Svjedočio je u postupku protiv hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača pred Haaškim sudom.
Nositelj je posebne nagrade Europskog rektorskog kluba za djelovanje za mir i protiv ksenofobije za 1993. godinu. Objavio je više knjiga. Interes i zajednica (1975.), Kontekst kulture (1979.), Povijest i revolucija (1980.), Um i društvenost (1989, Leksikon temeljnih pojmova politike (1990.), Politics and Economics of Transition (1993.) itd.

Naravno, nije moguće predvidjeti cjelokupni tok predavanja niti pitanja publike, ali kao onaj koji se u velikoj mjeri angažirao u ciklusu manifestacija vezanih za obilježavanje 70 godina od oslobođenja konc-logora Auschwitz, siguran sam da velikoj većini onih koji će u ponedjeljak, 19. siječnja u 19 sati navratiti u Gradsku knjižnicu i čitaonicu u Virovitici poslušati predavanje dr. Puhovskog, neće biti nimalo dosadno.
Virovitica i naša Županija imaju puno pravo na intelektualno-kulturna i obrazovna događanja prve vrste!
(18.01. 2015.)

Oznake: Auschwitz. Shoa, edukacija o Holokaustu, Židovska općina Virovitica

Nije mi poznato koliko hrvatski eu - parlamentarci čitaju hrvatske novine, ali po svemu sudeći, malo, naročito bi se to moglo reći za Tonina Piculu (SDP) koji bi, i nakon rezolucije EU parlamenta koji je usvojio za pristalice priznanja Palestine zaista mlaku rezoluciju, otvarao širu raspravu u Hrvatskoj, o vanjskoj politici Hrvatske, posebno o tzv. palestinskom pitanju. I to u vrijeme kada premijer Zoran Milanović izostaje sa summita u Beogradu gdje se Kina predstavila kao itekako zainteresirana za plasiranje investicija u jugoistočnu Evropu (spominje se 10 milijardi dolara iako bi moglo biti i više, ovisno o projektima koji se ponude) i kada je Vesna Pusić sve je očitije, digla ruke od profiliranja koliko - toliko učinkovite vanjske politike Hrvatske, ali i unošenja reda u Ministarstvo vanjskih poslova i u hrvatsku diplomaciju koja niti je imala niti ima dovoljno sposobnih stručnih ljudi. Po mom skromnom mišljenju fokusirala se previše na EU, Bruxelles i Strasburg, sa vrlo skromnim učincima, zanemarujući ostale regije svijeta, pa i neke ekonomski i politički respektabilne države (Kinu, Indiju, Japan, Brazil, Kanadu, Australiju...). Kada bi se radila anketa javnost bi pokazala da naši veleposlanicu u tim državama jedva da su poznati, niti se zna njihov učinak u povezivanju tih ekonomija i našeg posrnulog gospodarstva.
ŠTO RADE DRUGI?
Premijer Srbije Aleksandar Vučić bio je prije nekoliko tjedana gost Izraela i premijera Benjamina Netanyahua, koji je pozdravljajući Vučića govorio o vjekovnom prijateljstvu židovskog naroda i Srba, još od rimske republike, sa tezom koju mu je u govor, moguće je, „uvalio“ netko od srpskih lobista u Izraelu!? Kako bilo, Vučić je dočekan biranim riječima, Izrael je jedan od većih i značajnijih investitora u Srbiju i njeno gospodarstvo… Nije slučajno da je ove godine u Banja Luci, u Republici Srpskoj otvoren vrijedan Jevrejski centar, dok Praška 7 u Zagrebu zjapi i dalje prazna itd.
Iako je u EU parlamentu pripremljena oštrija varijanta rezolucije od nje se odustalo jer je očite su procjene da nikakve rezolucije neće natjerati Izrael na pregovore i da se oštra rezolucija može Evropi vratiti kao bumerang. Uz to, kada je riječ o domaćim (ne)prilikama nije isključeno da bi forsiranje neke rasprave i uključivanje Sabora u nju pogoršalo ionako zahlađene odnose Izraela i Hrvatske i naštetilo bilateralnim odnosima. Diplomatski odnosi mukotrpno su se razvijali, izraelsko veleposlanstvo u Hrvatskoj promoviralo ih je, posebno intenzivnom kulturnom suradnjom.
Nije sporno da kao relativno nezavisna država, Hrvatska treba imati svoju samostalnu politiku i promisliti što će učiniti i kako će se postaviti prema tzv. palestinskom pitanju imajući dva rezona pred očima – prvo, Brozova politika prema Izraelu ipak je stvar prošlosti i drugo, razum i logika trebaju prevladati, a ne emocije ili neke druge stvari (interesi u arapskim i muslimanskim zemljama) koje bi mogle utjecati na tu neželjenu situaciju u odnosima s Izraelom koji je voljan surađivati sa Hrvatskom ne samo u kulturi, već i u osjetljivom području kao što je sigurnost i obrana Hrvatske. Da se sada ne razglaba o velikim obećanjima dr.Ive Josipovića u izraelskom Knessetu vezano za povrat imovine židovskoj zajednici Hrvatske i nasljednicima, u Hrvatskoj, ali i u Izraelu i drugdje u svijetu, a da se nije daleko odmaklo u rješavanju tih pitanja koja se neriješena, povlače zamalo 70 godina!?
I O PALESTINI, ALI I O ISKORIŠTENOSTI EVROPSKIH FONDOVA
Tonino Picula još prije nekoliko dana ovako je ocijenio stanje duhova i EU parlamentu: „Međutim, čini mi se da u ovom trenutku preteže mišljenje da se prizna neovisna Palestina”, i – promašio! Nije jedini – cijeli tzv. lijevi blok uključujući evropske zelene zdušno je lobirao za palestinsku stvar, zanimljivo Piculine stavove prigrlili su i mediji u susjednoj Bosni i Hercegovini kao i mantru o lošoj percepciji Izraela u međunarodnoj javnosti nakon „rata u Gazi“. Međutim, taj isti Picula relativno malo govori o hrvatskoj učinkovitosti u korištenju evropskih fondova, niti potiče raspravu u Saboru i u javnosti o projektima koji su ponuđeni Junckerovoj Komisiji, a koji se ocjenjuju tek projektima u fazi planiranja, ili pak, o činjenici da hrvatski građani u svakodnevnom životu nisu osjetili toliko bučno najavljivane prednosti ulaskom u Evropsku zajednicu!
Razumljivo, Tonino Picula i još neki hrvatski eu - parlamentarci, imaju pravo zastupati stavove i mišljenja koje zastupaju o Palestini, ali bi ipak trebalo znati kako nastaju države i koji su uvjeti i okolnosti te realne mogućnosti da zaživi država čiji glavni politički protagonisti – El Fatah i posebno Hamas, koji nisu voljni demilitarizirati pojas Gaze i koji demonstriraju i danas silu i ne kriju svoje programske dokumente u kojima stoji i dalje - borba do konačne pobjede nad cionistima. To znači i bukvalno poticati nerede izvan pojasa Gaze, sve do Jeruzalema, u kojem živi radi oko 270 000 Palestinaca, a u kojem se ubijaju rabini i vjernici na mjestu gdje bi trebali biti najsigurniji – u sinagogi! Posebna je pak tema kako je prije kratkog vremena jedan dnevni list sastavio naslov informaciji o krvoproliću u jeruzalemskoj sinagogi DVA ROĐAKA (podvukao Lj.R.W.) ubijala...
USA i državni tajnik John Kerry nisu uspjeli natjerati izraelsku vladu na ustupke pa je uistinu mala vjerojatnost da bi to uspjela i oštra rezolucija EU parlamenta. Valja poznavati mentalitet Izraelaca, pa i činjenicu da Izraelom i njegovom vanjskom politikom dominiraju "djeca Holokausta", koja naravno nisu danas djeca, ali koja znaju, pored ostalog, da će se u siječnju 2015. obilježiti 70 godina od Oslobođenja Auschwitza, koji se ipak dogodio u Evropi, i koja nisu sigurna da bi stara i umorna gospođa Evropa zaštitila Jeruzalem u slučaju životne opasnosti po državu koju su gradili i - preživjeli logoraši Auschwitza.
AUSCHWITZ - 70 GODINA POSLIJE
Žao mi je što ovom analitičkom članku u dva dijela moram dodati i činjenicu koja govori i o sadašnjoj vladi Zorana Milanovića i njenim nekim ministarstvima i dramatičnoj besparici - kao mala Židovska općina Virovitica JEDINA smo Židovska općina, od deset u RH, koja nije dobila iz proračuna ni kunu za rad i djelovanje u 2014., prezentirali smo na adrese šest-sedam institucija u Hrvatskoj program obilježavanja 70 godina od Oslobođenja Auschwitza, ("Auschwitz, 70 godina poslije"), jedva smo od nekih dobili nemušte odgovore, da o konkretnoj financijskoj pomoći ne zborimo. A Auschwitz nije samo židovska tema (iako se rado o edukaciji o Holokaustu) - Auschwitz je ZLO,TRAGEDIJA koja i danas dotiče mnoge narode, i civilizacijsko je i kulturno pitanje par exellans.
I zato zaista je nerazumljivo zašto Picula i društvo trče pred rudo (Auschwitz je samo disgresija, nekima nezgodna disgresija!): ovakvu situaciju sa priznanjem Palestine može se primijeniti u Talmudu zapisana mudra izreka: „Ne budi glava lavovima, niti rep lisicama!
Ali, to bi za Tonina Piculu, i još neke, značilo manje čitati mišljenja i stavove iz sedamdesetih prošlog stoljeća, iz vremena nesvrstavanja, i mišljenja lijevo-zelenog bloka evropskih stranaka, a više voditi računa o hrvatskim nacionalnim interesima u turbulentnom svijetu, pa i o bilateralnim odnosima Hrvatska – Izrael!
( 21. 12. 2014.)

Oznake: izrael, Bliski istok, Hrvatska, palestrinsko autonomno područje, eu-parlamentarci

Europski parlament u srijedu, 17. 12. 2014. donio je kompromisnu Rezoluciju o priznanju Palestine kao neovisne države. Prije toga, uzburkale su se strasti, frcale su iskre na sve strane, a u ovom malom kreševu ni hrvatski eu-parlamentarci nisu ostali po strani. Jutarnji izvještava da su se neki dan u zrakopolovu iz Frankfurta zamalo svi vratili u Hrvatsku – po ulozi koju je imao proteklih tjedana u lobiranju za „palestinsku stvar“ moglo bi se pomisliti da će se, primjerice, Tonino Picula uputiti na velebni aerodrom u Palestinskoj samoupravi izgrađen uglavnom donacijama iz svijeta pa i iz Evropske zajednice? Usvojena je uravnotežena Rezolucija koja POKAZUJE PRITISAK NA OBJE STRANE, Evropa se odlučila za poticanje pregovora neposredno zainteresiranih, a ne za priznanje Palestine odnosno prepustila je parlamentima pojedinih članica EU da njihove vlade samostalno odluče kako će se odnositi prema bliskoistočnoj krizi. Na kraju od 697 prisutnih EU parlamentaraca 498 glasovalo je za „diplomatsku“ rezoluciju, samo 88 protiv a 111 se suzdržalo. Od hrvatskih eu-parlamentaraca svi su glasovali za Rezoluciju, a suzdržala se Ruža Tomašić.

Konačni tekst je kompromis između evropskih stranaka – konzervativnih, kršćansko-demokratskih, socijaldemokratskih, liberalnih i zelenih.. Formula glasi: priznanje Palestine, ali uz pretpostavku mirovnih pregovora Izraelaca i Palestinaca! Na taj način ojačana je i pozicija za uključivanje u pregovore i Federice Mogherini, zadužene za vanjske poslove EU, koja je u svom prvom nastupu izvan Strasborga i Bruxellesa na toj dužnosti posjetila bliskoistočno žarište.
TONINO PICULA POZIVA NA RASPRAVU
Jedan od najeksponiranijih zagovornika priznanja Palestine bio je Tonino Picula, koji i nakon usvajanja Rezolucije, ne prestaje pozivati hrvatsku javnost na raspravu, i što izravno i što neizravno na priznanje Palestine uvjeren da je to korak ka poticanju mirovnih pregovora i dugoročnom miru na Bliskom istoku. Međutim, cijela storija ima i više nego jasnu pretpovijest, kao i kompleksne okolnosti koje, očito, Piculi i još nekima nije poznata ili do nje previše ne drže.
Zina Kalay Kleitman, veleposlanica Države Izrael u Hrvatskoj, u intervjuu Nedjeljnom Jutarnjem listu (intervju dan novinarki Biseri Fabrio) govorila je o tome kakve bi posljedice mogli pretrpjeti hrvatsko -izraelski odnosi ako Republika Hrvatska donese odluku o priznanju Palestinske samouprave kao države. Intervju diplomatkinje, kao i svaki intevju, ili pak ipak solidan orijentir za zauzimanje definitivnih stavova o kompleksnom pitanju međunarodnih odnosa?
Veleposlanica Države Izrael Zina Kalay Kleitman u je oko pola godine, naslijedivši veleposlanika Yossija Amranija. U vrijeme kada je došla na dužnost u našu zemlju počela je izraelska vojna intervencija na području Gaze, koja je zbog opsega napada i civilnih žrtava izazvala mnogo kontroverza i polemika, među ostalim i u našim medijima,posebno ispod nekih članaka gdje je zabilježena nečuvena provala govora mržnje i gdje se pod krinkom anticionizma nalazilo vrlo često na delegitimiranje države Izrael. Predala je vjerodajnice predsjedniku dr. Ivi Josipoviću i baš se nije previše pojavljivala u javnosti u prvih šest mjeseci svoje karijere u Hrvatskoj, posve diplomatski. Da bi jedan ambasador „osjetio“ neku državu i društvo, kažu znalci, potrebno mu je najmanje godinu dana, a toliko je potrebno da se u osnovi savlada jezik domaćina. Gospođi ambasadorici vjerojatno je prednost što zna ruski, i važi kao stručnjakinja za Rusiju odnosno Sovjetski savez (kremljologinja, završeni ruski studiji na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, 1978.) Prije dolaska u Hrvatsku službovala je u Ukrajini (ambasadorica Izraela), iz koje je otišla prije tri godine pa se može reći i da joj slavenski svijet nije dalek. U Nedjeljnom Jutarnjem govorila je o tome kakve bi mogle biti posljedice za hrvatsko - izraelske odnose ako Republika Hrvatska donese odluku o priznanju Palestinske samouprave kao države. Naime, o toj se mogućnosti u hrvatskim diplomatskim krugovima sve glasnije govori, jer je trend priznanja Palestine kao države prva pokrenula Švedska, zbog čega je izraelski veleposlanik povučen iz Stockholma. I francuski je parlament donio, simboličnim glasanjem, prijedlog za prepoznavanje palestinske državnosti. Izrael je brzo reagirao izjavom kako bi prijedlog mogao “štetiti mirovnom procesu”. Ako se Hrvatska odluči za priznanje, jasno je da će odnosi između Hrvatske i države Izrael biti opasno narušeni.
Sve bi to vjerojatno prošlo sa malom pažnjom javnosti u Hrvatskoj koja ionako ima druge prioritete, a u tome vanjska politika, osim kada je Srbija , pa i dijelom BiH, nije područje posebne brige javnosti. I predsjednička utrka, za sada, gotovo da i nema vanjskopolitičkih tema, iako je, po Ustavu, predsjednik Republike ključna institucija u predstavljanju RH u inozemstvu.
Naravno, pristalice priznanja Palestine naveliko ukazuju na primjer Švedske, Irske,Velike Britanije i Francuske, pozivaju se na skupštinu UN, jedva spominjući da ništa od priznanja Palestine, primjerice, u slovenskom parlamentu kao i činjenicu da se zadnjih desetljeća Palestina najmanje pet puta samoproglašavala neovisnom državom ili pak da su donošene rezolucije o njenu priznanju u Općoj skupštini UN i drugdje(agencije UN i sl.), ali bez ikakva efekta.
ISHITRENI POLITIČKI POTEZI?
Izrael to sve doživljava kao ishitrene političke poteze i
takve odluka, kaže i Zina Kleitman Kalay destruktivno djeluju i naglašava da se do rješenja sukoba treba doći pregovorima dviju strana, a ne na neki drugačiji način. Pritom, nikakvi ishitreni potezi ne pridonose pronalasku rješenja. „Ovo djeluje destruktivno zato što druga strana, Palestinci, misle da mogu postići što god žele zahvaljujući široj međunarodnoj potpori, ali moraju znati da njima treba održiva država. Tu se ne radi o priznanjima ili izjavama, radi se o tome da moraju pregovarati s nama. Oni ovise o nama i ne mogu postojati bez nas; ako žele održivu državu, moraju prvo s nama imati mir. Nikakve najave i potpora koju dobivaju iz međunarodne zajednice neće im pomoći da učine tu državu održivom.“
Manje - više to je sukus intervjua veleposlanice o čijoj diplomatskoj karijeri se, po prvim reagiranjima, pa i po kratkom komentaru Inoslava Beškera, malo zna. Bešker, kao i urednik vanjske politike Jutarnjeg lista Željko Trkanjec pojednostavljeno rečeno, delegitimiraju Izrael naglašavajući da Izrael ne odustaje od pozicije sile. Pitanje: zar izraelska veleposlanica, nema drugog posla već - prijeti Hrvatima? Inoslav Bešker dugo godina komentira razvoj događaja na Bliskom istoku i u arapsko-muslimanskom svijetu, ali pisati o prijetnjama zemlji domaćinu uistinu je - pretjerivanje: „Ambasador svakako ima pravo zastupati vanjsku politiku i interese svoje zemlje - ali prijetnjama zemlji domaćinu te se ovlasti nepristojno prekoračuju. Izraelski diplomati nisu se usudili javno zaprijetiti Francuzima.“
Veleposlanica se zaposlila u Ministarstvu vanjskih poslova Izraela još 1995., radila kao savjetnica u ambasadi Izraela u Rusiji, bila ambasadorica u Ukrajini, i ove godine stigla, kao karijerni diplomat u Hrvatsku, naslijedivši Shmuela Meiroma i Yosefa Amranija, ranije izraelske ambasadore u Hrvatskoj. Kratka biografija veleposlanice navedena je da bi se pokazalo da je Izrael u Hrvatsku poslao ne osobu koja je priučeni diplomat, već stručnu i iskusnu osobu.
(nastavit će se)
Napomena: Molim za komentare bez vrijeđanja autora!
(objavljeno 22. 12. 2014., na portalu www.pollitika.com)

Oznake: Hrvatska, izrael, Bliski istok, Palestina, međunarodni odnosi

(SONJA SAMOKOVLIJA I TAMO GDJE NEMA LJUDI OSTAJE – ČOVJEK)



BIO JE TO POSLJEDNJI LET SONJE SAMOKOVLIJE…
U ponedjeljak, 8. 12. 2014. na Mirogoju je pokopana SONJA SAMOKOVLIJA, na posljednji počinak ispratili su je, uz rodbinu i prijatelje, glavni rabin Hrvatske dr. Kotel Da Don, rabin Dovid Goldwasser, prijatelj i vjerski učitelj iz New Yorka,, te predstavnik Saveza jevrejskih opština Srbije, Davor Salom. Nadam se da mi dr.Vladimir Šalamon, predsjednik Bet Izraela, iz Zagreba, neće zamjeriti što dijelim privatnu poruku jer nedostajat će ne samo njemu, kao predsjedniku BET IZRAELA kojem je bila desna ruka, već i mnogim drugima, i zato razumijem što i Vlado odlazak Sonje Samokovlije doživljava kao veliki gubitak: "Sonje više nema. Rijetko odana, požrtvovana, iskrena i poštena prema svima, pa i prema Židovstvu. Radi se o nenadoknadivom gubitku, što zajednici Bet Israel otežava situaciju. U maloj zajednici, sa tako velikim očekivanjima i planovima, sa takvom dinamikom različitih događanja na polju kulture, religije i edukacije, njeno odsustvo ćemo dnevno osjećati. Veliki je to gubitak sigurno i za cijelu židovsku zajednicu Hrvatske."
Nad otvorenim grobom biranim riječima posmrtnog govora oprostio se njen prijatelj i vjerski mentor rabi dr. Kotel Da Don ističući njeno dobro ime, dobra djela i prerani odlazak. Izgovorio je riječi kralja Solomona koje se rijetko čuju: „ Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan rođenja. Bolje je ući u kuću gdje je žalost , nego gdje je gozba, jer ondje je kraj svakog čovjeka, i tko je živ, nek primi k srcu!“ Mnogo si truda uložila u ovaj svijet, izgradila svoj dom,odgojila svoju djecu i bila si sretna sa svojim radom. Bila si među osnivačima naše zajednice, aktivna članica,, članica Vijeća od osnutka do zadnjeg daha, bila si nam poput stupova Jahina i Boaza… Kao da je u karakteristikama Sonje Samokovlije sažeo sliku idealnog Židova koju krase optimizam, nada,odanost, ponos, osjećaj zajedništva, jak duh, prosvijetljenost i odlučnost, vjera i sposobnost razumijevanja drugog, moral i savjest, provođenje pravde i mira. Istakao je ideju - vodilju Sonje: „Zla se kloni, a čini dobro, traži mir i idi za njim“! U zadnjem razgovoru, kroz suze, izrekla je svom rabiju testament želju – zadržati jedinstvo i međusobno poštovanje u zajednici!

Prenosim sa web stranice Bet Izraela riječi rabina Eliezera Pape:
"Na Mocae Šabat je članica nase ješive, spiritus movens zagrebačkog jevrejstva, neumorni pregalac i istraživač – i, nadasve, veliki čovjek, Sonja Samokovlija, pozvana u nebesku ješivu. …Maji i i Raulu izražavamo saučešće rečenicom koju su vjekovi sefardskog iskustva potvrdili kao najnenametljiviju i značenjem najbremenitiju: Tenuhamu min ašamajim im šear avele Cijon vIrušalajim (neka vas s neba utješe, zajedno sa svima onima koji žale za Cionom i Jerusalimom). U nju je utkana misao da je smrt bliskog srodnika, pogotovo majke, svakom djetetu ravna razorenju Jerusalima i hrama. Bol za gubitkom traje doživotno, kao i bol za Jerusalimom; ali kao što je ideja Jerusalima vječna i pokoljenja joj se uvijek vraćaju, tako će i Sonja, prvenstveno za vas dvoje, ali i za nas ostale koji smo imali čast da je poznajemo, zauvijek ostati izvor ponosa, inspiracije i prelijepih sjećanja.
Tei nafša cerura bicror ahajim!"

OSTAVILA NAM JE „RJEČNIK DUŠE“, DA SE NE IZGUBIMO…

Njena prijateljica i književnica Ružica Galac Popović piše:
„Čitav svoj život Sonja Samokovlija je prosvetiteljski posvetila pomažući nam da pronađemo sebe unutar sebe, da razumemo tradiciju duhovnosti kojoj rođenjem pripadamo. Neumorno je radila da svet učini boljim mestom za život, uklanjala prepreke kako bi i drugi ispunili i ostvarili vredne ciljeve. Imala sam čast i privilegiju da me je zvala prijateljicom i saradnicom. Bile smo koleginice na Aerodromu Beograd, početkom sedamdesetih a od devedesetih i saradnice u JZY (Jevrejska zajednice ex Jugoslavije). "Rječnik duše - Milon LaNešama" ostavila nam je da se ne izgubimo.“


Osobno Sonju Samokovliju doživljavao sam kao vrijednu osobu, židovsku aktivistkinju, ranije članicu Židovske općine Zagreb, kasnije članicu Bet Izraela, urednica židovskog časopisa RUAH HADAŠA (Novi duh), od 2008. Zagrepčanka po rođenju, napunila je 68 godina, što i nisu metuzalemske godine – u Zagrebu je završila osnovnu školu te čuvenu Gimnaziju u Križanićevoj. Njemački jezik sa književnošću diplomirala je u Sarajevu pokazavši već u mladosti, zajedno sa roditeljima, da nema predrasuda prema kulturi naroda čiji neki pripadnici učinili su zlo židovskom narodu. Svoju žeđ za znanjem dopunila je još jednom diplomom – završila je Studij povijesti umjetnosti na Univerzitetu u Beogradu. Bila je marljiva, požrtvovana, spiritus movens mnogih pozitivnih događanja, pobožna unuka Isaka Samokovlije, književnika. Svaki put kada u privatnoj biblioteci JUDAIKE dotaknem slikovnicu "DIJA, DIJA, PESA", izdanje Svjetlosti iz Sarajeva, iz 1951., pogledam u maniri Jovana Jovanovića Zmaja napisanu prvu pjesmu „Zavjesa se diže, i Sonjica stiže..“ , sjetim se Isaka, i Sonjice... Školovala se u više mjesta, svoje obrazovanje i životno iskustvo obogatila je na više izvora ex-Jugoslavije, posebno na sarajevskom i beogradskom Sveučilištu, a živjela u Dubrovniku (prvo zaposlenje u podružnici JAT-a) Beogradu, (JAT) Muenchenu i Solunu. Nije mogla bez avio-kompanije pa je radila u poljskom LOTU, a u mirovinu je otišla sa radnog mjesta u Air Franceu.

BEJAHAD, DOBAR TEK, ŽIDOVSKA PLURALNOST

Surađivali smo naročito oko BEJAHADA, židovske kulturne scene, a s njom i njenom majkom došao sam u kontakt preko strica Žaka (Jakoba) brata Isaka Samokovlije koji je jedno vrijeme živio u Virovitici i bio član Židovske općine Virovitica. Nismo se Sonja i moja persona svaki puta razumjeli, zazirala je od političkih tema u Ruah Hadaša, Bet Izrael je gledala, kao osoba okrenuta prvenstveno duhovnosti, kao isključivo vjersku zajednicu, znala mi je kao glavna urednica britko i odbiti neke tekstove, što je bilo njeno pravo. Nismo se slagali u procijeni nekih osoba, ona se osjećala Sefardkinjom, moja persona Aškenazom, Sefardi bi rekli da sam za njih „Švabo điđo“(!), no, sve je to dio života i unutaržidovske pluralnosti, Autorica je odlične knjige sa receptima židovskih jela, DOBAR TEK, izdanje KD "M. Š.Freiberger, Zagreb, 2000. - na toj knjizi, koja je očit doprinos čuvanju kulturne baštine, posebna joj hvala! Recepte, posebno sefardske kuhinje, recepte jela, kolača...desetljećima je skupljala i objavila u pravom gurmanskom vodiču kroz židovske delicije. Najmanje pet-šest recepata za Hamanove uši (Hamantaschen), kolaču koji nas podsjeća na Purim i hrabru kraljicu Esther, ali njena neprijatelja Hamana, naći će sladokusci u tom kulinarskom priručniku prve klase.
„JER ZAPOVIJED JE SVIJEĆA, A TORA JE PLAMEN“
Kada mi je neki dan stigla obavijest da ponovo pošaljem tekstove jer je Sonji teško završiti broj pred Hanuku, nisam vjerovao da je u tako teškom stanju. Znali smo za njenu tešku bolest, ali otišla je prebrzo, nadali smo se, nadali... U rujnu ove godine njen uvodnik u Ruah Hadaša bio je neuobičajeno kratak. Napisala je u njemu, pored ostalog: „Postala sam još jednom nona i sretna sam što se naša obitelj povećala za još jednog krasnog dječaka. Nešto prije njegovog rođenja, saznala sam da sam teško bolesna, no isto sam tako postala svjesna da imam još puno želja koje trebam ostvariti i da moja bolest mora na “čekanje”. Nemam sada vremena za nju. Bacila sam se na liječenje i pozitivno razmišljanje. Za sada sam ja u prednosti. Neću razmišljati o drugom. Dok ide, ide, a ide dobro i nema predaje.
(“Jer zapovijed je svijeća, a Tora je plamen”
Knjiga Salomonova 6.23)
Nepotpuno bi bilo ovo slovo POST MORTEM a da se ne kaže da je Izrael u Sonji Samokovlija imao osvjedočenu prijateljicu.
Nije završilo dobro, odlazi i moja generacija, naraštaj čuvara ostataka židovstva (jevrejstva) koji smo se trudili i još trudimo oko vjere i dobrih djela naših predaka. Bojim se praznine koja nastaje odlaskom Sonje Samokovlija, i osoba starog, dobrog kova! Pripadala je onom soju Židova -Jevreja kojoj je svaka granica prepreka, vrlo je vjerojatno da i njen rad u tri zračne kompanije značio je uživati u letu poput ptice koja granice prelijeće i ne vidjevši ih, onoj grupaciji koja se nije stidjela reći da pripada „Ješama“ i napaja se na više izvora kultura, ali svjesna da je samo jedan izvor nepatvoren, izvor predaka, bosanskih Sefarda. Oni, osebujni, Židovi Orijenta, su prije pet stoljeća nastanili, kao izbjeglice iz Španjolske, u Osmanskom carstvu, na području Balkanskog poluotoka, pretežno u Bosni. Obitelj Sonje, zapravo liječnika i književnika Isaka Samokovlije pristigla je u Sarajevo preko bugarskog grada Samokova odakle se nakon pogroma, kao obitelj Baruh, preko Travnika, gdje mijenja prezime u Samokovlija, doselila u Goražde, grad Isakove rane mladosti otkuda datira i veliko prijateljstvo sa Ivom Andrićem.
Riječi o potrebi jedinstva i međusobnog poštovanja u Bet Izraelu, jednako su važne i za cjelokupno malobrojno hrvatsko židovstvo i slobodan sam dodati u nadi da mi neće biti zamjerena profanost, da je vrijeme da se kaže onima koji nisu u stanju graditi, primjerice u urbanoj rani Zagreba, na adresi Praška 7, da su postojali i još postoje oni kojima je židovstvo ne samo krinka i poza već vrijednost za koju se bori do kraja života.
Sonja, ZIHRONO LIVRAHA!
Sonja, iz vječnosti si došla, u vječnost si se vratila!
Pisala si uvodnike u Ruah Hadaša pod nazivom „Jer, zapovijed je svijeća…“ Za koji dan je Hanuka, židovski blagdan čuda i svjetla, i prva zapaljena svijeća bit će posvećena i tebi.
Sonja, tamo gdje se sada nalazi tvoja duša, vjerujem, vlada blago svjetlo i spokoj, nije strka i kaos, i tamo gdje nema ljudi i dalje nastojiš biti - čovjek!
(Napomena: Ovo je najšira verzija teksta koji je uz manje izmjene, odnosno u kraćim verzijama objavljen na portalu www.savjest.com i na portalu www.pollitika.com, u XII mj. 2014.; tekst je ponuđen jednom od čitanijih dnevnih listova u Hrvatskoj, nije prihvaćen odnosno u njemu objavljen)

Oznake: Sefardi, židovstvo, Novinarstvo, kulinarstvo

Gospodin premijer nije danima ni trepnuo, na njegovu licu nije se dalo prepoznati – ništa! Ni strah, ni nevjerica, ni pitanje svih pitanja – do kada ovako? Digao je ruke od svega, pa i od nas koji smo ga u velikoj većini otpisali – jer, nakon šutnje od nekoliko dana gospodin premijer ne vjeruje crnim prognozama EU i priča, bukvalno, koještarije!
SJENA se ne miče sa neba Hrvatske, tmasta, crna sjena koja smeta bistrom pogledu. Nervozni smo, ljuti smo, gnjevni smo… Živjeti u mraku ili polumraku nije nimalo ugodno, pogotovo na duži rok.
Navest ću ponovo primjer koji pokazuje da je ekipa Zorana Milanovića izgubila kompas odnosno da vlak juri, a strojovođa ili drijema ili je napustio lokomotivu. Kada vidite o čemu se radi, uskliknut ćete vi malo bolje upućeni – ZAR OPET O TOME? Dajte konto Židovske općine Virovitica da vam pošaljemo tih tridesetak tisuća kuna za rad i djelovanje u 2014. samo da prestanete..!
Međutim, danas, 9. 11. 2014. sve sam sigurniji da se ne radi o financijskim sredstvima, ma koliko ona simbolična bila - radi se o primjerima koji pokazuje KOLAPS sustava, ako ne i CRVENI ANTISEMITIZAM!? Židovska pitanja često su indikatori, nije li i ovo što se događa indikator KAOSA!?
Nije problem samo na hrvatskoj strani, ima i među nama Židova koji o tome ne razmišljaju, kojima je VLASTITI DŽEP na prvom mjestu... Ovo što navodim su ČINJENICE! Ima i ogorčenja, zato i neka neugodna pitanja!
STID I DRŽAVNA BIROKRACIJA
Primjerice, ima li STIDA u državne birokracije u Hrvatskoj? Ne, nije ANTISEMITIZAM, to je pojava slična njemu. To je svojevrsno zatiranje tragova, to je GUŠENJE male židovske općine u Slavoniji! Čemu obnavljati objekt, a nisko udarati na Židove i naše prijatelje!?? Da li je toga svjestan Zoran Milanović,da li ministar Boris Lalovac, da li je toga svjestan Ognjen Kraus, da li Orsat Miljenić, da li ŠimeJerčić, ova dvojica - predsjednik Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama Vlade RH, ujedno i ministar pravosuđa, državni činovnik u Uredu Komisije...?? OVO DALJE ŠTO VIDITE DA SE DOGAĐA U VIROVITICI NE POSTOJI ZA HRVATSKU DRŽAVU i za dr. Krausa! Za njih ne postoji Židovska općina Virovitica u 2014. godini! Nije se dogodilo da smo, PRED ŠABAT, NAS DVOJICA, članovi ŽOV-a, POSJETILI RADNIKE KOJI RADE NA RENOVIRANJU MRTVAČNICE U ŽIDOVSKI MUZEJ, IZ SKROMNIH SREDSTAVA ŽIDOVSKE OPĆINE KUPILI SMO RADNICIMA KEKSE, SOKOVE, PIVO, POČASTILI IH. Mi u Virovitici, ostaci ostataka Židova, NI JEDNE JEDINE KUNE NISMO DOBILI ZA NAŠU DJELATNOST u 2014. Studeni je 2014., blizu je sredina mjeseca studenog!Ne pitamo koliko su dobile druge vjerske zajednice, koliko Katolička crkva u Hrvata? Član naše Općine dodao je SVOJA sredstva za sokove radnicima, išli smo njegovim autom... Za hladne državne birokrate i etnobiznismena Krausa, ovo se, ponavljam, nije dogodilo! Nismo obišli gradilište, počastili radnike! Ne postoji Ugovor o pitanjima od uzajamnog interesa Vlade i Koordinacije židovskih općina, iz 2010. godine (NN,4/2012.) Tko i zašto OPSTRUIRA rad ove male Općine u Virovitici već najmanje SEDAM MJESECI!??? SVIH drugih devet židovskih općina u RH dobilo je sredstva, jedino ova Općina nije! I nije li vrijeme da se postavi pitanje može li dr. Kraus i dalje voditi Koordinaciju židovskih općina RH? Nije li vrijeme da se povuče sa svih dužnosti? Mi ćemo ovdje imati Muzej židovstva, na proljeće 2015., ali Praška 7 u Zagrebu ostat će URBANA RANA Zagreba i Hrvatske! Židovska solidarnost? Nekada bilo, sad se spominjalo – bar je nema u Hrvatskoj! Znate li vi koliko je grupa sa kruzera samo u jednom danu posjetilo jednu od najstarijih sinagoga u Evropi? Kolika je cijena ulaznice u sinagogu?

Mi ovdje nemamo mir subotnji, Židovima, kršćanima, drugim vjernicima kojima je do istinske vjere, boljitka, mira i koji se druže s nama, nije lako. Nakon filma odgledanog kasno u nedjelju - SOFIJIN IZBOR - uzmite ovu dodatnu poruku kao poruku emocionalno poljuljanog čovjeka. Neki znaju, možda i ti, da sam sin, kao i brat Željko st. DANAS VRLO TEŠKO BOLESTAN, preživjelog logoraša Auschwitza i drugih nacističkih logora, Marka Weissa. Otac, broj 121 729, Auschwitz – Birkenau sedam godina je pokojni. 1945. JEDINI se vratio od uže obitelji Weiss!
AUSCHWITZ - 70 GODINA POSLIJE
Obilježit ćemo u Virovitici, kao i što smo učinili i ove godine, 27. 1. 2015. - 70 godina od OSLOBOĐENJA tog zloglasnog logora! Planiramo i natječaj po školama s temom AUSCHWITZ - 70 GODINA POSLIJE! Ali, zamislite se nad ovom činjenicom - uskratio nam je sredstva dr. Ognjen Kraus u suradnji s nekim židovskim općinama i sa Ministarstvom financija koje ga nije prisililo da sredstva proslijedi krajnjem korisniku! Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama Vlade RH krenula je s preispitivanjem rada ove Općine i mog izbora za predsjednika, na temelju GLASINA koje je u opticaj puštaju tko zna koji izvori?
Konstatiram i pitam, bez ikakve zle namjere, vjerujem već i dosadan: Ova Židovska općina na putu je UMIRANJA, ZAŠTO NAM SE TO ČINI? Tko je Ognjen Kraus, tko je Zoran Milanović, koja je to Vlada koja OPSTRUIRA RAD OVE ŽIDOVSKE OPĆINE? Sedam mjeseci MOLIMO ono što nam pripada! Sedam mjeseci!!!! Što da radim(o)?? ŠTRAJK GLAĐU? Hrvatska je pod povećalom u EU i u svijetu – zar nam uistinu treba još priča o hrvatskim Židovima pa da slika o Hrvatskoj, izgubljenoj u svemiru, bude kompletna? Nije li sve ovo PRVORAZREDNI POLITIČKI ŠKANDAL?
Gledamo sa čuđenjem web stranice KREATIVISTIČKOG POKRETA HRVATSKE! Tko financira njihovu web stranicu na kojoj se širi RASIZAM, NOTORNI ANTISEMITIZAM? Tko su suradnici? Koja je to i kakva kreacija? Ne gledajte njihove stranice, pored ostalog, "reklamu" za HITLERA jer to nema veze sa slobodom govora ! Ima li obvezu Vlada da prati i potiče funkcioniranje pravne države!?
Koliki je samo nered na portalima, ispod tekstova u upisima, koliko se tu mržnje valja, ne samo prema Židovima!?
Nije li obustava sredstava ovoj maloj Židovskoj općini i opomena Ljubi Rubenu Weissu da ne talasa!?
Nemam odgovor, možda ga ipak ima - Zoran Milanović, premijer države koja je članica EU i kune se da poštuje evropske stečevine, pa i antifašističku tradiciju, možda odgovor znaju njegovi vrli ministri, možda zna javnost?
(objavljeno kao kolumna 10.11. 2014., www.savjest.com)

Oznake: antisemitizam, Hrvatska, religija, male vjerske zajednice

AUTOR: LJUBO RUBEN WEISS
DATUM: 13.10.2014
Nije dobro suditi o važnim političkim događanjima samo na osnovu iskustva koje imamo sa pripadnicima nekog naroda, u mom slučaju, vezano za sjećanje na liječnika Kurda u Beču negdje 2005-te godine kao i poznavanja jednog Kurda koji je radio na austrijskoj televiziji.Obojica, posebno liječnik ostala su mi u lijepom sjećanju – naime, liječnik je radio u bečkoj Hitnoj pomoći i bio je onaj koji me je dopratio – u lošem stanju – do jedne bečke bolnice. Kasnije je ipak krenulo na bolje, pomoć kurdskog liječnika u nevolji se ne zaboravlja. Danas, 2014. sa zebnjom slušam i gledam vijesti o Kobanu, gradu vrlo blizu sirijsko-turske granice, koji umalo da nije u potpunom okruženju džihadista tj. ekstremnih islamista. Postoji i opravdano strahovanje da bi Kobane mogao biti drugi Vukovar, druga Srebrenica, ali i ono što se ne spominje, Varšavski geto sravnjen sa zemljom u jesen 1943. od nacista.

MOŽDA NIKADA NEĆEŠ NI IMATI VREMENA

Uz sve, govorio sam si ovih tjedana, nemam vremena napisati tekst o Kurdima, imam preča posla, neodgodiva. A Talmud nas uči: „Ne reci: kad budem imao vremena učinit ću, jer možda nikada nećeš ni imati vremena!“
Prva upozorenja na tragediju Kurda stigla su još prije mjesec i pol od virtualne prijateljice, koja pripada kurdskom narodu, a radi i živi u Njemačkoj. Upozoravala je na opasnost za egzistenciju svih religioznih i etničkih manjina u Kurdistanu, posebno na kriminaliziranje PPK (Radnička partija Kurdistana) najjače kurdske političke organizacije koja je na udaru mnogih desetljećima. Jedni su to radili gledajući u njoj snagu koja djeluje sa marksističko-komunističkih pozicija (što, naravno nije točno), drugi tumačeći da su činilac nestabilnosti Turske, ali i drugih država koje danas dijele Kurdistan (Iraka, Irana, Sirije), treći, bojeći se da u konačnici ova politička snaga ne potakne međunarodnu zajednicu da postavi temelje buduće kurdske države, koja ma koliko logična i opravdana, traži dekomponiranje osjetljivih - geopolitički i geostrateški - regija Bliskog i Srednjeg istoka. Tek spominjanje hrabrih pešmergi boraca, te dramatičan postupak žene borca Kurda koja se raznijela eksplozivom da ne bi živa pala u ruke pripadnika ISIL-a, nanijevši drugoj strani znatne gubitke, slike djece Kurda koja brane Kobane, val demonstracija Kurda u Evropi skrenuo je pažnju na Kurde i kurdsko pitanje koje je u međunarodnoj zajednici intenzivnije prisutno najmanje četrdesetak godina. iako traje zamalo kao i sukob s jedne strane Arapa odnosno Palestinaca i, s druge strane, Židova odnosno Izraelaca

TKO SU UOPĆE KURDI, KOLIKO IH IMA?

Kurden (kurdisch ©H1/ Kurd) su zapadnoazijski narod, etnicitet, nacija... čije glavno područje naseljavanja je označeno kao Kurdistan ( „zemlja Kurda“) Imaju zaseban jezik, koji spada u indogermanske jezike, svrstava ga se i u sjeverozapadnu granu iranskog jezika. Autohtoni su narod razasut u čak četiri države – Tursku, Irak, Iran i Siriju – bez dovoljno političke, ekonomske, vjerske i kulturne kohezije, zamalo stoljeće izloženi potlačivanju, što su razlozi da njihova stoljetna borba za autonomiju i državu nije urodila plodom. O ukupnom broju Kurda u svijetu može se samo nagađati je u sve četiri države popisi stanovništva su se radili tako da se potiskuje stanovništvo kurdskog identiteta. Približno ipak zna se da Kurda ima između 25 i 30 milijuna, od kojih je znatan dio u dijaspori, širom svijeta, od čega znatan dio u Njemačkoj, Austriji te Zapadnoj Evropi. Malo se zna da nekoliko desetaka tisuća Kurda živi i u Libanonu.

Ratovi u Iraku i Siriji ojačali su njihova nastojanja da osnuju vlastitu državu što će se vjerojatno dogoditi ukoliko prežive žestoke udare u sjeverozapadnom Iraku i u Siriji. Sirijski grad Kobane dospio je u žižu svjetske javnosti našavši se na udaru džihadista koji su već zauzeli blizu polovine tog grada, zračni napadi USA i saveznika nisu uspjeli zaustaviti nalete ekstremnih islamista koji sada već prijete i Bagdadu! Zanimljivo i u sovjetskoj Rusiji (uglavnom današnje područje Azerbajđana i Armenije) imali su svoju autonomiju („crveni Kurdistan“, 1923.- 1929.) koju je Staljin na kraju rasformirao, te u Osmanskom carstvu u 19. stoljeću provinciju Kurdistan koja je također likvidirana. Kao posljedica većeg broja ustanaka doživjli su veće migracije, pa i deportacije, posebno u Turskoj gdje se desetljećima vodio manje ili više izraženi rat Kurda (PPK) i turske vojske. Pogled na jednu zemljopisnu kartu iz 1992. godine na područje naseljeno Kurdima, ukoliko bi se označilo granicama moglo je činiti državu sa značajnim teritorijem i stanovništvom koji bi Kurdistan svrstalo u srednju državu Srednjeg Istoka, geopolitički i geostrateški, moćnu.

KURDI U TURSKOJ

Nakon raspada Otomanskog carstva odnosno nakon Prvog svjetskog ratau ugovoru sklopljenom u Servesu Kurdi su imali u izgledu dobiti autonomnu regiju, što se opet nije dogodilo, a što sve pokazuje da se Kurdistan do danas nije našao u geopolitičkim mapama velikih, ali i manjih sila.

Ni otac moderne Turske Kemal Atatuerk nije pokazao razumijevanje za aspiracije Kurda, nije ih priznao ni kao etničku manjinu. Ustanci 1920, 1925, 1926–1930 i 1938 ugušeni su od turske vojske. U Turskoj je kurdski jezik do prije nekoliko godina bio zabranjen u obrazovnom sustavu, mediji na kurdskom jeziku bili su zabranjeni do 1991. Od 1984. vodila se oružana borba Kurda u Turskoj i zamalo da nije ergistrirano u svijetu da je ona koštala Kurde blizu 35 000 žrtava. Tek u vrijeme naznaka da se i na Tursku računa u nekoj daljoj budućnosti kao na članicu EU, poboljšala su se prava manjina u Turskoj, pa i Kurda. Registrirani su otpori Barzanija 1961–1970: u Iraku, ustanak 1967–1968. Demokratske partije Kurdistana u Iranu, ustanak u Iraku 1991...

...Više je od desetak političkih stranaka – partija koje vode Kurde, od kojih je ipak najpoznatija PKK sa dobro organiziranim podružnicama u Evropi. Također, i vjeroispovijest su u Kurda različite – dio su sunitski muslimani, (šafitski smjer) dio suniti, dio opet aleviti, mali dio i sljedbenici Zaratustre itd.

Sve nabrojano pokazuje da su Kurdi konglomerat politika (političkih organizacija), interesa, vjera, običaja.. i nije jednostavno objedinjavati različite grupacije. Ono što je autoru specijalističkih tema poznato, kamen spoticanja je i Izrael jer u kurdskom pokretu postoje simpatizeri Izraela, koji egzistenciju Izraela smatraju samorazmljivom, i koji smatraju da je potreban dijalog sa Izraelom, ali i žestoki protivnici...Istovremeno, npr. u Njemačkoj postoje Židovi i židovske organizacije. Židovske općine koje podržavaju aspiracije Kurda ka samostalnoj i nezavisnoj državi. Mladi Kurdi i mladi Židovi, organizorani u udruge, pokušavaju surađivati ne samo u Evropi, već i u USA....Kurdi su desetljećima i vojno, i financijski i humanitarno upućeni na međunarodnu zajednicu i vrijeme je da svijet shvati i prihvati Kurde kao respektabilnu političku snagu –oni mogu biti na Srednjem i Bliskom istoku demokratska snaga koja neće braniti samo sebe, već i prava drugih manjina, pa i kršćanskih, na egzistenciju.

Svojevremeno je dio medija optuživao Ariela Sharona i izraelsku vojsku da je odgovorna za pokolje Palestinaca u logorima Sabra i Shatila, jer se nije htjela umiješati u sukobe libanonske kršćanske grupacije i Palestinaca, a danas 2014. godine turski tenkovi, na puškomet od Kobanija ne pokreću se…Moguće je da ulazak Turske kao članice NATO pakta u otvoreni sukob sa ISILOM nije bez rizika, nije tajna da se mnoga uredništva i institucije u svijetu,od Londona preko New Yorka do Moskve i Jeruzalema straše prijetnji ISIL-a… Pokrenut će se turski tenkovi, pojačat će se i zračni napadi, no, bojim se bit će kasno, kao što će se u nas u Hrvatskoj, prije davati ne mala sredstva za obnovu Gaze, a prije njene - demilitarizacije!

APEL

Apeliram - neka Hrvatska uputi humanitarna pomoć umalo opkoljenim stanovnicima Kobana, u velikoj većini Kurdima…I zaista, an passan, pitam, nije li, nažalost, ljetošnje prozivanje Izraela i proglašavanje izraelske vlade, pa i cijele države nacističkom, bio dijelom tradicionalni antisemitizam, a ne iskreno podržavanje Gažana?

U tom kontekstu iznenađenje je pojednostavljivanje situacije oko Bliskog istoka i Kurda koje čini Zlatko Dizdarević u jednom svom skoro održanom predavanju, koji čak ISIL dovodi u vezu sa – farsom!?

Koban ne smije biti novi Vukovar, ni nova Srebrenica, ni relativno davno,Varšavski geto. Apele Ujedinjenih naroda, ma što mislili o učinkovitosti ove međunarodne organizacije, kada je riječ o pomoći Kurdima, valja ozbiljno shvatiti.

Kurdi općenito, ali posebno Kurdi Kobana ne smiju ostati sami, međunarodna zajednica ima dovoljno mrlja na svojoj savjesti da ove, 2014. nipošto ne dozvoli masakr Kurda!

Lako je reći i napisati „Kobane ne smije pasti!“, ali što učiniti da se to uistinu ne dogodi?

Oznake: Kurdi, Kobane, Turska, tragedija. borba za slobodu

(Hava nagila u sjeni bedastoća i arogancije)

Večer u srijedu, 24. rujna 2014. imala je za nas malobrojne redovne i pridružene članove Židovske općine Virovitica, sjaj, toplinu i viziju koje je teško opisati riječima. Jednostavno, trebalo je doživjeti to okupljanje nas desetak koji smo obilježli vjerski blagdan koji nama Židovima (i našim priajteljima) znači prekretnicu u godišnjem toku vremena. Mi, zahvaljujući razumijevanju grada Virovitice imamo mali, ali uređen prostor u bivšoj vojarni gdje se često okupljamo, vjerojatno zadnji Židovi Virovitice i virovitičkog kraja, te naši prijatelji. U tom prostoru, stjecajem okolnosti prošlu večer, u srijedu, nismo imali radio ili kazetofon da bi naše druženje bilo popraćeno glazbom. Jedan veliki simpatizer naše male Općine, ujedno i vlasnik jedne od radio stanica u ovom dijelu Slavonije, zadovoljan posluženjem, a možda i mojim govorom okupljenima (?), telefonirao je u svoju radio postaju i naručio - Havu nagilu! Zatim je dovezao svoj džip pred prozor naše Židovske općine, otvorili smo ga i prostor, koji nam je za tu priliku bio neka vrsta sinagoge, ispunili su zvuci nadaleko poznate HAVE NAGILE! Može se je naći na You tubu u dvadesetak verzija, i neki čak misle da je to neka narodna pjesma s Orijenta, toliko je popularna među glazbenicima, ali i i onima kojima je do temperamentnih zvukova Orijenta odnosno glazbe Židova. Osobno pjevušim tu pjesmu, znam neke dijelove napamet jer je to pjesma s kojom većina Židova odrasta, no iznenadilo me je kada je jedan naš pridruženi član zapjevao gromkim glasom: Hava, hava nagila hava , veni sme ha... Pjesmu znam, ali kada me netko pita za značenje svake riječi, zapinjem, jer moj hebrejski nije tako dobar da bih je znao precizno prevesti.
Sve u svemu, bilio je nečega fantazmagoričnog u tim scenama koje nam je priredio naš haver, od mladosti vrlo zainteresiran za židovstvo, dobar poznavaltelj judaizma i prijatelj Izreala.
A evo, mada to baš nije običaj, mojih riječi izgovorenih tu neobičnu večer, možda su one nekima interesantne i izvan prostora ove male Židovske općine:
Roš Hašana – židovska (jevrejska) nova godina
Slavi se 1. 2. tišrija – iako je to sedmi mjesec po židovskom kalendaru, po predanju, tada je napravljen svijet i od tada počinje brojanje godina. Koliko znam, nitko se od nas ne sjeća tog dana, a ipak ćemo ga obilježiti već 5775 puta! Zaista smo skupili lijepi broj godina, i baš se i ne hvalimo time da smo jedan od najstarijih naroda na svijetu! Mnogo je onih koji tvrde da mi današnji nosimo gene predaka iz biblijskog, i predbiblijskog vremena, bit će da je tako!
Mjesec TIŠRI - nekako mi zgodno zvuči naziv mjeseca - mjesec je sakupljanja plodova, i prvi je blagdan u godini Ima dvojako značenje: prvo, označava kraj jedne i početak slijedeće godine, drugo, to je dan suda što znači da Jahve u te dane svodi račune djelovanja svih živih stvorenja, naročito čovjeka, i dobrih i loših ljudi. Čestita se riječima „Lešana tova tikatevu!“ – „Neka ti bude upisana dobra godina!“ Oni koji vole kratko izražavanje kažu ŠANA TOVA! Šana = godina, tova = dobar, dobra!
Inače, Roš Hašana spada u blagdane koji se razlikuju po atmosferi (kao i Jom Kipur) – od ostalih: za Roš Hašana izražavaju se osjećaji duboke ozbiljnosti i moralne odgovornosti iako u moderno vrijeme Roš Hašana je sve veselija.
Jom Kipur – dan pokajanja
Desetog dana mjeseca tišrija, dakle osam dana poslije Roš HaŠana, obilježava se Jom Kipur, blagdan pokajanja i proćišćenja, a nastupa nakon deset dana preispitivanja čovjekovih djela i grijehova kada se račun polaže pred Jahveom, Hašemom, Stvoriteljem. Učinjeni grijesi se trebaju očitovati, valja oprostiti drugima, ali i svjesno prevladati svoje greške i loša djela. Za razliku od kršćanstva nije dovoljno reći KAJEM SE, valja napraviti PLAN OTKLANJANJA posljedica loših djela i napraviti PLAN za budućnost kako loša djela, grijehe ne bi ponavljali. Tu ne vrijedi latinska izreka REPETITIO EST MATER STUDIORUM (ponavljanje je majka učenja).
Da bi se simbolično kaznilo griješnika vjernik se drži 24 sata posta. Poste uglavnom ortodoksi, a mi umjereni, gricnemo ipak ponešto, pogotovo ako smo šećeraši, kao moja persona, "slatki rabiška". Kažu, uostalom da je diabetes židovska bolest, a i po preostalim rođacima nakon Holokausta, to bi bilo istinito! U dijaspori je Jom Kipur najveći blagdan vjerskog karaktera i osnovne misli ovog blagdana jesu kajanje, moralni optimizam i suosjećanje za ljudske patnje uopće, i patnje Židova posebno.U tom blagdanu dolazi do izražaja i optimističan duh Židova koji ne podnosi misao da bi čovjek trebao stalno očajavati i gubiti vjeru u sebe. Isto tako, poruka je da nitko ne može toliko griješiti, a da ne bi mogao okajati svoje grijehe. Hm, hm - ima nas raznih, predlažem da najveći griješnici najviše plate - imaju dati najviše za budući rad židovskih (jevrejskih) općina i organizacija!
Ne zaboravite - JOM KIPUR SE NE ČESTITA! Ono koji vam slučajno čestitaju, a drže da su Židovi (Jevreji) budite sigurni, novokomponirani su!
Nemojte im prestrogo suditi - ako žele, naučit će! Ni vaš "rabiška" Weiss nije sve znao u mladosti, niti naučio od roditelja. Jer, Talmud, na pitanje tko je učen odgovara: ONAJ KOJI UČI OD SVIH LJUDI!
U srijedu, 24. 09. 2014, na erev Roš HaŠana, mi malobrojni, družimo se u prostoru Židovske općine Virovitica, a evo, ovaj govorčić neka bude i opomena i čestitka.
Poštovani,
PROTEKLA GODINA BILA JE VRLO STRESNA ZA OVU MALU ŽIDOVSKU OPĆINU. Previše smo vremena i energije utrošili u međusobna uvjeravanja u židovskoj zajednici Hrvatske, u vremenima kada je izuzetno važno biti organiziran i djelotvoran, okrenut budućnosti i našoj ljubavi, Izraelu. Pokušavali smo naći i zajednički jezik sa ministarstvima, sa lokalnim vlastima. Ipak, konsolidirali smo se, u tom mukotrpnom poslu prošli smo više od dvije trećine puta! Nismo više članovi Koordinacije židovskih općina RH, ali smo voljni surađivati sa svakom židovskom općinom i organizacijom kojoj je stalo do složnog židovstva i vjere temeljene na tradicionalnim vrijednostima judaizma.
Pred nama su još neke dalekosežne odluke – prije svega usredotočit ćemo se da zajedno sa Ministarstvom kulture i Gradskom upravom dovršimo Muzej židovstva koji se lijepo vidi na Židovskom groblju.
Odlučit ćemo se za rabina, ne mogu preuzeti tu zahtjevnu dužnost, ona ipak pripada školovanim Židovima koji se više mole od mene, koji znaju dobro hebrejski, koji su upućeni u detalje u Toru i Talmud. Predložit ću da naš rabin bude dr. Kotel Da Don, ujedno i glavni rabin Hrvatske i Bet Izraela.
Vrlo skoro izmijenit ćemo zastarjeli Statut Židovske općine Virovitica, organizirati predavanja i nova druženja.
Nažalost, i u ovim svečanim danima suočeni smo sa financijskim problemima koji su nam nametnuti, kao i loši uvjeti djelovanja, za koje vjerujem da će u 5775-oj biti povoljniji.
Cijenimo prijatelje, one koji razumiju što je to SOCIJALNO, JASNO I HRABRO ŽIDOVSTVO! Optimizam i nada su temeljne karakteristike židovstva. Neki znaju neki i ne da se izraelska himna naziva HATIKVA što u prijevodu sa hebrejskog znači NADA!
Zahvalio sam se na lijepim željama koje su pristigle u Općinu iz raznih dijelova svijeta, od prijatelja od židovskih organizacija.
Neki znaju da sam proveo u tuđini više od petnaestak godina. Sve to vrijeme nalazio sam se za Roš Hašana s bečkim Židovima (od koji su bili bar polovina ruski Židovi ili Izraelci) i ono što sanjam danas je - SLOŽNO ŽIDOVSTVO U HRVATSKOJ! Zahvaljujem na razumijevnju, neka nam svima 5775-ta bude u znaku SLOGE, slatka, mirna, blagoslovljena. Židovstvo znači BITI SOLIDARAN, imati prijatelje, sanjati Jeruzalem! I eto, idealističan kličem: dok god imam (imamo) prijatelje, pogotovo u nevolji, osjećam (osjećamo) se pripadnikom velike obitelji, židovsko - jevrejske, ali i one šire, drugih naroda i vjera. Večeras, kada se nalazim okružen prijateljima, sa medom i jabukama na stolu, bez gorčine, okrenut kreativnoj budućnosti, mislim na Novu godinu i hvalim HaŠema, Stvoritelja što nas spaja i hrabri!
SRETNO, dragi prijatelji!
(Virovitica, 24.09. 2014.)
------------------------------------------------------------------
Molim, uzmite u obzir i to da je ovaj govorčić bio prigodan, ali u njemu se zrcali sva naša AHASFERSKA SUDBINA, sudbina vječnog Žida, sudbina zajednice koja ima nestati u asimilaciji, pod pritiskom birokracije, u sredini u kojoj caruju kabadahije, politički komesari, manji ili veći manipulatori, kradljivi i lažljivi, sudbina Židova koji ne miruje i koji se nada. Mi malobrojni ni ovog trenutka ne znamo tko će platiti ovo skromno posluženje jer ovoj Židovskoj općini nije za njen rad i djelovanje u 2014. iz proračuna RH stigla ni jedna jedina kuna. A već je kraj rujna 2014-e...!??? Ne bih ulazio u pojedinosti ove mračne, dijelom i kafkijanske storije, jer u njoj dio odgovornosti leži i na onima koji vode židovsku zajednicu Hrvatske, konkretno na dr. Ognjenu Krausu koji je to, donio "odluku" da stavlja u mirovanje odnosno zamrzava Židovsku općinu Virovitica. Odgovoreno mu je ISTUPANJEM IZ KOORDINACIJE židovskih općina RH, kojoj je na čelu, i mi smo od 16. 09. 2014. SAMOSTALNA ŽIDOVSKA OPĆINA, vjerojato jedna od najmanjih vjerskih zajednica Hrvatske! Odgovoreno mu je, ali i upozoreno Ministarstvio financija, Komisija za odnose s vjerskim zajednicama Vlade RH, kao i neke druge židovske i državne institucije da mi nismo voda da bi se mogla zamrznuti, i pretvoriti u led.
HM, HM, KOJA POUKA?
I konačno, izvukao sam jednu ne baš zanemarivu pouku: pisati godinama o židovskim etnobiznismenima u Palmotićevoj 16. u Zagrebu (sjedište Koordinacije i Židovske općine Zagreb), pitati zašto se ne gradi na posvećenom prostoru u Praškoj 7 gdje je do 1942, stajala jedna od najljepših sinagoga u Srednjoj Evropi, pitati zar je parking bussiness važniji od Kulturnog centra sa sinagogom, zašto nema odgovora ni gradonačelnika Milana Bandića, ni drugih na inicijativu Šalamom - Goldstein - Lustig koji su vrlo jasno predložili da se zatvori KONAČNO ta urbana rana središta Zagreba..., spominjati i ukazivati na židovski etnobiznis, može biti i opasno! I moš ti Ljubo - Ruben pisati i kritizirati druge,ali kada principijelno pišeš o prljavom vešu svojih, eto kako se može proći - zavrnu pipu i jedni i drugi, dovedu u pitanje samu opstojnost male Židovske općine, i tko iz Zagreba šljivi jednu - Viroviticu... i - snađi se kako znaš i umiješ! Neki bi odavno digli ruke od ove don kihotske borbe, ali držim da je revolt iskaz naše osobnosti, revolt je logičan kada se krše nacionalna i vjerska, ili bilo koja prava! Tko želi biti poslušnik, neka bude, tko misli da je moguće Židove pa i mali grupu ZAMRZNUTI i pretvoriti u led, taj SOCIJALNOG, JASNOG I HRABROG ŽIDOVSTVA nije vidio, ni doživio. A upravo ta obilježja pomogla su Židovima dočekati i 5775-u, i - nadati se!
I usput, zar ovi Milanovićevi činovnici uistinu misle da ćemo se mi Židovi međusobno tući do istrebljenja, a hrvatska politička pseudoelita (uz časne izuzetke) služiti se prastarom DIVIDE ET IMPERA!? Posebna je pak tema CRVENI ANTISEMITIZAM, ali ona nije tema ovog teksta!
Po najnovijim informacijama gospodin Kraus je pozvan u Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama i obećao da će vratiti sredstva koja pripadaju Židovskoj općini Virovitica, za rad u 2014., po ugovoru sklopljenom 2010. između Jadranke Kosor i dr. Ognjena Krausa, shvaćajući da po zakonima RH sredstva iz proračuna RH trebaju doći KRAJNJEM KORISNIKU!
Nisu to Vatikanski ugovori, ali po njima, neki minimum sredstava jamči se židovskoj zajednici Hrvatske.
Nema smisla da ovaj slučaj eskalira, i u ovom tekstu, po nekima bit će, napisao sam previše. Ipak, mi smo u židovskoj zajednici uglavnom raspetljali čvor, nadam se da će Ministarstvio financija učiniti slijedeći logičan korak - omogućiti nam nastavak rada, jer, vjerska prava, očuvanje kulturne baštine (zaista se nadamo dovršenju Muzeja židovstva), socijalni rad, edukacija o Holokaustu, kulturni rad ...temeljna su ljudska prava, evropska stečevina, identitet koji nije rezerviran samo za velike vjerske i nacionalne zajednice.
Jer, slikovito rečeno, Hava nagila nije samo židovska pjesma, ona je pjesma svih onih koji vole dobru glazbu!

Oznake: židovi, Roš Hašana, tradicija

(Preneseno sa www.virovitica.net, kolumna pod naslovom
• "Ministar Lalovac, Kraus i Židovska općina Virovitica", objavljena 16. o9. 2014.)
•

Samo vas molim, nemojte površno zaključiti – židovska posla, neka to rješavaju kako znaju, nas se ne tiče! Tiče nas se svih jer ovo je primjer KAKO SE NE SMIJE RADITI, kako su u našem društvu i državi mogući razni marifetluci i kako i unutar židovstva ima pojedinaca koji naprosto zaboravljaju zakone ove države i moralne i etičke norme samog židovstva. I osobno mislim da je lako pisati o nepodopštinama, marifetlucima, kabadahijskim postupcima onih drugih, ali valja nama pisati o i onima iz naših redova koji su se drznuli staviti prste u hrvatsku proračunsku kasu, poigrati se državnim novcem kao da je Alajbegova slama.
I priznajem, bilo mi je lakše pisati o temama kada sam bio samo kolumnist – sada sam, bar za lokalne prilike, i kolumnist, ali i predsjednik male Židovske općine Virovitica. Ne bih želio forsirati židovske teme u svom pisanju na ovom portalu, ali temu o kojoj će biti riječi ne mogu zaobići jer se tiče ne samo Židovske općine Virovitica, nego našeg grada, Županije, a bogme, i vlasti odnosno Vlade RH i posebno, nekih njenih ministara i ministarstva.
ZAŠTO JE DOBRO DA DJELUJE ŽIDOVSKA OPĆINA?
I koliko god opisivao o čemu se radi valjalo bi, ako ste u blizini bivše vojarne, a danas Veleučilišta, obići Židovsko groblje u ulici Eriha Šlomovića i posebno, razgledati mrtvačnicu koja je u renoviranju već nekoliko godina sa planom da se uz pomoć sredstava Ministarstva kulture , uz pomoć grada Virovitice i drugim sredstvima ova mrtvačnica pretvori u Muzej židovstva Virovitice i ovog dijela Slavonije.
I još nešto prije nego idemo IN MEDIAS RES: ne možete si predstaviti zadovoljstvo na licu londonskog suca Davida Beana i njegove supruge koji je krajem kolovoza anno domini 2014. obišao Židovsko groblje, sjedište Židovske općine... tragajući za korijenima svojih predaka. A njegov majka je bila Virovitičanka kćerka erovih koji su do Drugog svjetskog rata imali kožaru - trgovinu na početku Strossmayerove ulice, a koja je, što je i autoru ovog teksta bilo nepoznato, preživjela, zajedno sa sestrom, Holokaust. Oduševio se da postoji Židovska općina Virovitica (usput, nemaju je ni veći gradovi u Hrvatskoj, npr. Varaždin, Sisak, Karlovac, Vinkovci, Vukovar, Bjelovar…), drugo, zajedno smo utvrdili da moramo i zamalo 70 godina nakon Rata korigirati broj preživjelih virovitičkih Židova i Židova okolice – nije od 300 duša preživjelo 27, nego 29, i taj podatak uvrstit ću u studiju koju završavam.
Ali, sve je ti i lijepo i dirljivo, da nema velikog ALI…ALI… Za ostvarenje Plana rada Židovske općine usvojenog u ožujku ove godine, Židovska općina Virovitica iz proračuna RH nije dobila ni kune! Urgira se već 4-5 mjeseci, na sve strane, posebno u Ministarstvu financija i u Koordinaciji židovskih općina RH, pisalo se i Ministarstvu kulture, nazivalo savjet za Nacionale manjine odnosno Ured za nacionalne manjine - Aleksanadra Tolnauera,… - ništa, baš ništa!
Zar je moguće da ovaj novopečeni ministar Boris Lalovac gleda sa visoka na Viroviticu, na našu županiju, da mu i danas nije jasno da NITKO, AMA BAŠ NITKO NEMA PRAVO sprječavati da sredstva iz proračuna dođu do krajnjeg korisnika?? Tko mu je pomogao u tome? Ni manje ni više nego dr. Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb i predsjednik Koordinacije židovskih općina RH koji je MIMO ZAKONA konfabulirao odluku o stavljanju u mirovanje Židovske općine Virovitica. Radi se vjerojatno o svjetskom presedanu u židovstvu jer, nijedna krovna židovska organizacija, pogotovo ne Koordinacija, nema pravo ODLUČIVATI, nego samo koordinirati rad židovskih općina. I nije Koordinacija osnovala Židovsku općinu Virovitica, koja djeluje oko 160 godina nego je 1995. Židovska općina Virovitica, zajedno sa drugim židovskim općinama, utemeljila Koordinaciju.
Svima je briga razvoj turizma na moru, Dubrovnik, Istra, Hvar...no, zanemarujemo i ne želimo iskoristiti potencijale koje imamo u unutrašnjosti. Pišu mi – „ovo je očigledan … i žalostan primjer zanemarivanja kulturne i povijesne baštine“. Zahvaljujući trudu više naraštaja obitelji Weiss sačuvani su vrijedni historijski predmeti, dokumentacija (matične knjige rođenih, zapisnici, arhiva koja sadrži i rijetke fotografije, tu su i pisma, umjetnine, spomen-albumi, knjige, ritualni predmeti…), kupljene su već i vitrine za interijer budućeg Muzeja..) Čast Turističkom edukacijskom centru u Kapela dvoru, čast biciklističkim stazama u našoj Županiji, podržavam te akcije, sve su one na dobrobit svih nas, ali što ćemo sa mrtvačnicom, što sa Židovskim grobljem koje se povremeno zbog visoke trave i žbunja pretvara u džunglu?
Što o tome misli etnobiznismen dr. Ognjen Kraus?
REVITALIZACIJA SE NASTAVLJA - VJERSKA I NACIONALNA PRAVA VALJA POŠTOVATI
U kontaktu sam sa Ivicom Kirinom, gradonačelnikom, Alenom Bjelicom, zaduženom za društvene djelatnosti, ali, malo se napreduje u rješavanju nagomilanih pitanja i problema. Ovom prilikom ne bih detaljno o tome koliki obol su dali Židovi Virovitice razvoju grada i okolice - da li ste ikada pomislili da je zgrada kraj Velike stanice bio nekada „Pajtašev mlin“, mlin „Gizela“ Adfolfa Pajtaša čija je kompletna obitelj stradala u Holokausta? Da i danas, 2014. stoji zapušteno veliko skladište obitelji Weissmann u ulici Matije Gupca, da su počeci Tvina vezani za pilanu koju su osnovali Židovi, da je na mjestu nekadašnje robne kuće Trgocentra bila kuća i trgovina Binga, Bingov ćošak…Zna li netko od čijeg zlata je izgrađen Gradski bazen u Parku 1942.? Da je Virovitica dala i Miroslava Feldmana, književnika, braću Wollner, Šajberove, Zlatka Bienenfelda, Rudija Štajnera…!
Dr. Ognjen Kraus i „krausovci“ neće zaustaviti revitalizaciju ove minijaturne židovske općine: ono što redovni i pridruženi članovi sada već sigurno znaju jest da u 2015. NE žele primati dotacije preko Koordinacije i dr. Krausa, nego izravno. Stigli su nam i pridruženi članovi koje zanima judaizam, primili smo i jednu uplatu Virovitičana kao pomoć Židovskoj općini, ovaj grad ima osobe koje znaju što je židovstvo, koje cijene vjerske i nacionalne manjine. Ministar Lalovac, i njegovi činovnici kao i drugi koji s visoka gledaju na „provinciju“ trebali bi znati da imamo razumijevanja za praznu državnu kasu i teške prilike koje su u Hrvatskoj danas, ali ovdje se radi o zakonitosti, o tome da ako vjerske i nacionalne manjine žele djelovati, od srpske do češke, svaka ima na to pravo i valja joj omogućiti djelovanje.
Vjerska i nacionalna prava valja poštovati!
To je evropska stečevina, to je naša zajednička budućnost.

Oznake: židovi, Hrvatska, ljudska prava

TRINAEST NAOPAKIH LOGIKA, IZRAEL I GAZA


1.Prva naopaka logika je da je Izrael agresor, i da je Izrael agresor od osnutka države. Rat 1948. naziva se u ozbiljnoj literaturi Ratom za nezavisnost, jer je samo koji dan poslije proglašenja države Izrael, nastalog kao ostvarenje cionističkog pokreta i odlukom Ujedinjenih naroda, počela bjesomučna ofenziva SVIH arapskih zemalja u okruženju na novostvorenu državu. Bio je to prvi rat koji je tada slabo naoružani Izrael, s jakom motivacijom vojnika, od kojih su mnogi bili i preživjeli Holokausta, dobio. Ova AGRESIJA Arapa može se slikovito usporediti sa pokušajem gušenja novorođenog djeteta.
Nakon toga arapske države su sa istim ciljem - uništenje Izraela - vodile još četiri rata (1956.,. Sueska kriza, 1967.,šestodnevni rat, 1973. Jomkipurski rat, i 1982. libanonski rat, plus intifada, plus Gaza – krize…
2. Dok Izrael priznaje sve arapske zemlje, i dok je dijelu teritorija (Zapadna obala, i pojas Gaze) priznao autonomiju, danas još neke arapske zemlje ne priznaju Izrael, a Hamas i Hezbollah imaju u programskim dokumentima kao jedan od ciljeva . uništenje države Izrael, članice UN. PLO i druge organizacije desetljećima su se služile terorom u borbi protiv Izraela sijući smrt u raznim dijelovima svijeta, smrtno ugrožavajući civile ( smrt 11 izraelskih sportaša na Olimpijadi u Muenchenu, otmice aviona, otmice brodova, napadi na sinagoge, sjedišta židovskih općina i židovske kulturne centre, napadi na izraelske ambasade, samoubilački napadi u Izraelu, uključujući autobus sa školskom djecom),
3. Palestinci žive u najvećem logoru na svijetu – Gazi, i Zapadnoj obali koje su u sustavu okupacije od strane IDF-a (Israel Defenses Force). Najveća je laž da je Gaza koncentracijski logor jer ti koji to tvrde ili ne znaju ili neće da znaju kako su izgledali naci-fašistički logori kao i logori u kvislinškim zemljama odnosno državama. Da je Auschwitz imao takve tržnice kakve postoje u Gazi, ne bi u njemu stradalo više od milijun zatočenika, većinom Židova. U “ logoru“ Zapadna obala“ svaki lojalan Palestinac ima mogućnosti obrazovanja, rada i zdravstvene i socijalne skrbi, te iskazivanja svojih vjerskih uvjerenja.
4. Obmana je da Izrael namjerno cilja civile, posebno djecu u Gazi, kao što je obmana da Izrael započinje vojne akcije na svom teritoriju sa ciljem naštetiti svim Palestincima. Zbog stalnog raketiranja Izraela, s kraćim ili dužim razdobljima mira, Izrael živi desetljećima u psihozi „ni rata ni mira“ što negativno utječe na milijune Izraelaca, uključujući i lojalne Palestince koji nisu u mogućnosti posvetiti se normalnom, svakodnevnom radu i životu. Svaki rat, i svaka vojna intervencija koštaju Izrael ne samo ljudske živote - žrtve već iziskuju ogromne materijalne troškove. Zemlja koja nema bogata nalazišta nafte, koja u mnogome ovisi o turističkim sezonama, posebno od hodočasničkog turizma, koja je većinom ovisna o zračnim komunikacijama sa ostatkom svijeta, troši velika financijska sredstva na naoružanje što se sve odražava na životni standard Izraelaca. Da nema tih troškova, Izrael bi bio jedna od osam najrazvijenijih zemalja svijeta, iako i sada, svemu usprkos, Izrael je jedina zemlja bez nafte na Bliskom i Srednjem istoku sa evropskom razinom standarda.
5. U medijima u svijetu često se manipulira kritičkim mišljenjima Izraelaca i istaknutih Židova te židovskih organizacija. Radi se o pojedincima i grupama koji iskazuju kritičnost prema potezima izraelske vlade, a takvih osoba i pojedinaca ne manjka ni u samom Izraelu. Dok se u arapskim-muslimanskim zemljama provodi teror i guši se zamalo svaka kritička misao i oporba, Izrael ima snažnu oporbu i izgrađen civilni sektor, te jedan od najstabilnijih parlamentarnih sustava na svijetu. Za razliku od tradicionalnih arapsko-muslimanskih sustava u kojima su žene teško diskriminirane, u Izraelu se poštuju prava žena kao i LGBT pripadnika. Jedna od najvećih podvala u medijskom, propagandnom ratu koji se neprekidno vodi - zemlju se označava zemljom aparthejda. Aparthejd je politika stroge segregacije bjelačkog od nebjelačkog stanovništva koji je na snazi bio u Južnoj Africi od 1948. do 1998. godine. Crnci nisu imali pravo glasa, nisu mogli da obavljaju javne funkcije, žene se ili udaju za bijelce, nisu mogli čak ni da koriste iste toalete i javni promet. Izrael je primio u zemlju i integrira Židove iz Etiopije, veliku većinu s karakteristikama crnačke rase.
6. Bit izraelsko-palestinskog sukoba nije nespremnost Izraela na ustupke (iskustvo pokazuje da svaki ustupak bude dočekan novim zahtjevima za ustupke, ultimatumima, nerealnim zahtjevima za koje unaprijed znaju da ih Izrael ne može prihvatiti) već palestinski, i uopće muslimanski antisemitizam, uključujući negiranje Holokausta. Ne radi se o stvaranju palestinske države koju su Izraelci spremni priznati, već o uništenju židovske. U osnivačkoj povelji Hamasa, političkog predstavnika Palestinaca, jasno stoji da mir sa Izraelom nije moguć. I ne samo to, već i da je svakom drugom zabranjeno da o njemu pregovara. Kako onda zamisliti i voditi te mirovne pregovore? I zašto se i dalje uporno pretvaraju palestinski dušebrižnici da je problem u Izraelu, koji kao jedina napredna i demokratska zemlja u toj regiji nema nikakav interes da bude u neprestanom ratu sa svojim ekstremno neprijateljskim okruženjem, tj. Palestincima? Zahvaljujući internetu u mogućnosti smo da pratimo arapske TV stanice na kojima se neprestano hvali Holokaust (ako se i ne negira) i demoniziraju Židovi na način koji bi bio nezamisliv u bilo kojoj civiliziranoj zemlji. Na tim kanalima slušamo arapsku djecu kako Židove nazivaju majmunima i svinjama, a stariji im govore kako je najbolje što u životu mogu postići da poginu slavnom i mučeničkom smrću ubijajući Židove. U knjizi „Bog koji mrzi“, Vafa Sultan, osvrće se i na islamski antisemitizam koji se muslimanskoj djeci usađuje od malena, kao dio odgoja i vjere– „Židov mora da je riječ koju muslimanska djeca najčešće čuju prije svoje desete godine. Ujedno to je i jedna od najtežih riječi koju čuju jer u njihovoj mašti sažima vizije ubijanja, izopačenosti, laži i pokvarenosti, kao da su riječi prepisane iz Protokola sionskih mudraca, opskurnog antisemitskog pamfleta, izvorno falsifikata tajne ruske policije. Ta knjižica - falsifikat služila je kao literatura Hitlerovim vojnicima prilikom polaska u racije i krvoločna masovna ubijanja Židova SS-trupe uvjerile da su Židovi zapravo gamad koju valja uništiti bez grižnje savjesti.
7. Velika je obmana da Izrael ima snažne lobističke grupacije u cijelom svijetu i da je inkorporiran u sva važnija događanja u svijetu, na štetu tzv. malog čovjeka. Židove se često povezuje sa masonima, iluminatima, glavni su akteri teorija zavjere. Prenaglašava se utjecaj američkih Židova, ako i Židova općenito na svjetsku politiku i međunarodnu zajednicu. U tri-četiri moćne i najmnogoljudnije države na svijetu - Kini, Indiji, Japanu nakon egzodusa Židova iz SSSR sada i u Rusiji, broj Židova je zanemariv kao i politički utjecaj. U islamskom svijetu broj Židova i njihov utjecaj je minoran. U propagandnom ratu uzimaju se za primjer desetak bogatijih Židova, dok zapravo, ukupna židovska populacija u svijetu od samo 13 milijuna Židova, uključujući i one u Izraelu, živi relativno skromno. Židovi u nekadašnjoj istočnoj i srednjoj Evropi, nakon Holokausta jedva da su prisutni u javnom životu, prisutna je asimilacija i ono malo preostalih Židova, uz pokoji izuzetak, zadnjih je desetljeća osiromašilo i trpe antisemitske ispade koji se pravno ne sankcioniraju. Govor mržnje odnosno latentni i manifestni antisemitizam je toliko prisutan da se i ono malo preostalih Židova ne izjašnjava Židovima, već taje svoj nacionalni i vjerski identitet. U mnogim zemljama bivše Istočne Evrope pogoršali su se uvjeti za nacionalno i vjersko okupljanje, šire se najodvratniji stereotipi o Židovima tipa Protokola sionskih mudraca, a Židovi stjerani u medijski i kulturni geto. Posebno su prevareni u postupcima denacionalizacije odnosno procesima pretvorbe i privatizacije bivše državne odnosno društvene imovine, organiziranje i jačanje veza židovske dijaspore i Izraela odvija se presporo i sporadično, a ne kao dio sustavnih napora diplomacije.
8. Mit je da je Hamas vojska u Gazi mala i slaba i da se bori kao David protiv Golijata. Vojska odnosno vojno krilo terorističke organizacije Hamas dobro je uvježbano i posjeduje, pokazuje se, skladišta oružja koje je na razne ilegalne načine dospjelo u pojas Gaze. Vojnici Hamas su velikom većinom fanatični, religijski indoktrinirani najnevjerojatnijim obećanjima islamskih starješina i vođa Hamasa, koji se većim dijelom nalaze izvan pojasa Gaze. Glavni sponzor Hamasa bio je Iran, odakle potječe i najveća količina ubojitog oružja. Posebna neprilika za IDF je što opasni militanti Hamasa ne poznaju uobičajene konvencije ratovanja, već se služe metodama i oblicima ratovanja koje spadaju u najpodmuklije i vjerojatno će se izučavati odsada na vojnim učilištima diljem svijeta - radi se o korištenju vlastitog stanovništva, pa i djece, u stvaranju živog štita koji se raspoređuje na terase, krovove zgrada, u bolnice, džamije, kuće, na sva ona mjesta gdje se očekuju izraelski vojni udari odnosno zračni napadi. Iskopana je mreža tunela pod zemljom u kojima se nalazi i uskladišteno oružje, a vode i prema izraelskom teritoriju te se njima kreću diverzantske grupe i posebno obučeni vojnici za djelovanje u izraelskim naseljima. Da su toliko financijskih sredstava i rada utrošili ne u gradnju tunela nego u drugo, Palestinci su u pojasu Gaze mogli imati solidnu mrežu linija metroa!
Svaki vojni napad Izraela praćen je „majstorskom“ verbalnom logistikom, i upravo je nevjerojatna mašta kojom se služe da bi crnili IDF; vjerojatno većih laži nije plasirano u svijet još od vremena Goebelsa, Hitlerovog propagandiste broj jedan; umjesto radija posebno su usmjereni na Internet portale te Facebook, a poznatije novinare u raznim zemljama i izravno obavještavaju o izraelskim „zločinima“, šaljući im video snimke i fotografije često vrlo uznemirujućeg sadržaja, karikature i fotografije koje bi trebale IDF prikazati što sličnijim Hitlerovoj soldateski. Nije rijetko da koriste odore izraelskih vojnika, pa čak koriste za vojne akcije prostore i vozila Hitne pomoći te prostore i vozila sa oznakama Ujedinjenih naroda
9. Koordiniranim aktivnostima medija u svijetu, prezentiranjem manje-više iste sheme izvještavanja – red bombardiranja, red scena sa ubijenom ili ranjenom djecom u pojasu Gaze, red izjava majki ili očeva stradale djece, red ruševina, red izjava Hamas bossova, red izjava predstavnika civilnih udruga i „humanitarnih“ organizacija, red prosvjeda Židova i Izraelaca protiv rata i izraelske vlade, uz pokoju alibi scenu ili izjavu izraelskih vlasti, stvara se slika da je svjetsko javno mnijenje zamalo uz Hamas teroriste i Palestince. Kritike izraelske strane su česti impregnirane otvorenim ili očiglednim delegitimiranjem Izraela i antisemitizmom. Potrebna je i kritika izraelskih vlasti i akcija IDF-a kada se to zasluži, ali očito je da se aktualna situacija koristi da bi stari neprijatelji i mrzitelji Izraela, ali i notorni antisemiti, pokazali svoje pravo lice. Delegitimiranje Izraela i antisemitizam dolaze zamalo podjednako od neonacista i desnih i ultradesnih snaga u Evropi i svijetu, ali i od ljevičara.
Stvara se privid OSUDE Izraela i Židova, a ne prikazuju se mnogi sa svojim uvjerenjima kojima smatraju poduzimanje vojnih akcija protiv terorista opravdanim i legitimnim. Zamalo da nema države u svijetu koja ne bi postupila isto ili slično ukoliko bi njeno stanovništvo bilo izloženo raketnim napadima.
10. U negativnim reagiranjima prednjače i one države i društva koja ni do danas, 2014., godina 69 godine nakon završetka Drugog svjetskog rata, nisu ispunile ni elementarne obveze prema žrtvama Holokausta kao i potomcima preživjelih Šoah. Na prostoru ex-Jugoslavije primjetna su brojna antisemitska i antiizraelska reagiranja, ne od vlasti, koliko u dijelu medija i na portalima, a koja su dijelom i ostatak politike Titove Jugoslavije. Štošta se promijenilo u odnosu na ta vremena, ali antiizraelizam, anticionizam i pojave antisemitizma su KONSTANTA u razmišljanju većeg dijela građana. Prisutno je to i u zemljama tranzicije, a ni u zemljama EU ne štedi se Izrael (i Židovi) i zapravo je vrlo tanka linija razdvajanja konstruktivne kritike od izravnog necivilizacijskog komentiranja kompliciranog i dugotrajnog međunarodnog sukoba.
11. Što se tiče Hrvatske, gotovo je nevjerojatno u kojem kratkom vremenu su zaboravljena raketiranja hrvatskog teritorija – od Vukovara do Dubrovnika, Zadra, Osijeka, Zagreba…U zemlji u kojoj su se dogodila etnička čišćenja, u državi u kojoj nije u startu dana autonomija hrvatskim Srbima, u državi u kojoj su počinjeni zločini nakon Oluje, u kojoj je ubijena cijela obitelj u Zagrebu a počinitelji nisu osuđeni, u zemlji i društvu u kojoj je židovska zajednica pretrpjela silne gubitke u Šoah, gdje nisu obeštećeni Židovi nasljednici, gdje su prevareni većinom u procesu denacionalizacije i pretvorbe, u zemlji u kojoj ni zamalo nakon 70 godina nije obnovljenA SINAGOGA u glavnom gradu Zagrebu, u kojoj nema Muzeja židovstva, nema Arhiva židovstva, u kojoj nema središnjeg spomenika smrtno stradalim Židovima (oko 30 000!), u kojima nisu obilježena mnoga stratišta Židova i drugih žrtava ustaštva i naci-fašizma, u zemlji u kojoj se piše desetljećima revizionistička povijest i u kojoj j srušeno oko 3000 antifašističkih spomenika i obilježja, u kojoj je politička i socijalna kriza nesagledivih razmjera, kao da je slučaj Gaza dobro došao da bi prikrio STVARNE probleme zemlje, i dugove spram ovo malo nas preostalih Židova, toliko stvarati medijske buke oko događaja u jednoj ipak zemljopisno dalekoj zemlji, nonsens je i znak da se stari resentimani lako probude i stvaraju štetu mogućim dobrim odnosima Izraela i Hrvatske.
12. Više od trideset dana traje izraelska vojna intervencija u pojasu Gaze sa ciljem da se unište tuneli koji su služili za skladištenje oružja i infiltraciju u izraelski teritorij. Izrael je u nekoliko navrata predlagao primirje, povukao svoje trupe iz pojasa Gaze i sada objavio jednostrano trodnevno primirje. Međutim, primjetno je i dalje u medijima optuživanje Izraela i označavanje samo jedne strane krivcem za nastavak sukobljavanja u pojasu i oko pojasa Gaze. Protivno činjenicama a ta je da su se sve velike sile – od USA do Rusije, Kine, Indije, Njemačke…- suglasile da Izrael ima pravo braniti svoj teritorij, gdje su i mnoge arapske zemlje okrenule leđa Hamasu, u nas je prisutna logika naopake pile.
No, dok moćne sile shvaćaju da Hamasu, Islaskom džihadu i Fatahu nije do mira već do mrtvih Izraelaca, i dalje u našim medijima i u dijelu javnosti prisutan je izljev mržnje spram Izraela, pa i Židova. Tek barbarske akcije ISIL-a, muslimanske države tj. samoproglašenog kalifata, u kojima su veliki stradalnici etnička skupina Izejida te kurdski narod koji ima jednaka ako ne i veća prava na samostalnu državu od Palestinaca, te nakon stradanja kršćana, počelo se uviđati da agresivna struja u islamu prijeti ne samo Izraelu, već i Evropskoj uniji i cijelom nemuslimanskom svijetu (dijelovi Afrike itd.). Da apsurd bude potpun u Kairu, gdje se posredstvom Egipta i dalje pregovara o trajnijem prekidu neprijateljstava predstavnici Palestinske autonomije postavljaju određene zahtjeve Izraelu i izraelskoj vladi.
13. Ono što je zaprepašćujuće u novim događajima oko Gaze je da uglavnom izostaju konkretni prijedlozi za dugoročno rješenje bliskoistočne krize. Hrvatska uglavnom nema stručnjaka, pogotovo mlađih, za Bliski istok niti upućene u stanje u Izraelu, čak ni hrvatsko židovstvo nije iznjedrilo eksperte za ta pitanja i u naše ime govore uglavnom drugi, nekada objektivno, ali često nekompetentno i propagandistički, Naopaka je logika da će nam more informacija kojima smo bombardirani svaki dan otvoriti oči i objasniti bit sukoba, niti će nam automatski dati odgovore kojim putem ići do mira, Kompromisi Palestinaca i Izraelaca su nužni, ali do njih se ne dolazi širenjem naopakih logika i huškanjem protiv Izraelaca i Židova. Izrael i narod Izraela nema odstupnice - ne smije izgubiti ni jedan rat, Preostaje preseliti se na dno Sredozemnog mora, ili vratiti se u zemlje iz kojih su doselili oni ili njihovi preci.
Postoje pretpostavke i uvjeti da bi bila stvorena Palestina ili država Palestinaca i bez ostvarenja tih pretpostavki, za dvije-tri godine opet će iz pojasa Gaze letjeti rakete na CIVILNE objekte u Izraelu. Izrael ne može raditi i živjeti u atmosferi - psihozi straha, niti se posve ograditi zidom! Izrael mora imati stabilne i jedinstvene partnere za pregovore, a ne šaroliko i rivalstvom opterećene predstavnike najraznovrsnijih političkih opcija.
Izrael vidim kao otvorenu zemlju, državu i izraelsko društvo koje je integrirano u bliskoistočnu regiju, priznat od svih susjeda i Palestinaca, kao suverena, nezavisna država, koja nije samo država židovskog naroda već svih dobronamjernih i miroljubivih ljudi svijeta.
Padom Izraela, padaju i osnovne tekovine judeo-kršćanske civilizacije i uvjeren sam da se taj pad neće dogoditi, i da će svijet pravovremeno shvatiti tko je korektan čuvar svetih mjesta, jedini jamac tekovina modernog prava, demokracije i tekovina kulture i civilizacije, jučer, sada i ubuduće.

( 12. 08. 2014.)

Oznake: izrael, Gaza, Palestinci, Bliski istok, židovi, politički konflikti

Poštovana gospođo TAMA Rudan!
Ne znam po koji puta već vam pišem, zadnjih godina, upozoravajući na Vaš NOTORNI ANTjavascript:%20void(0);ISEMITIZAM, Vašu prljavu jezičinu, licemjerje i stravičnu patetiku kojom se služite, stajući kao iza palestinskih žrtva, posebno djece. I ovih dana dali ste oduška svojoj mašti i emocijama, ali i pokazali po tko zna koji puta vaše nerazumijevanje povijesti, Holokausta, Izraela, pa i samih Palestinaca.
Zapravo, ovako čist amaterski, pitam se od koje vi bolesti bolujete? Što mislim? Da imate teške vidne smetnje i da ratujete sa datumima. Evo, siguran sam da vi ovu brojku – 14 – vidite kao 41. i naravno, 20, kao 19. Rebus, enigma, zagonetka za enigmatičare? Jednostavno, ono što je 2014. vama je 1941., „godina koja se vraća“! Da, dobro zaključujete, tek sada čitam knjigu Slavka Goldsteina „1941., godina koja se vraća“ jer stjecajem okolnosti imam je sada, a knjiga je tiskana 2012. i ona i autor dobili su brojne nagrade – ove godine prevedena je i objavljena u USA, na engleskom jeziku, a autor ju je prezentirao na uglednim mjestima u USA, od sveučilišta do najuglednijih knjižara New Yorka.
Kakve veze imaju vaši pamfleti, Izrael, Gaza i Slavko Goldstein!? Vi ste u svom luđačkom tekstu, NAŠA MRTVA DJECA, samo jednom u nizu huškanja, objavljenom na vašem blogu napisali, pored ostaloga i ovo:

„Hrvatska i dalje šuti. Puhovski, preciznije, čovjek koji za sebe tvrdi da je Židov, na svim je hrvatskim televizijama tri puta tjedno. O svemu sve zna. Zašto nam se ne javlja ovih dana? Jednom se javio. Zašto se ne javlja svaki dan? Nacisti ubijaju djecu svaki dan. A oni Goldsteini? Svi napamet znaju ime i prezime svakog NDH zločinca.
Gdje su ti Goldsteini? Doktorirali su na hrvatskom Zločinu. Da li je zločin samo kad Ante četrdeset i prve prereže vrat Zimmermannu ili je zločin i kad 2014. Zimmermann u krvavu hrpu mesa pretvori petogodišnje dijete? Pa tako tisuća puta? Da tisuću puta? Nikome ne pada na kraj pameti brojiti žrtve židovskog državnog terorizma.
U mišju su se rupu sakrili hrvatski goldsteini. Ja i nitko normalan od njih nismo drugo ni očekivali. U njihovim glavama ustaše još nisu obrisale svoje krvave kame. Goldsteini su potomci žrtava, grče se u sedamdesetogodišnjem stresu, pred očima su im leševi mrtvih predaka, iščupani zlatni zubi iz ustiju njihovih najdražih, još u nosu osjećaju smrad spaljenih tijela svojih majki. Njima mrtva palestinska djeca liječe vječne rane. Moramo ih razumijeti, sirotane.“…
Zašto smo toliko bez mašte? Pogledajmo u oči svoju djecu ili u oči svoje tek rođene bebe. Zamislimo da gledamo u njihove mrtve oči. Da smo u Gazi, umrli bismo mirnije sa mrtvom djecom u zagrljaju kad bismo znali da negdje daleko postoje ljudi koji suosjećaju sa nama u našim posljednjim trenucima.
Zato večeras, kad budemo gledali Dnevnik, ako budemo vidjeli kako gori glavna bolnica u Gazi, zagrlimo svoje dijete i šapnimo mu u uho, srce, tvoja mama se stidi. Zlato, tvome tati oči padaju od srama. Zaplačimo tamo pred kraj Dnevnika, ako budemo vidjeli bolnicu u plamenu.
Učinit ćemo mali korak za duše mrtve palestinske djece ali veliki korak za spas duše svoje.
---------------------
Gospođo Rudan, jako me zanima prije nego ste „nalijepili“ ovaj HUŠKAČKI, ANTISEMISKI tekst na svoj blog, da li ste bar još jednom pročitali ove gornje rečenice? UČINILI STE JOŠ JEDAN VELIKI KORAK KA SUDNICI, ILI UMOBOLNICI, Vedrana - TAMA Rudan, neka Vam Hašem – Stvoritelj pomogne, ako može!
Ne dovodim ni jednog trenutka Vaše pravo da kritizirate poteze izraelske vlade, niti vojne akcije IDF-a (Israel Defense Forces), dijelim vaše suosjećanje sa majkama i očevima iz Gaze koji su izgubili svoju djecu (ako je iskreno), ali moram Vas pitati kako vi znate što o tome misli Slavko Goldstein i - „goldsteini“? Vi ste s njim razgovarali ovih dana? Sa „goldsteinima“ koji su se sakrili u mišje rupe? Dakle, posjetili ste nas u mišjim rupama?
Vi ste i mene i moje tekstove počastili vašom pažnjom? Vi ste ekspert za Izrael, židovsku NACISTIČKU državu Vi znate u čemu se grče potomci žrtava Šoah? Vi znate što je pred očima „djece Holokausta“ i djece djece Holokausta?
Ne morate znati, ali pokušat ću vam odgovoriti: pred očima su nam stvarno, ne svima i ne stalno, KAME, MALJEVI, CRNE KNJIGE I CRNE BIBLIOTEKE… Jesu, i ne stidim(o) se toga, jer znamo što je to pijetet, i nikada nećete uspjeti stvoriti osjećaj KRIVNJE u nama za ono što nismo učinili i što danas ne činimo. Većina nas voli Izrael, zlu ne trebalo zadnju luku spasa, ali mi u dijaspori ne kreiramo politiku države Izrael, koja je uistinu samostalna i neovisna. Ma koliko vi trubili o savezniku Izraela USA i koliko god uživali (i pisali) da ćete se veseliti kada je vidite kako gori, mene zanima, da li to mislite i na USA u kojoj je vaš sin, na nekom od učilišta, ili je ipak na Rijeci, u Vašem prilično situiranom okruženju. Jer, šlepajući se i na NOTORNI ANTISEMITIZAM vaše se knjige dobro prodaju, drame izvode, čak i u inozemstvu, svojim pičkinim dimom nad Auschwitom i Gazom, uspjeli ste stvoriti svoju čitateljsku publiku, što nije uspjelo daleko kvalitetnijim hrvatskim književnicima, jer oni ipak imaju obraza i ne prodaju psovačku, imebecilnu literaturu koja sama sebe poništava – MRŽNJOM! Čak i to nije zabrinjavajuće: svatko ima pravo stvoriti literaturu po svojoj mjeri, ali vi ne znam koga ne mrzite? Vi čak mrzite i hrvatski narod ponoseći se da kao Hrvatica rodom, niste Hrvatica?
ČIJA DJECA?
To je, gospođo Tama Rudan, uistinu Vaš problem - kao što je i Vaš problem gdje vam je bio otac u vrijeme Holokausta? Vi niste odgovorni za (ne)djela Vašeg oca, jer sin ili kćer ne odgovaraju za djela roditelja, niti roditelji za djela djece, pogotovo ako su djeca punoljetna. Vi ste, odavno punoljetni gđo Rudan, ali ovim pamfletom pokazali ste svoj opasni INFANTILIZAM! Vi ste, zapravo, bezočno drski i divlji, kako, nažalost, neka djeca mogu također biti. Djeca mogu biti VRLO OKRUTNA! Pa reći meni, sa šest godina, u želji da igram nogomet u mom rodnom mjestu ZA ĆIFUTE NEMA MJESTA! A ja sam rođen, kao i vi 1949. godine, i dobio sam ime, kao spomen svijeća obitelji Weiss, Ljubomir - Ruben. Da, to je ime strica koji je sa 12 godina ušao u halu za tuširanje, dobio je sapun i ručnik, i ušavši u "kupaonicu", zajedno sa drugom djecom i starcima, grebao je poslije prstima po zidu jer umjesto vode, ŠIKNUO je iz slavina CIKLON BE… Nije bio malj, bio je CIKLON BE, nije bila raketa, bio je CIKLON BE… Za mrtvu djecu, manje-više, svejedno. Niti su naša, niti njihova, ona su MRTVA djeca…
Ali, nije nam svejedno što vi 2014. prozivate Slavka Goldsteina i „goldsteine“! Ne, gospođo Rudan, vi ste sebi uzeli pravo SUDITI Slavku Golsdteinu, i „goldsteinima“ ne znajući ili se praveći da ne znate što je Slavko Goldstein učinio za hrvatsku kulturu, izdavaštvo, pa i za demokraciju...Ledolomac Slavko Goldstein koji se sigurno zna bolje braniti nego što ga ja ovdje pokušavam braniti! Jer, niste slučajno nasrnuli na njega, ne, Vi dobro znate da Slavko Goldstein sa 84 godine, je ime u židovskom, ali i kulturnom svijetu, kojem vi odavno ne pripadate.
Slavku Goldsteinu je HaŠem odredio životnu stazu, a Vi ste svojim prozivanjem i presudom, svojim besprimjernim huškanjem prema njemu i „goldstenima“ zapravo zavrijedili - sud. Jer, da je pravne države vi biste odavno bili na sudu i javnosti objasnili što je to pičkin dim nad Auschwitzem, što je stvarno napisala Anna Frank u svom dnevniku..… Za Gazu, uglavnom znamo, no ne znamo da li ste ikada jednu jedinu kunu ili euro dali za djecu Gaze, da li ste osim ove patetike posijali sjeme MIRA I TOLERANCIJE vašim tekstovima i javljanjima, ili ste dolijevali ulje na vatru, neronovski, somnambulno i nadasve teatralno! Da li je Crveni križ Hrvatske poslao bar simboličnu pomoć žrtvama izraelske vojne intervencije? Ma, briga me kako trošite svoj novac, da li kupujte fina jela sa lukom u „Mlinaru“, da li večerate u Firenci ili putujete Evropama ili krstarite kroz USA.. od Zapada do Istoka, od Istoka do Zapada… Vi niste ni prismrdili Izraelu, niste imali jednu minutu od ispaljene rakete Hamasa do skloništa, niste desetljećima živjeli u atmosferi "ni rata, ni mira", niste čitali da ti koji vole svoju djecu su ODBILI dva primirja koje je taj "nacističko-fašistički" Izrael sa vladom prihvatio shvaćajući da i Izrael ima svoju djecu, i svoje mladiće… koji pogibaju u nekim tunelima… Da li ste ikada pomislil da su toliko rada i financijskih sredstava koliko su utrošili umjesto u gradnju tunela, zapravo, u skladišta oružja i puteve terorista do izraelskih naselja, "hamasovci" utrošili u gradnju u pojasu Gaze - linija metroa...?
DOSTA HUŠKANJA!
Jebe se Vama, sudim po svemu, za djecu u Gazi, kao što vam se jebe za djecu stradalu u Auschwitzu i Jasenovcu… Vama je bitno prozvati Slavka Goldsteina i „goldsteine“ i huškati kao što je to rađeno šturmerski i štormfronovski od 1933, posebno 1941…pa sve do danas! U zagrljaju sa mrtvom djecom Gaze, sa „našom mrtvom djecom“…?? Jedan moj poznanik, piše mi da će Vas prijaviti DORH-u odnosno tužiti vas! Poznanik će se možda ljuti na mene što objavljujem njegovu namjeru, no, supotpisati ću TUŽBU! DOSTA JE BILO, DOSTA JE BILO HUŠKANJA spram nas preostale šačice Židova u Hrvatskoj!
DOSTA HUŠKANJA ojađenih i osiromašenih hrvatskih građana, svoje neraščišćene račune sa hrvatskom pseudoelitom rješavajte bez prozivanja Goldsteina, i „goldsteinova“ – niti ćemo odmoći, niti ćemo bitno pomoći, riješiti dužničko ropstvo, mito i korupciju, strančarenje, lutanja u povijesnoj zbiljnosti.. Suze nad mrtvom djecom Gaze, s tim pitanjima ipak nemaju izravne veze!

Ne plačem, iako mi je zaista žao svakog djeteta, svake udovice, svake siročadi… na bilo kojem dijelu kugle zemaljske, pa i u Gazi. Bez MIRA, nema ničega,… I za razliku od vas, koji plačete uz tv ekrane, i za vrijeme TV dnevnika, ja vjerujem da će vrijeme mržnje biti zamijenjeno vremenom ljubavi. Jer, kao što postoje vremena rata i mržnje, postoje i vremena ljubavi, tolerancije i razumijevanja. Iako se radi o jednom od najdugotrajnijih i najkompliciranijem konfliktu u modernom vremenu, vjerujem u kompromis, vjerujem u skoro primirje, ako ne i trajan, dugoročan mir…
A Slavku Goldsteinu, pripadniku narodu knjige, ma koliko bio nezgodan svjedok, želim da se ne uzrujava, da se ne boji ove vaše divlje prozivke i presude, bez suda, da ide svojim putem kao što je išao do sada, na korist kulturi, hrvatstvu i židovstvu. A Vi, gospođo Tama Rudan, možete mu samo očistiti cipele i eventualno pridržati kaput, ako vam i jedno i drugo, ili nešto treće, dozvoli!

Oznake: anantisemitizam, židovi, izrael, Gaza, PalestinciUnesi oznake

Dnevnici » Ljubo Ruben Weiss's blog
Dnevnik OTVORENO PISMO Theodoru Meronu, predsjedniku Haškog suda has been created.
OTVORENO PISMO THEODORU MERONU, Haag
Uvodna napomena: Ovo je Otvoreno pismo duže od uobičajenih, ali ako imate strpljenja, pročitat ćete ga, bar dijagonalno. Nestrpljivima i onima koji su u "Zeitnotu" se ispričavam zbog dužine Otvorenog pisma!

Poštovani gospodine Meron, poštovani predsjedniče Haškog suda!

Vi, gospodine Meron, najvjerojatnije, niste upoznali Mihaila Mišu Montilja, mog druga iz zagrebačkog razdoblja rada i života. Mišo Montiljo (1928.-2005.) bio je neobičan čovjek, niska rasta, velika nosa, ekstrovertiran, hodajuća pričalica i često je govorio usplahireno, ali i mudro. Mišo je bio pravnik, Židov Sefard, poznavao je dobro pet - šest stranih jezika, bio je zaposlen u sekretarijatu SRH za vanjsku politiku, te kasnije u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, a mnogi su ga najviše znali po tome što je desetljećima vodio pjevački zbor Moša Pijade, kasnije preimenovan u Lira. Zašto vam počinjem ovo pismo sjećanjem na Mišu Montilja?
U kontaktima sa Simonom Wiesentahalom (1908.-2005.) ovaj svjetski poznati “lovac na naciste“ pričao mi je više puta kako mu se Mišo Montiljo obraćao: „Simone, molim te, ajde da nas dvojica razgovaramo kao Židov sa Židovom!“ Bila je to obavezna prva rečenica kada bi nazvao, a zatim bi nastavio s temom zbog koje je nazvao. Kažu, tu istu početnu rečenicu koristio je kada bi nazvao rabija Arthura Schneiera u New Yorku, da bi ga kasnije zamolio da prihvati gostovanje pjevačkog zbora u USA, i nastup u „Schneierovoj sinagogi“ na Petoj aveniji.

KAO PISMO ŽIDOVA, ŽIDOVU

Eto, tako i moja persona moli da ovo pismo shvatite kao pismo Židova, Židovu, otvoreno, jednostavno, britko, pa i prisno, kako dolikuje komuniciranju među Židovima koji još drže do etičkih i moralnih načela judaizma. Pišem Vam i kao onom koji sigurno zna što znači latinska izreka Cicerona: IUSTITIA OMRI AURO CARIOR – pravičnost je od sveg zlata skupocjenija! O Vama i Vašem glasu koji je presudio u žalbi odvjetničkog tima na presude hrvatskim generalima, pisao sam već – uvažili ste žalbu, i oslobodili hrvatske generale, i vjerujem da ste imali dobrih pravnih razloga učiniti nešto što je odjeknulo i u svijetu, ali posebno u Hrvatskoj. Članak o Vama objavljen je u studenom 2013. pod naslovom „Theodor Meron - vrstan pravnik, hrabar čovjek“
Tada sam napisao, i ponavljam: „U euforičnoj proslavi odluka Haškog suda gotovo je neopaženo prošao sastav Žalbenog vijeća kao i predsjedavajući sudac Theodor Meron… Slušao sam razne komentare i izjave, ali nisam zamijetio da se itko ozbiljno zapitao tko je ta starina od suca koji je ipak iznenadio mnoge. Tek … 17. studenog 2012., u TV Dnevniku HRT-a netko se dosjetio i posvetio mu koju minutu pažnje.
Sada, kao što je običaj u našoj manipulativnoj i često politički i pravno neosviještenoj, „suncokret sredini“, zamalo svi su očekivali oslobađajuću presudu, to se kao moglo očekivati itd. i tsl. Ti generali poslije bitke, kada se već zna tko je, pojednostavljeno rečeno, pobijedio a tko izgubio, nikada mi nisu u životu bili simpatični. Zašto tajiti i prenemagati se, i ja sam, s uvidom u informacije koje su mi bile dostupne…, očekivao osuđujuću presudu, istina znatno ublaženu, prije svega zato što je teza o zločinačkom pothvatu više zvučala kao politička, a puno manje kao pravna konstrukcija. Iako ne znam puno o vojnim doktrinama i ratnim operacijama, i samo prekomjerno granatiranje činilo mi se za raspravu. Međutim već u pola seanse izvještavanja o slučaju Gotovina - Markač taj sudac koji je u ove godine napunio 82 godine (rođen je 28. travnja 1930., u Kaliszu, u Poljskoj), navijestio je oslobađajuću presudu, a zatim staloženo, točku po točku, strogim pravničkim rječnikom, doveo u pitanju cijelu optužnicu. Bilo je tu i tamo upozorenja da se radi o neovisnom, strogom sucu, čovjeku koji ima iza sebe sjajnu pravničku karijeru, čovjeku na kojeg je teško utjecati i kojeg mogu impresionirati samo činjenice tj. istina, ali ta upozorenja jedva da su registrirana. Previše se pažnje posvećivalo Carli del Ponte, Serge Brammertzu i drugim zastupnicima optužbe, (ne)suradnji s Haškim sudom, radu nacionalnih policija, a premalo pravnim stručnjacima. Zašto?? Zato, što se u nas, nažalost, proširila fama o ICTY-ju kao političkoj, a ne pravnoj instituciji, a opet, po mom subjektivnom sudu, tome su pridonijeli i mediji - nekompetentni novinari, posebno tzv. novinari opće prakse. K tome, „Balkanci“, uvjetno rečeno, u svakoj, ama zamalo svakoj stvari i pojavi vide politiku, a malo ili nimalo struku odnosno profesionalnost, etiku, moral...“

NEOSPORNI AUTORITET U MEĐUNARODNOM PRAVU

Gospodine Meron, kao američki pravnik židovskog porijekla bili ste od ožujka 2003 do studenog 2005 i predsjednik ICTY-a i na tu dužnost imenovan ponovo u studenom 2011. U prosincu 2011 uslijedio je Vaš izbor za suca Međunarodnog ad – hoc Kaznenog suda (IRMCT) koji od srpnja 2012.vrijedi kao institucija nasljednica Međunarodnog suda za Jugoslaviju i Ruandu, i kasnije ste izabrani za predsjednika IRMCT-a. Zapravo, iako ni Vi ne možete pobjeći sasvim od svog okruženja i anglosaksonskog načina vaganja pravde, radi se da vas javnost, stručna i druga, doživljava neospornim autoritetom u međunarodnom pravu. Jer, pokazali ste da vas zanimaju prvenstveno dokazi i protudokazi, činjenice, istina, uvjerljivost svjedoka i svjedočenja; za razliku od nekih sudaca, niste se dali impresionirati prvostupanjskim presudama nego tražili ste slabe i najslabije točke optužnice, odnosno, pažljivo čitali žalbe optuženih i njihovih odvjetničkih timova.
Vi ste, gospodine suče, studirali pravo na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, zatim na čuvenom Harvardu. Kao da Vam to nije bilo dovoljno, studirali ste i na Cambridgu gdje ste i doktorirali. Godine 1977 postali ste profesor za međunarodno pravo na Graduate Institute of international Studies, a od 1994 bili ste profesor na New York University. Pitanje DIJELJENJA PRAVDE je vječno pitanje i izvire iz Tore i Talmuda koji je kao svete knjige su temeljene na nekoliko ključnih pojmova: mir, pravda, jednakost pred sudovima, poštena vladavina…Kao preživjeli nacističkih logora znate dobro što su to deportacije stanovništva, što je bila jedna od točki srušene optužnice, i vjerujem da vaše tragično iskustvo nije bilo bez utjecaja na konačnu odluku Haškog suda. Doveli ste u pitanje ključnu tezu optužnice o postojanju UDRUŽENOG ZLOČINAČKOG POTHVATA, oslobodili ste svojim presudnim glasom, kao predsjedavajući Žalbenog vijeća Haškog suda (u peteročlanom Žalbenom vijeću odnos glasova je bio 2:2!) optužene generale i po drugim točkama optužnice i od oštrih kazni izrečenih u prvostupanjskoj presudi, nije ostalo ništa – generali su slavodobitno se vratili u Hrvatsku, a general Ante Gotovina(1955.), obraćajući se oduševljenim građanima na Trgu bana Jelačića u Zagrebu govorio je o pravnoj oluji i pozivajući nas da se okrenemo budućnosti.

OBVEZE ŽIDOVA ZBOG ISKUSTVA HOLOKAUSTA I POVIJESTI
ISPUNJENE POGROMIMA

Želim Vam otvoreno reći što se u međuvremenu dogodilo odnosno nije dogodilo u Hrvatskoj, kako je s pravdom za stradalnike Drugog svjetskog rata, njihove potomke, i za stradalnike Domovinskog rata. i gdje je u svemu tome, mada ne volim isticati svoje probleme, jedna persona po imenu Ljubo Ruben Weiss? Ovo što ću vam napisati neće biti primljeno blagonaklono u dijelu hrvatske javnosti, ali i u dijelu hrvatskih Židova, koji smatraju da se mi Židovi nemamo što uplitati u aktualne politike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije… Mi imamo što reći, prvenstveno kao građani tih država, a onda i kao pripadnici naroda i vjere koju s ponosom prakticiramo milenijima. Naime, jedan od najvećih zločina u povijesti čovječanstva, Šoah, jest specifična pojava pokušaja genocidnog uništenja nas koji smo označeni kao strano tijelo u njemačkom, arijevskom narodu (narodima) i za koje je bilo predviđeno „konačno rješenje“. Vi, s iskustvom poljskog Židova, kasnije američki državljanin, i jedan od najistaknutijih pravnika danas u svijetu, zaslužna starina i PRAVEDNIK, znate koliko je važno za mir u svijetu da pravda bude zadovoljena i zločinci, pogotovo ratni zločinci budu privedeni sudu, jer zločini koji nisu sankcionirani, mogu se ponavljati, u beskraj, i na štetu često nevinih ljudi i na štetu same pravde. Nas, smatram, obvezuje i naša Holokaust i povijest često ispunjena pogromima, da upozoravamo na to da nema zločina bez kazne, i da ona treba biti pravedna i opominjuća za nove naraštaje. Vidite, poštovani suče Meron, upravo se o tome radi – nakon što ste oslobodili hrvatske generale teških točaka optužnice, oslobođenje generala shvaćeno je u većem dijelu javnosti kao amnestiranje svih hrvatskih ratnih zločinaca, koji su, kao i većina njihovih odvjetnika shvatili da ukoliko nije bilo udružena zločinačkog pothvata nije bilo ni ratnih zločina i zločinaca, po nakaradnoj logici da se u oslobodilačkom, domovinskom ratu oni nisu ni mogli počiniti. Vjerujem da ste i Vi, kao i pravednici u Hrvatskoj, očekivali da će dokazani ratni zločinci biti procesuirani i pred božicom pravde, koja drži u ruci vagu, povezanih očiju, utvrditi pojedinačne odgovornosti i izreći kazne ili pak oslobađajuće presude. Nemam egzaktnih podataka koliko je osumnjičenih privedeno sudovima nakon oslobođenja hrvatskih generala 2012., ali dojma sam ne baš previše, a ako se to dogodilo sudovi su sporo provodili sudske procese ili blago kažnjavali osumnjičene.

SLUČAJ DARIA KORDIĆA

Ono što je nesporno je da su neki osuđeni i od Haškog suda, nakon odslužene kazne od dvije trećine pušteni na slobodu, a još je pred očima javnosti i slučaj dočeka na aerodromu Pleso Daria Kordića (1960.) koji je pravomoćno osuđen na 25 godina zatvora (zbog dokazane krivnje za etničko čišćenje u Ahmićima i Lašvanskoj dolini) i koji je nakon odslužene dvije trećine pušten iz zatvora u Austriji. To je uobičajena praksa i tko sam ja da bih je trebao dovoditi u pitanje? Međutim dovodim u pitanje sam doček gdje je dotični dočekan kao heroj, uz prisustvo jednog crkvenog glavešine (biskupa sisačkog Vladu Košića, 1959., ujedno i predsjednika, o apsurda, Komisije Hrvatske biskupske konferencije IUSTITIA ET PAX),) i kojom prilikom je jedan častan i hrabar čovjek (Zoran Ivančić, sarajevski mirovni aktivist) kojeg je to orgijanje zasmetalo, umalo linčovan.
Ratni zločini počinjeni su i u Vukovaru (Ovčara), ratni zločini počinjeni su i u Gruborima, Paulin Dvoru, Ahmićima, Heliodromu, Manjači… rat na prostoru ex-Jugoslavije s mnogo karakteristika građanskog rata, bio je izrazito krvoločan i vodio se znatnim dijelom bez poznavanja konvencija o zaštiti zarobljenika i s mnogo civilnih žrtava rata (Ženevske konvencije nisu dobrim dijelom poštovane), smrtno su stradala i brojna djeca, starci, civili koji niti su rat željeli, niti su u njemu aktivno sudjelovali. Posebno su drastična stradavanja muslimanskog življa u Srebrenici kao i muslimana u mjestu Ahmići, no zločina je bilo i u Zagrebu (slučaj Zec), zločine su počinile postrojbe i grupe ekstremista, zapravo na svim stranama. I ne radi se samo o drastičnim zločinima – radi se o tome da nije sankcioniran dovoljno govor mržnje koji i danas može se naći u medijima, posebno na brojnim portalima, a posebno je vidljiv u obliku notornog antisemitizma, koji buja na prostoru od Jesenica do Đevđelije, od Vardara pa do Triglava. Vi, kao i ja znate, da su brojni uzroci antisemitizma, a svakako jedan od ključnih je potreba da se za katastrofalnu ekonomsku situaciju na spomenutom prostoru optužuju uvijek oni drugi, i da se poseže olako za prastarim dežurnim krivcima, Židovima odnosno Jevrejima. Mi smo, gledajući statistički, danas minorna manjina. Židovi uglavnom ne stanuju na prostoru ex-Jugoslavije, raspršili su se ostaci ostataka svijetom, dio je potomaka Židova-Jevreja je u Izraelu, dio i u USA…

ŠTO OČEKUJEM(O) OD VAŠE POSJETE ZAGREBU?

Nama, bar za sada, ne prijeti neposredna životna opasnost, ali prijeti nam izumiranje odnosno asimilacija. Jedan od ključnih razloga odumiranja nekada cvatuće židovske (jevrejske) zajednice Jugoslavije (do 1941.) jest i taj što nijedna vlast nakon 1945. nije se trudila da materijalno obešteti židovsku zajednicu odnosno potomke Židova, i pri tome, ako je toga i bilo, ključni kriterij bila je lojalnost odnosno pitanje što je tko učinio za svoje domovine… I tako se događa da i danas 2014. mnogi Židovi muku s povratom nacionalizirane imovine, ili pak s ostvarenjem svojih građanskih prava. Nije nam utjeha da svoja prava ne ostvaruju i druge nacije i vjere, pa i mnogi pripadnici nacionalnih država. a koji pripadaju matičnom narodu, samo zato što nisu pristalice vladajuće stranke ili pak dio pseudoelita koje su zajahale druge i drugačije, ali i vlastiti narod. Stoga očekujem od Vaše posjete Zagrebu i Hrvatskoj gospodine suče Meron, da ćete jasno i glasno reći ono što mislite o pravdi i pravednosti u Hrvatskoj, pa i u drugim državama ex-Jugoslavije, da preuzete obveze iz poglavlja 23 sporazuma Hrvatske i EU se ne realiziraju na očekivani način, da ćete se voditi načelom da se kaže istina ma kako se ona nekima ne sviđala.
Na kraju, stojim pred vama kao Vaš poštovatelj, obraćam Vam se kao Židov Židovu, ali onaj koji je svoje neslaganje s politikom Franje Tuđmana i njegovih poslušnika, uključujući čak i dio „
Hofjuden* ( *dvorskih Židova) platio egzilom, ali i kao onaj kojem su na srcu prava drugih naroda i manjina.“Najbliži bez kojih je ostao u Holokaustu Marko Weiss, moj otac, njegov brat Ljubomir-Ruben, po kojem sam dobio ime, Katarina, njegova majka, Adolf, njegov otac i brojna šira obitelj iskusila je strahote Holokausta, ali i preživjeli strahote nakon 1945. godine. Od obitelji JEDINI je preživio logore nacističke Njemačke Marko Weiss, logoraški broj 121 729 (Auschwitz -Birkenau) i mogao j birati: Palestina, Francuska, USA...Vratio se kući, u Lukač kraj Virovitice, uvjeren da će još netko doći kući! Od uže obitelji, nije se nikada pojavio nitko! U postupku denacionalizacije devedesetih prošlog stoljeća tražio je imovinu natrag, u naturalnom obliku! Nije je dobio! U međuvremenu dinamitom je srušena drvena, skromna vikendica obitelji Weiss u Bilogori - ni kunu odštete nije dobio, niti moja persona koji sam poslao bar tridesetak pisama na razne adrese u Hrvatskoj, neka stoje i sada neodgovorena u nečijoj ladici. Živim skromno kao potomak jedne od bogatijih obitelji virovitičkog kraja, male mirovine i ono što me najviše muči je da kao bivši knjižar u Beču danas ne mogu kupovati knjige. Tek ovih dana čitam Goldsteinovu „ 1941.-godinu koja se vraća“ objavljenu 2012., zahvaljujući poklonu autora. Da apsurd bude još veći, u međuvremenu sam biran za predsjednika jedne od najmanjih židovskih općina u Hrvatskoj, virovitičke, a njen rad opstruira Koordinacija židovskih općina RH, pod vodstvom dr. Ognjena Krausa, uz asistenciju Ministarstva financija…To pitanje je prvenstveno stvar židovske zajednice Hrvatske i mi ćemo ga, vjerujem riješiti po pravdi i u skladu sa izvornim načelima judaizma.

NE OSJEĆAM SE ŽRTVOM

Nemojte ni jednog trenutka pomisliti da se osjećam kao žrtva! Ne predajem se, što savjetujem i svojim sugrađanima, vama koji ovo čitate, ali i Vas, gospodine Meron, želim podržati da radite i dalje svoj posao suca i uglednog pravnika međunarodnog prava, uvjereni zajedno da ratni zločini ne smiju ostati nesankcionirani, da oni ne zastarijevaju i da njihovi počinitelji ne mogu biti, i nakon izdržane kazne, slavodobitno dočekivani. Dio pisma ne spada u Vašu nadležnost, Vi ne možete riješiti slučaj niza gubitaka jedne židovske obitelji, obitelji Weiss, ali možete pomoći svojim javnim očitovanjem, da kažete političkim pseudoelitama da narod(i) nisu tu zbog njihove častohlepnosti i povelikog ega pojedinih političara, njihove gramzivosti i da nikome njegova nije do zore gorjela, pa neće ni njihova. Oprostite mi na ogorčenosti, ali obratio sam vam se kao Židov Židovu, i prije svega, kao onaj koji ne pristaje ni jednog trenutka na ulogu žrtve. Meni je sada već pomalo svejedno što ne mogu ostvariti svoja legitimna prava i što se suočavam sa zidom ravnodušnosti kada je u pitanju pravo i pravda, birokratskim hladnim reagiranjima, umoran sam gospodine Meron, no, sljedeći naraštaji oprostit će nam podosta, ali nam neće oprostiti ravnodušnost i - ŠUTNJU!
Poštovani suče Meron, želim vam osobnu sreću, Vama i Vašoj obitelji, Vašim potomcima, želim da ne doživite depresije jednog Simona Wiesenthala pred kraj života, koji je sa svojim suradnicima priveo pravdi više od 1000 osoba osumnjičenih za ratni zločin, koji je cijeli svoj svjesni život, posebno nakon oslobođenja iz koncentracijskog logora Mathausen, poručivao: PRAVDA, NE OSVETA, ali se pred kraj života, usprkos brojnim odlikovanjima i priznanjima, pitao: „Zar smo dovoljno učinili na edukaciji mladih o miru, o Holokaustu, o ljudskim pravima, o toleranciji, da li je moje djelovanje bilo uzaludno, i neuspješno?“
Ako ste kao pravnik, spasili jednog čovjeka, ako je Simon Wiesentahal učinio samo jednu micva* (*dobro djelo, zapovijed), ako je pokojni Mišo Montiljo pjesmom razgalio dušu bar jednom posjetitelju koncerata pjevačkog zbora, ako je ovo otvoreno pismo spriječilo samo jedan zločin, učinili smo ono što Stvoritelj i časni ljudi od nas očekuju.
SHALOM, poštovani suče Meron!

(U Virovitici, 4.07. 2014.)

Napomena: Ovo je OTVORENO PISMO prvo objavljeno na portalu www.tacno.net, a poslije i na portalu Dubrovačkog dnevnika, na mom blogu, a vjerujem da će ga prenijeti još koji portal ili novine. Svaki upis koji ispod ovdje objavljenog Otvorenog pisma bude s argumentima AD HOMINEM, koji bude imao elemente govora mržnje, posebno antisemitizma, bit će zarolan odnosno označen kao spam! Stoga molim za akademsku pristojnost u komunikaciji

Oznake: pravo, pravda, Theodor Meron, ratni zločini, Međunarodni sud u Haagu

(objavljeno još 13. 01.2014. - www.tacno.net te www.pollitika.com
ponovo subota, 5. travnja 2014.
SHARON - JASTREB ILI ARIK - MIROTVORAC?
SHARON - "jastreb" ili "Arik mirotvorac"?

Dnevnik Ljubo Ruben Weiss - Pon, 13/01/2014 - 17:24
Glasujte

11
















Komentari 64 dodaj komentar

Smrt nijednog generala današnjice neće izazvati veće
kontroverzije nego smrt Ariela Sharona, izraelskog generala i političara
koji je nakon osmogodišnje kome umro u bolnici u Izraelu. Jedni će
hvaliti njegove vojne vještine i hrabrost i nazivati „nepobjedivi Arik i
heroj Izraela“ drugi će ga označavati „najvećim jastrebom izraelske
politike od osnutka države 1948. godine.“ Neke će odmah njegovi ime
asocirati na pokolj u logorima Sabra i Chatila, u Libanonu, a neke da je
najmanje tri puta vodio izraelske trupe u ratovima s arapskim susjedima
i sva tri puta – pobijedio! Ipak, u sjeni Sabre i Chatile, gdje je i
jedan belgijski sud odbio optužnice o njegovoj krivnji i odgovornosti, i
utvrdio da se radilo o obračunu libanonskih milicija (falangista), ali i
njegove ostavke 1983., nakon istraga Kahanove komisije (odgovornost za
ignoriranje opasnosti od krvoprolića), pod međunarodnim pritiskom,
odvijao se njegov nesvakidašnji život i politička karijera. Jedni će se
pozivati na propagandističke tekstove iz Brozova vremena kada je Izrael,
ma što učinio, agresor, propagator cionizma kao rasističke politike,
umjerenjaci pa i realisti konstatirat će pravo Izraela, članice UN, na
samoobranu i priznati IDF-u (Israel Defence Forces, hebr. ZAHAL)
izvježbanost, motiviranost i vojno umijeće da izađu na kraj s brojčano,
pa i tehnički superiornim vojnim protivnicima. Ako bi uzeli samo
činjenicu da je umro u subotu za šabat, bilo bi to dovoljno da ga se
proglasi pravednikom, jer pravednik je svatko tko umre u vrijeme šabata.
Ariel znači lav božji (ari je lav, a el je Bog). Također, to je vrsta
gazele koja živi na Bliskom istoku, no figurom je najmanje podsjećao na
gazelu.
HRVATSKA LJEVICA I DESNICA RAZLIČITO O SHARONU


Izrael i Bliski istok bio je, i jest, pogodna pozornica salonskim
ljevičarima da iskažu svu netrpeljivost prema Izraelu i izraelskoj
vojsci vadeći iz zemljopisnog, geostrateškog i geopolitičkog konteksta
događaje u Izraelu i oko njega (kriv za pokolj u Sabri i Chatili, ratni
zločinac koji je trebao završiti u Haagu). S druge strane, postoji još
jedan zanimljiv fenomen u ocjeni Izraela i izraelske vojske pa i
njihovih generala – svojevrsno udivljenje izraelskoj vojsci i
obavještajnim službama Izraela, a koje dolazi, uvjetno rečeno, od
hrvatske desnice (Ariel je židovski Gotovina, nebeski lav, izraelski
junak i domoljub).


I u svemu tome zapravo izostaje uvid u obično TKO JE TKO U IZRAELSKOJ VOJSCI I POLITICI?


Ariel Sharon je rođen 1928. kao sin Židova iz Poljske (otac)
Rusije (majka) pravim imenom i prezimenom Ariel Scheinermann, u Kfar
Malalu, na jednoj farmi u pustinji Negev. Već kao dječak s petnaestak
godina priključio se Hagani, vojnoj organizaciji židovskih doseljenika,
koja je postala jezgra izraelske vojske: u njoj su stasali i Menahem
Begin i Itzak Shamir, mnogi kasniji izraelski generali i političari.
Suprotno predrasudama, Sharon je bio solidno obrazovan vojni časnik:
pedesetih godina studirao je povijest i orijentalistiku, a zatim se
upisao na Pravni fakultet u Tel Avivu. Godinu dana prije studija proveo
je 29-godišnji Sharon studentsku godinu na Chamberley Staff College u
Velikoj Britaniji. Nikada se neće saznati ni to koliko je njegov
turbulentan privatni život utjecao na njegove vojne i političke odluke –
njegova prva žena Margalit umrla je prilikom auto nesreće, zajednički
sin Gur stradao je smrtno kao jedanaestogodišnjak igrajući se s
oružjem. Sharonova druga žena, sestra prve, umrla je od raka i u
nemogućnosti da zajedno proslave izbor Sharona za izraelskog premijera,
nakon duge zajedničke borbe za taj prestižni položaj u Izraelu i u
dijelu svijeta. Dva odrasla sina, Gilad i Omri, činili su sve što djeca
mogu činiti za roditelja da bi ga održali na životu - vozili ga na
farmu u nadi da će se u tom okruženju prirode, uz nasade i životinje, u
okruženje u koje se za života rado povlačio, probuditi se iz kome,
vratili ga natrag u bolnicu osluškujući svaki trag aktivnosti mozga koji
je ipak odumirao.


SJAJ RATNIH OLUJA I STVARANJE KARIZME


Popularnost je stekao u šestodnevnom ratu 1967. zapovijedajući
tenkovskom divizijom kada je do izražaja došla njegova uspješna vojna
taktika. Nju je moguće objasniti i time da je kao sabra ( rođeni
Izraelac) poznavao odlično teren ratovanja (većinom pjeskovito tlo) ali i
mentalitet arapskih vojnika sklonih panici nakon prvih poraza. Godine
1972. napušta vojsku, ali već 1973. u nju se vraća i u vrijeme
Jom-Kipurskog rata angažiran je kao komandant tenkovske divizije gdje je
Izrael bukvalno zatečen na spavanju zbog religijskog blagdana, ali je
nakon nekoliko prodora egipatske vojske upravo Sharon pridonio
kontraudaru i forsiranju Sueskog kanala pontonskim mostom, i daljnjim
nadiranjem koje je zaustavljeno primirjem samo šezdesetak kilometara do
Kaira. Iz Jom-Kipurskog rata vratio se ovjenčan slavom pobjednika i
stekao je karizmu koju je nosio sve do moždanog udara početkom 2006.
godine. Iste godine, dakle 1973. bio je jedan od osnivača Likud stranke,
smještene na desno u izraelskom Knesset pejzažu, i kao njen predstavnik
obnašao je razne ministarske dužnosti, sve do ministra poljoprivrede,
graditeljstva i ministra vanjskih poslova. Poput još nekih izraelskih
generala (npr. Ytzaka Rabina) od zagovornika beskompromisne politike
prema Palestincima i „patrona“ židovskih doseljenika pred moždani udar
postao je glasnik mira, shvativši da je vojnim sredstvima nemoguće
riješiti stoljetni konflikt Arapa i Izraelaca. On je bio ključni
propagator ideje da se IDF povuče iz pojasa Gaze što je i učinjeno. U
jednom trenutku govorio je doseljenicima: „Sada se svatko mora
pokrenuti, požuriti i zgrabiti što više brežuljaka kako bi se izgradila
naselja“, da bi početkom XXI stoljeća rekao: „Vidio sam sva lica rata.
Vidio sam kako su mi prijatelji izgubili živote. I sam sam bio dva puta
ranjen. Morao sam donositi odluke o životu i smrti. Dakle, razumijem
značenje mira… i mir mora Židovima donijeti sigurnost u našoj zemlji. To
mora biti mir za više naraštaja!“


ROĐENI VOJNIK, ALI BEZ VIZIJA?


Time je izazvao žučne polemike, pa i u sukobe u Likudu koji je
napustio i osnovao centrističku stranku Kadima. Koliko je bio
kontroverzan svjedoči i reagiranje izraelske javnosti na vijest o
njegovoj smrti: Čitavu subotu slušali i gledali su Izraelci na TV
mišljenja o njemu – uglavnom su bila podijeljena, ovisno s kojeg dijela
političkog spektra dolazi onaj tko ocjenjuje njegovu ulogu u recentnoj
izraelskoj povijesti. Lijevi ga kritiziraju jer nije bio pristalica
samostalne palestinsku države, desni također jer je povukao vojsku i
stanovništvo (naseljenike) iz područja Gaze – na silu uz pomoć vojske –
pa smatraju da ih je izdao. U biti svi se slažu da je bio odličan
vojnik, profesionalan, odgovoran, veliki borac za Izrael – ali suviše
praktičar – tj. vukla ga je “dnevna politika trenutka”, nije imao
viziju kako riješiti probleme odnosa s Palestincima. Pokazao se mnogo
puta praktičarom i pragmatičarom koji reagira na okolnosti, na trenutnu
situaciju i odnos snaga, a nisu ga puno zanimale ideološke premise i
vizije razvoja države, iako je bio i ministar u portfeljima gdje se
odlučivalo baš o razvoju zemlje. Kao rođeni vojnik u pustinji, dobar za
bitke i ratove, no u miru kada treba donositi drugu vrstu odluka,
odluke na dugi rok i biti mnogo elastičniji nego kao general, znao je
zakazati. Nije volio kompromise, a o tome svjedoči i činjenica, da i u
trenutku dok je pregovarao pod patronatom SAD u Marylandu sa Jaserom
Arafatom, vođom PLO, nije mu želio pružiti ruku. Gledao ga je kao onoga
koji je organizirao terorističke akte, otmice aviona i sl. a takav
vojnički pogled na osobe i politiku nije vodio do dugoročnog rješenja
stoljetnog sukoba s arapskim svijetom. Tek zadnjih godina pred moždani
udar, sklon je bio kompromisima. ali moždani udar bio je brži od
njegova mirotvorstva. Ima onih koji tvrde da je zahvaljujući Arielu
Sharonu Izrael preživio najteža razdoblja svog postojanja, kao i onih
koji tvrde da je poživio svijet bi svjedočio trajnom i dugoročnom
rješenju bliskoistočnog sukoba.


Ovako svjedočio je svojevrsnom medicinskom fenomenu, i nagađanju
javnost pa i stručnjaka da li taj čovjek koji leži osam godina, poput
mumije, ali smirena lica, ipak osjeća okolinu?


DA LI MU JE SRCE KUCALO ZA NEKI NOVI I DRUGAČIJI IZRAEL?


Ariel Sharon pokopa se uz vojne počasti, počašćen je državnim
pogrebom, tisuće ljudi dolazi na plato pred izraelski parlament
pokloniti mu se! Medicina će nam ostati dužna odgovor kako je radio taj
„buldožer“ još osam godina nakon što je mozak manje-više prestao
funkcionirati, a srce je kucalo, vjerojatno, za neki novi i drugačiji
Izrael.


Ostaje neosporna činjenica, uzimali jedno ili drugo lice Ariela
Sharona u obzir, uz Davida Ben Guriona, Menahema Begina, Goldu Meir,
Moshu Dayana, Yitzaka Rabina i sadašnjeg predsjednika Izraela Shimona
Peresa, nijedan izraelski političar nije toliko dugo i značajno utjecao
na prilike u Izraelu i na Bliskom istoku kao Sharon. Za jedne buldožer,
seljak koji je postao general, jastreb, prevrtljivac, „hardliner“prema
Palestincima, čak i zločinac, a za druge Arik mirotvorac, junak koji je
pokušao preskočiti vlastitu sjenku, čovjek kojeg je mogla pobijediti
samo – teška bolest i na kraju, smrt.


Napomene:- Molim komenare bez napada "ad hominem"!

-Objavljeno kao kolumna na www.tacno.net 13. 01. 2014.





Povezani sadržaji
Još od ovog korisnika






ČAČIĆ i hrvatska pseudoelita




od:

Ljubo Ruben Weiss



SHARON - "jastreb" ili "Arik mirotvorac"?




od:

Ljubo Ruben Weiss



NOTORNI ANTISEMITIZAM - otvoreno pismo u vezi članka izvjesnog Z.K (portal dnevno.hr)




od:

Ljubo Ruben Weiss



HANUKA, Hanuka...židovski blagdan SVJETLA




od:

Ljubo Ruben Weiss



"Zvjezdano stablo" za buducnost




od:

lunoprof




Tagovi

Ariel Sharon
Bliski Istok
Gaza
hrvatska ljevica i desnica i Izrael
IDF
izrael
Jaser Arafat
Jom-Kipurski rat
Kahanova komisija
Koma
Libanon
medicinski slučajevi
Palestinci
PLO
Sabra i Chatila
Shimon Peres
sukobi Arapa i Izraelaca
vojne vještine
židovski Gotovina

Dnevnik Ljubo Ruben Weiss - Pon, 13/01/2014 - 17:24
Komentari 64
1165 čitanja
Pošalji poruku autoru
dodaj komentar

Komentari



vn37 — Sri, 15/01/2014 - 22:34.
Ariel Sharon je, u svakom
Ariel Sharon je, u svakom slučaju, jako pozitivna ličnost
izraelske i svjetske povijesti. Kao osoba rođena na teritoriju koji će
kasnije postati Izrael, na svoj Izrael je imao puno veće pravo od
egipćanina Arafata. Da nije bilo njega, možda današnji izraelski
ljevičari ne bi imali priliku u Knessetu prigovarati njegovim djelima.
Šteta što je 1973. zaustavljen pred Kairom, bilo bi lijepo da je bar na
jedan dan izvjesio izraelsku zastavu na piramidama. :)


Sabra i Šatila su toliko puta prežvakana priča da je nevjerovatno što
se ponovno izvlači iz naftalina. Arapi su se međusobno ubijali širom
svijeta i prije i za vrijeme Izraela, a nastavit će čak i da Izrael
trenutno nestane. Sabra i Šatila su jedino poznate zato jer je izraelska
vojska bila blizu i jer se lakovjerne može uvjeriti u nekakvu krivicu.
Taj miroljubivi PLO koji se sakrio u Sabri i Šatili ranije je te godine
likvidirao legalno izabranog predsjednika Bashira Gemayela (kršćanina).
Sabra i Šatila su bile osveta kršćanskih falangista za tu likvidaciju.
Da je Bashir ostao živ i postao predsjednik, odnosi Izraela i Libanona
bi danas vjerojatno bili puno bolji, barem kao Izraela i Jordana.
Uostalom, uvijek su Libanon i Jordan izvlačili deblji kraj u ratovima
koje su zakuhali Egipat i Sirija.


Jedina stvar koja bi se mogla zamjeriti Sharonu je povlačenje iz Gush
Katifa i ostalih naselja u pojasu Gaze. To je bila njegova mirovna
gesta koja je užasnula Izraelce, a koju je Hamas shvatio kao slabost i
znak da se terorizam isplati. Kao posljedica tog povlačenja, Hamas je u
pojasu Gaze pobio Fatahovce (krokodilske suze arapskih država su
izostale), a Izraelu donio gotovo svakodnevno raketiranje. Ironično je
da je čak i Sharonov pogreb bio meta tih raketa.


Kako bilo da bilo, nitko ne može poreći da je bio veliki vojskovođa, državnik i izraelska legenda.

ÖŮŰčŐ ÜŃčŰÔ!


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Sri, 15/01/2014 - 23:15.
vn37
Često sam ranije spominjao arapsko, pa i palestinsko nejedinstvo!
Ako se samo malo pogled baci na sjeveroistočni dio od Izraela - što se
ima za vidjeti?? Jedan od najgnjusnijih građanskih ratova koji svijet
današnjice bilježi! I sad će netko reći da je to sve pripremio - Izrael s
Mossadom! A Izrael se praktički od prvog dana izbijanja rata u taj rat
ne miješa!

I moj je prijedlog svim pristalicama Arapa: odite na Golansku
visoravan, nadam se da su sirijski bunkeri izgrađeni po ruskim
uputstvima još tamo: uđeš u njih i shvatiš bit arapsko-izraelskog
sukoba! Iz tih bunkera su sirsjski vojnici malo-malo pa iz mitraljeza
pucali po kibucilijama-ratarima koji su išli u polja na rad...I tako
godinama, polupijani sitrijski vojnici, s pogledoma na dolinu gdje su
ljudi kao na dlanu, ljudi koji rade... Sve dok 1967. nisu izraelski
padobranci u teškim borbama prelazeći minska polja kojima je Golan bio
načičkan, osvojili Golansku visoravan.., Sa zadnje linije na
izraelsko-sirijskoj granici vidi se Damask prostim okom!

Naš kontigent kao dio UNO-trupa se povukao čim se malo zapucalo, a Izrael s takvim susjedom živi od osnutka države 1948.


Lj.R.Weiss


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



vn37 — Čet, 16/01/2014 - 10:50.
U vezi Golanske visoravni i
U vezi Golanske visoravni i 1967. - još jedan slabo poznati junak Izraela je puno doprinio pobjedi na Visoravni. Eli Cohen (http://en.wikipedia.org/wiki/Eli_Cohen)
se uspio pozicionirati u sirijskoj vlasti i uspio ishoditi sadnju
drveća iznad bunkera i rovova sirijske vojske na Golanu, da im pravi
hlad. Naravno, IDF je 1967. samo gađao ispod drveća. Njegove kosti su
još u Siriji.


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Čet, 16/01/2014 - 15:49.
vn37
Jedan moj dobar poznanik, vlasnik jedne manje hrvatske radio
stanice napavio je predivnu radio reportažu o Eliju Cohenu i njehovim
poduhvatima u vrhu sirijskog, posebno vojnog establishmenta. Jednom
visokom sirijskom časniku predložio je da sade eukaliptuse oko vojnih
objekata na Golanskoj visoravni i ovaj ga je poslušao! Eli Cohen, kada
je otkriven, suđen je po kratkom postupku i javno obješen u Damasku! Za
tu reportažu dobio je moj dobar poznanik i radijsku nagradu, Ne znam da
li se može naći na you tubu, ali znam da je reportaža prevedena i na
hebrejski i mađarski jezik!


Lj.R.Weiss


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Kvarner — Ned, 19/01/2014 - 22:58.
ne bi spominjao
Bez krivog gledanja, ali ja se s Cohenom ne bi hvalio kao što bi bilo pametnije da se Izrael s njim ne hvali.


On je bio državljanin Egipta koji se okrenuo protiv vlastite države pa je stoga postao izdajnik.


Kada je otkrien on je za sve postao simbol za antisemitizam.


Ljubo pretpostavljam da znaš zašto to govorim !?


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Uto, 21/01/2014 - 05:19.
@Kvarner
Priznajem da te ne razumijem! On je Židov rođen u Kairu, bio je
jedan od najuspješnijih obavještajaca koje je Mossad ikada imao... Zašto
je postao simbol za antisemitizam, uopće mi nije jasno? Kao kada bih
rekao da je Josip Perković simbol za anthrvatstvo? Ajd, lijepo objasni
zašto to govoriš odnosno pišeš?


Lj.R.Weiss


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao


Kvarner — Sri, 15/01/2014 - 17:30.
kratka verzija
Skraćena verzija bi glasila:


Za Židove Sharon je heroj dok je za Arape ratni zločinac.


Obje verzije su povijesno istinite.


odgovori


2
















2 votes

Tko je glasao


drvosjek — Pon, 13/01/2014 - 22:07.
Vadim ovaj dio van
"""""" umjerenjaci pa i realisti konstatirat će pravo Izraela,
članice UN, na samoobranu i priznati IDF-u (Israel Defence Forces, hebr.
ZAHAL) izvježbanost, motiviranost i vojno umijeće da izađu na kraj s
brojčano, pa i tehnički superiornim vojnim protivnicima. """"""


- i plus.


Za svoj narod on je heroj. Za neke druge je zločinac. Kako poznato.


sve dobro...


odgovori


1
















1 vote

Tko je glasao


Skviki — Pon, 13/01/2014 - 20:37.
Sharon je odgovoran za smrt
Sharon je odgovoran za smrt mnogo ljudi a plus toga svojim
dolaskom 2000 na svetište muslimana je uništio sva prijašnja mirovna
pregovaranja i isprovocirao nove sukobe. Njegova politika izgradnje
naselja na zemlji Palestinaca, je samo širila mržnju među narodima.


Sve u svemu veoma negativna osoba.


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Fraise — Pon, 13/01/2014 - 20:53.
Sve povjesničar do povjesničara, analitičar do analitičara
Skviki, čovjek se još nije ni ohladio, a ti već daješ ocjene o
njegovoj karijeri i karakteru. Ne da je promašeno, nego je krajnje
neozbiljno. Ne znaš tko je za što odgovoran tijekom DR-a, a kamoli da
znaš tko je što radio u Sabri i Šatili (vjerojatno bi ih promašio na
karti). Kanaan, Judeja, Samarija, Palestina, Erec Izrael je domovina
Židova ma koliko ti to zanemarivao i zamišljao kako je netko nekome
nešto oteo. Ne možeš oteti svoje onima koji su došli nakon tebe. Sjeti
se toga kada počneš tvrditi da si hrvatski patriot.


odgovori


3
















3 votes

Tko je glasao



Skviki — Pon, 13/01/2014 - 21:16.
Da pojednostavimo.
Zločinac
Da pojednostavimo.


Zločinac je i točka.


Ne znaš tko je za što odgovoran tijekom DR-a, a kamoli da znaš
tko je što radio u Sabri i Šatili (vjerojatno bi ih promašio na karti).
Kanaan, Judeja, Samarija, Palestina, Erec Izrael je domovina Židova ma
koliko ti to zanemarivao i zamišljao kako je netko nekome nešto oteo. Ne
možeš oteti svoje onima koji su došli nakon tebe.


No kad več spominješ DR, onda sigurno znaš da je i takozvana vojna krajina domovina Hrvata.


Jedna vjerska zajednica je napustila jedan teritorij, na koji se je
doselila iz starog Egipta. Po tome bi trebalo značiti da je njihova
domovina Egipat, a bili su nekad robovi u toj zemlji.


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



Fraise — Pon, 13/01/2014 - 23:42.
Komentar i točka
Jalova je rasprava u kojoj sugovornik kaže "mišljenje i točka".
Tom analogijom možemo i papu-huškača Urbana II. nazvati "zločincem i
točka".

Koji dio Vojne krajine je takozvan?

Ne govorim sada o Egiptu i tom povijesnom momentu, nego odnosu
islamiziranih potomaka Feničana i potomaka Izaka (kod kojih je nemoguće
govoriti samo o vjerskoj pripadnosti; osim ako su ti uzor tzv. totalni
asimilanti). Možemo i o Egiptu, ali on je do 20. stoljeća skoro pa
nebitan.


odgovori


1
















1 vote

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Uto, 14/01/2014 - 00:41.
@Fraise
Teško je raspravljati o povijesti Bliskog istoka i Izraela, kada
čovjek ne zna vlastitu, hrvatsku povijest. Jer da zna, onda ne bi Vojnu
krajinu, koju su utemeljili Austrijanci, u svrhu obrane od Turaka, i
koja se prostirala dugo vremena na području većeg dijela današnje
Hrvatske, od Karlovca preko Varaždina do Zemuna, nazivao TAKOZVANOM!

Prijedlog: zaobiđi Skvikija u raspravama, već sam nekoliko puta
napisao da taj smiješni čovjek -neznalica ovaj portal pretvara u
"skvikionicu"!

Ne znati povijest vlastite zemlje odnosno države, a lupat se u prsa domoljubna...eh, eh...!?


Lj.R.Weiss


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



kradem — Uto, 14/01/2014 - 13:42.
Ti si neznalica, naveo je DR,
Ti si neznalica, naveo je DR, Domovinski rat, to Skviki rastura, što će reći da nije mislio na vojnu nego na srpsku krajinu.


A vezano sa Sharonom bi me zanimalo koliko je atentata na Arafata
bilo pod njegovom nadležnosti, te da li je onaj uspješni finalni
nazdravio sa šampanjcem ili skrušeno u molitvi.


odgovori


1
















1 vote

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Sri, 15/01/2014 - 16:57.
@kradem
Nered u pisanju, znači i nered u glavi! Neka se uči preciznom izražavanju!


Lj.R.Weiss


odgovori


-3
















-3 votes

Tko je glasao


Fraise — Uto, 14/01/2014 - 15:49.
Trčanje pred rudo - olimpijska disciplina?
Nisam ja neznalica, nego Skviki jednu parakrajinu naziva Vojnom. Zna se koja je krajina tijekom povijesti bila Vojna.

Svoja saznanja o nečijoj umiješanosti u atentat slobodan si iznijeti
nadležnim međunarodnim tijelima. Bit će da si upućeniji od svih
službenika obavještajnih službi zajedno.


odgovori


2
















2 votes

Tko je glasao



kradem — Uto, 14/01/2014 - 15:53.
Nisam ja neznalica, nego
Nisam ja neznalica, nego Skviki jednu parakrajinu naziva Vojnom. Zna se koja je krajina tijekom povijesti bila Vojna.

DR... Lapsus linguae...


Btw, nemam nikakvih spoznaja, samo pitanje.


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao

Ljubo Ruben Weiss — Uto, 14/01/2014 - 00:41. @Fraise spam

zaphod — Pon, 13/01/2014 - 21:28.
ustajte egipatsko roblje
To su robovi koji su u Egiptu uplatili turistički aranžman "posjetite vojnu krajinu - domovinu Harvata".


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao


zrakomlat — Pon, 13/01/2014 - 20:35.
O pokojnicima sve najbolje.
O pokojnicima sve najbolje. Sretnik je bio pod zaštitom Amera! Ostatak je napisan u komentaru http://pollitika.com/comment/reply/13131/453124


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao


Busola — Pon, 13/01/2014 - 20:35.
Što se tiče terorističkih
Što se tiče terorističkih akata prvi su krenuli Izraelci davno to
koristiti prije 2 svjetskog rata, ali to je povjesna priča koju si
zaboravio...


Justice for all !


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao


Busola — Pon, 13/01/2014 - 20:33.
Uf ako je on Ljubo mirotvorac
Uf ako je on Ljubo mirotvorac , onda je Staljin anđelčić...


Neću ulaziti da li je dobar ili ne to je već druga stvar. Za svoj
narod je odnio velike bitke, a prema Palestincima je bio pregrub... Sam
prosudi - samo ti ko pripadnik tog naroda nažalost više srcem
razmišljaš.


Justice for all !


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao


luka — Pon, 13/01/2014 - 20:11.
izraelski ante gotovina
ljubo,


za tako talentiran narod,s tako teškom povijesti, i tako tegobnih i opasnim okruženjem,

nije neobično, da najkvalitetniji, najsposobniji ljudi generacije budu vojnici

i da kasnije, nakon vojničke karijere budu političari

veliki je dokaz vrijednosti materijala od kojeg su stvoreni

što su i rabin i sharon, baveći se vođenjem cijele države, i naroda

promijenili svoj odnos prema ratu i miru


neizbježna je usporedba

i izjava da je sharon hrvatski gotovina nije nerazumna

kao ni činjenica da je franjo tuđman hrvatski ben gurion


luka


odgovori


3
















3 votes

Tko je glasao


indian — Pon, 13/01/2014 - 19:49.
http://www.jewishpress.com/ne
http://www.jewishpress.com/news/breaking-news/sharon-returns-home-for-th...





odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao


GLEMBAY — Pon, 13/01/2014 - 19:39.
SVE GENERALI, A PRAGMATIKA I VIZIONARA NIGDJE
Jadno je to kad bi budućnost jedne zemlje poput Izraela , s
toliko talentiranih ljudi, trebali određivati redom vojnici, od kojih se
nijedan, osim Rabina, nije uspio osloboditi tog tereta i postati
pragmatični političar,a kamo li vizionar.

U tom pogledu Ariel Sharon je kao i Bibi Netanyahu korak-dva unatrag za
Izrael nakon Rabina i čovjek koji bi u većini zemalja bio prezren,
unatoč vojnim zaslugama, nakon masakra u Sabri i Satili 1982 te
izraelskog Kahan Reporta, zbog kojeg je bio prinuđen da da ostavku.

Da je pravde na ovom svijetu, doživio bi suđenje kao ratni zločinac koji
je držao lojtre libanonskim mesarima tad, napose Elie Hobeiki koji
je,gle,tako zgodno, odletio u zrak s još 3 ljudi 2002.godine, taman kad
je trebao biti ključnim svjedokom protiv Sharona za procesa u Belgiji.Pa
još druga intifada....

Tragediju Izraela i nedostatka vizije najbolje je sažeo pokojni
Rabin,očito imajući i sebe u vidu: "Military cemeteries in every corner
of the world are silent testimony to the failure of national leaders to
sanctify human life."


odgovori


6
















6 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Pon, 13/01/2014 - 23:01.
@GLEMBAY
A kako komentiraš činjenicu da su i danas, na dan pogreba
Sharona, za kraj pogreba, doletjele dvije rakete iz područja Gaze na
izraelski teritorij? I to iz područja Gaze iz kojeg je povlačenje IDF-a i
izraelskih doseljenika NAREDIO i PROVEO upravo - Ariel Sharon!??


Lj.R.Weiss


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Bigulica — Uto, 14/01/2014 - 11:39.
Možda je to bio počasni plotun...
od njegovih palestinskih obožavatelja.


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Uto, 14/01/2014 - 16:35.
@Bigulica
Uzmimo jednu PRETPOSTAVKU, malo ružnu: umro je general Ante
Gotovina, obavlja se državni pogreb, a pri kraju pogreba iz Kninske
krajine dolete - dvije rakete!! I to bi uzela kao počasni plotun -
hrvatskih Srba??

Opsesije salonskih ljevičara su pogubne, draga dušice, pogubne!
Između vas i Đapića, Sedlara, Ivkošića...kada je riječ o Izraelu i
Židovima, biram ovu trojicu! Znao sam za "crveni antisemitizam" i prije
dolaska u Austriju, a onda sam upoznao jednog od najboljih austrijskih
novinara porijeklom iz Mađarske, Paula Lendvaja... Čitao sam njegove
knjige, slušao ga na ORF-u... i tek tada mi se ukazalo što je to "crveni
antisemitizam" i delegitimiranje Izraela od strane evropskih zelenih i
crvenih, istina ne svih, ali većine! Ne ljuti se, to su za tebe i tebi
slične, ipak neke druge sfere razmišljanja i zapažanja! Kada se to sve
uzme u obzir, pa Sharon još dobro u nas prolazi, ne, dušice draga?


Lj.R.Weiss


odgovori


-3
















-3 votes

Tko je glasao



Bigulica — Sri, 15/01/2014 - 00:39.
Pod tom pretpostavkom
pretpostavljam kako bi bilo za pretpostaviti da bi se proglasila sedmodnevna žalost.


Dotični je kontroverzan i samim Židovima iz Izraela, ali znamo - peronospora zna bolje i od njih samih :P


Dala sam ti bila plus jer mi se učinilo da nastojiš dati objektivan
prikaz, makar stisnutih zuba, ali sam se prevarila, pa sam ti, ne ljuti
se, ipak spičila minus.


Sharon dobro prolazi jer je u istom paketu s ostalim našim tužnim geopolitičkim činjenicama.


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Sri, 15/01/2014 - 01:11.
@Bigulica DIJASPORA kao PERONOSPORA?
Nazvati, pa makar i u šali ŽIDOVSKU DIJASPORUI ili GALUT (hebr.)
PERONOSPOROM može samo osoba koja zasta ne razumije tv. židovsko
pitanje, ni Izrael. Nisi, nažalost, ni prva ni zadnja!

I vjerovao sam da si stabilna osoba i da te neće kritikica usmjeriti,
nakon plusa, na minus.. Ali, vjeruj mi, prestao sam već odavno pisati
za ocjenu. jedino ponekad, kada mi minus spiče OPSESIVNI MINUSERI (ovdje
ih ima dvoje-troje, vratio se i moj stari pajdo "udbaš", ali sada kao
"zrakomlat"; kada vidiš minus na moje upise i dnevnike znaj da je jedan
njegov ) e, onda si onako radi ravnoteže spičim PLUS. ( koristim samo
legalnu opciju!)


Lj.R.Weiss


odgovori


-3
















-3 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Sri, 15/01/2014 - 17:15.
EVO IH!
Oooo, kako su se fino posložili??? Da ne bi bilo zabune, ovaj
"zrakomlat" je bivši "kukljica" i on je UDBA, moja sudba! Tapka za mnom
gdje stigne, konfabulira do besvijesti... i tako već jedno četiri
godine! Pogledajte samo ovdje - ispod svakog upisa i ispod svakog
dnevnika njegov minus! A specijalitet mu je da meni pripisuje osobine i
nečasne radnje koje su njegove! Tako je i prošli puta prije nego je
baniran kao "kukljica" tisuću puta ponovio da koristim duple račune
odnosno nickove - što nisam činio - da bi na kraju Mrak otkrio da je on
sam to radio, i banirao ga!

Najbolje polje "rada" mu je www.virovitica.net
gdje imam kolumnu, i tamo ne samo ispod moje kolumne, nego i drugdje
dolazi do izražaja njegova opsesija mojim likom. Tamo nastupa kao
"fitilj", baš kratkog fitilja! (koga zanima taj opskurni lik, koji me
podsjeća na udbaša ili hrvatskog Goebelsa- tisuću puta zalijepi nekome
laž, na kraju će mnogi povjerovati - neka zaviri tamo ispod jednog baš
zanimljivog članka otprilike naslova "I nakon Tita - Titova kuća".
Naime, jedan Virovitičan izrađuje makete, i za Božić je izradio maketu
jedne stare virovitičke kuće, i maketa je stavljena u jaslice, u crkvi
Sv Roka: mnogi su, o čuda, u kući prepoznali - Titovu kuću iz
Kumrovca!!!??

U varoši baš svašta - što izmisli preplašena mašta?!


Lj.R.Weiss


odgovori


-2
















-2 votes

Tko je glasao


drvosjek — Uto, 14/01/2014 - 19:30.
plus za
"crveni antisemitizam" Ljubo


Ovo ovdi su ti tkz. ljevičari, titoisti, jugonostalgičari kao i sam što si, ali kad je u pitanju Titin šegrt Jaser Arafat


https://www.google.hr/search?q=Tito+i+Jaser+Arafat&espv=210&es_sm=122&tb...


- oni su ti još zbog uspomene na dragog druga Tita kontra Izraela ,
ono neki su još u pokretu nesvrstanih, plaču za Sadamom, Gadafijem,
nariču nad Asadom i brane ga kao fol " manje zlo".


sve dobro...


odgovori


-2
















-2 votes

Tko je glasao


GLEMBAY — Uto, 14/01/2014 - 08:23.
40 GODINA U ŽICI .OČAJNI-PA ZAŠTO ?
Gaza ? Mislite na onaj logor od 1973. godine, u kojem IDF drži
pola miliona ljudi, koji imaju čast gledati kako se na njihovoj otetoj
zemlji grade stanovi za vjerske fanatike, dok im se kontrolira
el.energija, voda, radna mjesta, školovanje i mogućnost kretanja-ukratko
budućnost , pošto ih je 75 % mladih, a za koju je upravo dijelom
dobrano zaslužan Sharon ? Eto,prođe i njihova obljetnica- 40 godina u
žici, a nitko se od svjetskih medija toga ne "sjeti".


odgovori


6
















6 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Uto, 14/01/2014 - 16:23.
@GLEMBAY
I ti si pao na 40 godina manipuliranja Gazom - prvo u Brozovo
vrijeme, a onda u Tuđmanovo vrijeme, pa sve do danas??Da si si malo
truda dao pa u google maps ukucao Gaza, vidio bi jedan srednje razvijen
grad na Bliskom istoku, s elitnim dijelovima, s jednom od najbolje
uređenih i najbogatijih tržnica Izraela... Kakva žica, kakvi bakrači!
Pa, zar vam je propaganda zaista toliko popila mozak!??


Lj.R.Weiss


odgovori


-2
















-2 votes

Tko je glasao



GLEMBAY — Uto, 14/01/2014 - 20:01.
ŠTO NA UMU, TO NA DRUMU
Da je mozak nekomu popijen, definitivno jeste, ali nije na meni
da kažem komu... nisam znao da je Gaza u Izraelu, ako se već zalažete za
soluciju dvije države , ali dobro, svakomu se dogodi jednom u životu
ona narodna "Što na umu,to na drumu". Možda je to po onom čuvenom
Sharonovom "mirovnom" planu.

Podsjetilo me to na jedan drugi pogreb onomad, gdje je došao samo jedan
predsjednik , i to zemlje od koje smo branili kršćanstvo i
Europu(Turske), ovdje niti predsjednik i najveći saveznik, već
potpredsjednik (SAD),jedan premijer (Češka) i 17 ministara...izostale je
vjerovatno propaganda preobratila.


odgovori


3
















3 votes

Tko je glasao



Fraise — Sri, 15/01/2014 - 00:21.
Propaganda
Glembayu, govoriš o propagandi, a diskurs ti je čista propaganda.
Kako Palestina još uvijek nije država, Gaza se ne može nalaziti nigdje
drugdje nego u Izraelu.


odgovori


1
















1 vote

Tko je glasao



GLEMBAY — Sri, 15/01/2014 - 07:49.
POKRPATI RUPETINE NEZNANJA PRVO
Kako vidim da dijelite drugima lekcije, dobro bi bilo najprije da
utvrdite gradivo- dosad su Palestinu kao državu priznale 134 zemlje (70
% UN-a), a to što Hrvatska nije, njoj ide na "čast", kao i njenoj
sramnoj vanjskoj politici koje i nema.Eto i posljedice, Gaza u
Palestini.

Prema tomu, umjesto naklapanja i arogancije spram drugih , u školsku
klupu i pokrpati te rupetine neznanja, čiste fakte i malo znanja molim.


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Fraise — Sri, 15/01/2014 - 11:52.
Birati prijatelje
Prije komentiranja moje razine obrazovanja (a nakon 20 se godina
formalnog obrazovanja više nemam namjere vraćati u školske klupe),
provjeriti što znači "biti priznat" jer ćemo se lako dovesti u situaciju
da političko priznavanje NDH ili nepriznavanje Hrvatske od strane
određenih država pogrešno protumačimo.

Jedino oko čega se mogu složiti jest smjer hrvatske vanjske politike,
ali ne zbog nepodržavanja tzv. Palestine, već nepodržavanja Izraela.
Zemlja koja je ne tako davno bila na meti terorista, izgubila gotovo
15.000 ljudi, pretrpjela na desetke i stotine milijardi materijalne
štete zbog nečije sumanutosti, trebala je i treba podržati svaku zemlju
koja se susreće s istim terorom umotanim u tzv. borbu za
neovisnost/slobodu. Hrvatska potpora tzv. Palestini (a zapravo je
potpora teorističkom Hamasu) bila bi sramna za demokratsku i na krvi
stvorenu Hrvatsku.


odgovori


1
















1 vote

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Sri, 15/01/2014 - 17:30.
@Fraise POHVALA!
Odlično si odgovorila, zaista te želim pohvaliti. Dodao bih još
da se države ne stvaraju u Skupštini UN, nego zapravo na određenom
teritoriju, sa određenim stanovništvom, granicama i strukturama legalno
izabrane vlasti! Skupština UN danas je glasačka mašinerija bivših
nesvrstanih, i glasanje za određenu rezoluciju, (ne za određenu
odluku!), ne znači izglasavanje države PALESTINE!

Osim toga, pa valjda će se nešto ipak pitati središnju vlast u
Jeruzalemu o otvorenim pitanjima o kojima se zapravo sada pregovara
između Palestinaca i Izraelaca, uz posredovanje SAD? Da sad ne
spominjemo kao Mahmut Abas, kao vođa Palestinskog autonomnog područja i
njegov Al Fatah, ne kontroliraju pojas Gaze, koji je pod kontrolom
Hamasa!


Lj.R.Weiss


odgovori


-3
















-3 votes

Tko je glasao


GLEMBAY — Sri, 15/01/2014 - 15:26.
"BITI PRIZNAT"-A GDJE JE PEČAT !
Najprije proučiti kako je Izrael nastao i tko je dignuo KING
DAVID hotel nakon Drugog svjetskog rata s Britancima u zrak, što je bio
Irgun, tko je izvršio masakr 1949.godine u Deir Yassinu (danas Givat
Shaul Bet ) ,tko je bio ucijenjen s 10.000 britanskih funti kao
terorist, a kasnije postao premijerom,i sl. ,tad Palestinaca nije bilo
niti u grahu,niti u fildžanu, što kažu Bosanci. "Biti priznat" i vući
paralele s NDH kao valjda argumentom , a onda srceparajući zaključak o
"tzv." Palestini ,Izraelu i Hrvatskoj (te "krvnom bratstvu" valjda,ali
malo nezgodno zbog NDH u istom komentaru) pokazuju da se doista,
formalno obrazovanje od 20 godina ne može zvati znanjem.

Biće eto da su se UN zeznule s rezolucijom o "non-member state" za
Palestinu od 29.11.2012. (138 država za, 9 protiv bi trebalo nešto
govoriti ) "de facto priznanjem suverene države Palestine" (Indepedent).

Ah da, i UNESCO je uprskao s "biti priznat", pa ih primio u punopravno članstvo 2011 (107 za, 14 protiv).

Pazite se logike "terorista danas-borac za slobodu sutra" (o tome smo
polemizirali s gosp. Ljubom u vezi različitih spomen-ploča na hebrejskom
i engleskom jeziku o istom događaju iz 40-ih u hotelu "KING DAVID",
pogledati malo. ).

Da, doista je "biti priznat" filozofija kao onaj skeč "A gdje je pečat ?"http://www.youtube.com/watch?v=E1brkgPuKaQ

Slažem se za vanjsku politiku RH, ali iz potpuno suprotnih razloga, jer
ista i ne postoji, a njene gorke "plodove" (tihe sankcije nesvrstanih,
Arapa i dr. ) ,osim onih moralne prirode,ubiremo i na ekonomskom planu.


odgovori


6
















6 votes

Tko je glasao



Fraise — Čet, 16/01/2014 - 01:40.
Rastezanje magarca da bi postao konjem
Glembay, pokušaj čitati onako kako piše, a ne kako ti se čini da
piše. Nabacivanje podataka, izvlačenje iz konteksta, prostorno i
vremensko ograničavanje (kako bi odgovaralo osobnom mišljenju "jer ipak
je Židov ubio Y. Rabina") ima smisla koliko i rastezanje magarca da bi
postao konjem.


Baviti se temom Izraela ne znači samo jašiti po 1948-oj godini, malo
prije ili nakon (a ti to uporno činiš). Poznavati Izrael (posebno
izraelsku i židovsku povijest i kulturu) zahtijeva mnogo više od razine
na kojoj ti pokušavaš voditi neku raspravu (i usput izmišljati "krvno
bratstvo“ koje nitko nije spomenuo). Takve jalove rasprave vodim gotovo
svaki dan s jednako "velikim" poznavateljima povijesti i kulture
Bliskoga istoka koji me u nedostatku argumenata nazivaju masonom i
cionistom (a o cionizmu znaju toliko koliko otprilike i ti). Nije mi
cilj nadmetati se s tobom, ali kada se već postavljaš kao autoritet,
želim ti samo skrenuti pažnju na nešto: nitko ne zna sve, zapravo, svi
znamo pomalo, no važno je na koji način dolazimo do i koristimo
informacije/znanje. Meni pitanje manjinskih zajednica (pa tako i
židovske) nije hobi, nego profesionalni interes (i u tom kontekstu
naglašavam hrvatsko-izraelske veze koje si ti, u maniri zajapurena
dječarca, nazvao "srceparajućim"). Pa kada me već pozivaš da se educiram
o nastanku Izraela (a židovskoj su me povijesti učili židovski
profesori, znanci i prijatelji) mogao bi i sebi učiniti uslugu pa se
primiti nekog ozbiljnijeg štiva (pa bi ti bila malo jasnija uloga
Britanaca prije i tijekom Drugoga svjetskog rata).


Guranje Unescoa u nešto što nema veze s priznavanjem o kojemu
govorimo, tipičan je primjer miješanja jabuka i krušaka (zajedno s onom
fasciniranošću brojkama i rezolucijama; uvijek me sjeti rezolucije 1244
kao primjera međunarodne političke pokvarenosti i potpuna
nerazumijevanja ikakva lokalnog konteksta).


Inače, postoje zanimljivi rezultati istraživanja o tome kako se o
Izraelu govori i poznaje ga samo kroz izraelsko-palestinsko pitanje.
Smijem li zaključiti da pristaješ takvima?


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



kradem — Čet, 16/01/2014 - 12:32.
Ček', ček', ti u ovom
Ček', ček', ti u ovom komentaru spominješ kruške i jabuke,
također uplićeš i svoju relevantnost vezano s temom, a u raspravu si
ušao s nebuloznom i nadasve nezdravom usporedbom sa SAO Krajinom?


Žišku? Ne treba nama miljardu linija Kabale, odnosno napamet znati
Kur'an ili Kishonov opus kako bismo znali da griješiš. Samo je pitanje
da li griješiš uslijed neznanja, indoktrinacije ili jeftine bahatosti.


odgovori


1
















1 vote

Tko je glasao



Fraise — Čet, 16/01/2014 - 12:46.
Nisam vlak da čekam :)
Koji je dio o Krajini nezdrav? Četnici ili hamasovci, je li bitan
naziv? Nezdravo je podržavati palestinski terorizam, a ne usporedba s
terorizmom u vlastitom dvorištu. Vrijeme je da se odbace navike "tri
dana pamtim".

A o tome griješim li ja ili ti, zaista je promašeno raspravljati.
Svatko će za sebe reći da je u pravu, iako istina možda nije ni u
sredini.

Osoba nije relevantna, nego kompetentna. No držimo se teme, a ne tvoje
ad hoc pseudoprocjene o sugovornicima. Eto, to je irelevantno.


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



kradem — Čet, 16/01/2014 - 13:09.
Kad su to Izraelci i
Kad su to Izraelci i Palestinci u svojoj povijesti bili potpisali
i uživali suživot u samoinicijativno definiranim granicama? Kad su
Izraelci i Palestinci uživali u istom jeziku? Kad su imali 99% istih
blagdana i bili zaposleni u istim tvrtkama?


U kojem trenutku i sa čime uspijevaš izjednačiti nemogućnost ulaska
hrvatskog trgovačkog putnika, policajca i liječnika u SAO Krajinu?


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Fraise — Sub, 18/01/2014 - 15:41.
Blago naivnima
Sjajno, ispast će da su se Hebreji/Židovi samoprotjerali iz
Judeje (kao i Hrvati iz Kninske krajine), a onda se vratili samo da bi
napakostili sirotim Palestincima (samo da još doznamo na čemu su im
pozavidjeli; možda vješanju bez suda). Kada si se već uhvatio
izraelsko-arapskih odnosa: postoje sasma ugodna razdoblja suživota
između pripadnika židovskih i neislamiziranih arapskih plemena. Zna se
koja je strana započela s brisanjem čitavih plemena s lica zemlje i koja
strana danas prijeti razaranju civilizacijskih i kulturnih stečevina.


Ali pohvaljujem stil: mislim da bi vojvođanskim ili
bosanskohercegovačkim Hrvatima dobro došao jedan ovakav glasnogovornik i
zaštitnik. Hamas je zaokupljen drugim "civiliziranim" poslima http://www.youtube.com/watch?v=Z7CyMgW8bEk, je li tako? A ako ne time, onda barem nasilnim pokrštavanjem tamošnjih kršćana.


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Sub, 18/01/2014 - 16:16.
@Fraise
Ovima koji misle da su Židovi i Arapi VJEČNI neprijatelji treba
skrenuti pažnju, što je tebi sigurno poznato, na zlatno doba suradnje
Arapa i Židova u Španjolskoj, koje je trajalo u vrijeme kada su Arapi
vladali Španjolskom.


Lj.R.Weiss


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao


Bigulica — Sub, 18/01/2014 - 16:03.
Logika
Teorija ti baš ne drži vodu, s obzirom na ulogu Izraela u
raznoraznim arapskim proljećima, koji su za posljedicu imali upravo
islamizaciju zemalja. Sad su se stavili na stranu suprostavljenu Assadu,
sekularnom predsjedniku i upravo sad dolazi do pogroma kršćana od
strane raznoraznih islamističkih vojski.


Izraelu odgovara zatucani arapski svijet, a i šire (npr. Guatemala).


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Sub, 18/01/2014 - 18:11.
@Bigulica
NAOPAKA TI JE LOGIKA! Izraelu odgovara razvijen arapski svijet,
svijet u kojem se poštuju ljudska prava, funkcionira pravna država,
poštuju međunarodne obveze...a ne gdje se osiromašene mase valjaju
ulicama i trgovima. S predstavnicima takvog svijeta Izrael se ne može
ništa dogovoriti!


Lj.R.Weiss


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



Fraise — Sub, 18/01/2014 - 19:24.
Dežurnik
Ljubo, skviki je danas dežuran za minuse. Bojim se, da će ih od
dosade, početi dodjeljivati sam sebi. Može li to internet podnijeti?


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Uto, 21/01/2014 - 05:24.
@Fraise
Skviki ti ima popust na pollitici, spada u njene doajene...Ali,
čim sam te pohvalio, računaj na minuse od mojih "prijatelja"...Inače,
najjači je u poznavanju hrvatskog jezika, uvjerit ćeš se!


Lj.R.Weiss


odgovori


-1
















-1 votes




Preporučeni dnevnici





Željko Sabo - političar i teolog




od:

StarPil




glasova:

36



Jambo, Bandić, Vaso i Holy.




od:

Papar




glasova:

20

0BJAVLJENO 13. 01. 2014. prvo na portalu www.tacno.net, poslije na portalu www.pollitika.comSHARON - "jastreb" ili "Arik mirotvorac"?

Dnevnik Ljubo Ruben Weiss - Pon, 13/01/2014 - 17:24
Glasujte

11
















Komentari 64 dodaj komentar

Smrt nijednog generala današnjice neće izazvati veće
kontroverzije nego smrt Ariela Sharona, izraelskog generala i političara
koji je nakon osmogodišnje kome umro u bolnici u Izraelu. Jedni će
hvaliti njegove vojne vještine i hrabrost i nazivati „nepobjedivi Arik i
heroj Izraela“ drugi će ga označavati „najvećim jastrebom izraelske
politike od osnutka države 1948. godine.“ Neke će odmah njegovi ime
asocirati na pokolj u logorima Sabra i Chatila, u Libanonu, a neke da je
najmanje tri puta vodio izraelske trupe u ratovima s arapskim susjedima
i sva tri puta – pobijedio! Ipak, u sjeni Sabre i Chatile, gdje je i
jedan belgijski sud odbio optužnice o njegovoj krivnji i odgovornosti, i
utvrdio da se radilo o obračunu libanonskih milicija (falangista), ali i
njegove ostavke 1983., nakon istraga Kahanove komisije (odgovornost za
ignoriranje opasnosti od krvoprolića), pod međunarodnim pritiskom,
odvijao se njegov nesvakidašnji život i politička karijera. Jedni će se
pozivati na propagandističke tekstove iz Brozova vremena kada je Izrael,
ma što učinio, agresor, propagator cionizma kao rasističke politike,
umjerenjaci pa i realisti konstatirat će pravo Izraela, članice UN, na
samoobranu i priznati IDF-u (Israel Defence Forces, hebr. ZAHAL)
izvježbanost, motiviranost i vojno umijeće da izađu na kraj s brojčano,
pa i tehnički superiornim vojnim protivnicima. Ako bi uzeli samo
činjenicu da je umro u subotu za šabat, bilo bi to dovoljno da ga se
proglasi pravednikom, jer pravednik je svatko tko umre u vrijeme šabata.
Ariel znači lav božji (ari je lav, a el je Bog). Također, to je vrsta
gazele koja živi na Bliskom istoku, no figurom je najmanje podsjećao na
gazelu.
HRVATSKA LJEVICA I DESNICA RAZLIČITO O SHARONU


Izrael i Bliski istok bio je, i jest, pogodna pozornica salonskim
ljevičarima da iskažu svu netrpeljivost prema Izraelu i izraelskoj
vojsci vadeći iz zemljopisnog, geostrateškog i geopolitičkog konteksta
događaje u Izraelu i oko njega (kriv za pokolj u Sabri i Chatili, ratni
zločinac koji je trebao završiti u Haagu). S druge strane, postoji još
jedan zanimljiv fenomen u ocjeni Izraela i izraelske vojske pa i
njihovih generala – svojevrsno udivljenje izraelskoj vojsci i
obavještajnim službama Izraela, a koje dolazi, uvjetno rečeno, od
hrvatske desnice (Ariel je židovski Gotovina, nebeski lav, izraelski
junak i domoljub).


I u svemu tome zapravo izostaje uvid u obično TKO JE TKO U IZRAELSKOJ VOJSCI I POLITICI?


Ariel Sharon je rođen 1928. kao sin Židova iz Poljske (otac)
Rusije (majka) pravim imenom i prezimenom Ariel Scheinermann, u Kfar
Malalu, na jednoj farmi u pustinji Negev. Već kao dječak s petnaestak
godina priključio se Hagani, vojnoj organizaciji židovskih doseljenika,
koja je postala jezgra izraelske vojske: u njoj su stasali i Menahem
Begin i Itzak Shamir, mnogi kasniji izraelski generali i političari.
Suprotno predrasudama, Sharon je bio solidno obrazovan vojni časnik:
pedesetih godina studirao je povijest i orijentalistiku, a zatim se
upisao na Pravni fakultet u Tel Avivu. Godinu dana prije studija proveo
je 29-godišnji Sharon studentsku godinu na Chamberley Staff College u
Velikoj Britaniji. Nikada se neće saznati ni to koliko je njegov
turbulentan privatni život utjecao na njegove vojne i političke odluke –
njegova prva žena Margalit umrla je prilikom auto nesreće, zajednički
sin Gur stradao je smrtno kao jedanaestogodišnjak igrajući se s
oružjem. Sharonova druga žena, sestra prve, umrla je od raka i u
nemogućnosti da zajedno proslave izbor Sharona za izraelskog premijera,
nakon duge zajedničke borbe za taj prestižni položaj u Izraelu i u
dijelu svijeta. Dva odrasla sina, Gilad i Omri, činili su sve što djeca
mogu činiti za roditelja da bi ga održali na životu - vozili ga na
farmu u nadi da će se u tom okruženju prirode, uz nasade i životinje, u
okruženje u koje se za života rado povlačio, probuditi se iz kome,
vratili ga natrag u bolnicu osluškujući svaki trag aktivnosti mozga koji
je ipak odumirao.


SJAJ RATNIH OLUJA I STVARANJE KARIZME


Popularnost je stekao u šestodnevnom ratu 1967. zapovijedajući
tenkovskom divizijom kada je do izražaja došla njegova uspješna vojna
taktika. Nju je moguće objasniti i time da je kao sabra ( rođeni
Izraelac) poznavao odlično teren ratovanja (većinom pjeskovito tlo) ali i
mentalitet arapskih vojnika sklonih panici nakon prvih poraza. Godine
1972. napušta vojsku, ali već 1973. u nju se vraća i u vrijeme
Jom-Kipurskog rata angažiran je kao komandant tenkovske divizije gdje je
Izrael bukvalno zatečen na spavanju zbog religijskog blagdana, ali je
nakon nekoliko prodora egipatske vojske upravo Sharon pridonio
kontraudaru i forsiranju Sueskog kanala pontonskim mostom, i daljnjim
nadiranjem koje je zaustavljeno primirjem samo šezdesetak kilometara do
Kaira. Iz Jom-Kipurskog rata vratio se ovjenčan slavom pobjednika i
stekao je karizmu koju je nosio sve do moždanog udara početkom 2006.
godine. Iste godine, dakle 1973. bio je jedan od osnivača Likud stranke,
smještene na desno u izraelskom Knesset pejzažu, i kao njen predstavnik
obnašao je razne ministarske dužnosti, sve do ministra poljoprivrede,
graditeljstva i ministra vanjskih poslova. Poput još nekih izraelskih
generala (npr. Ytzaka Rabina) od zagovornika beskompromisne politike
prema Palestincima i „patrona“ židovskih doseljenika pred moždani udar
postao je glasnik mira, shvativši da je vojnim sredstvima nemoguće
riješiti stoljetni konflikt Arapa i Izraelaca. On je bio ključni
propagator ideje da se IDF povuče iz pojasa Gaze što je i učinjeno. U
jednom trenutku govorio je doseljenicima: „Sada se svatko mora
pokrenuti, požuriti i zgrabiti što više brežuljaka kako bi se izgradila
naselja“, da bi početkom XXI stoljeća rekao: „Vidio sam sva lica rata.
Vidio sam kako su mi prijatelji izgubili živote. I sam sam bio dva puta
ranjen. Morao sam donositi odluke o životu i smrti. Dakle, razumijem
značenje mira… i mir mora Židovima donijeti sigurnost u našoj zemlji. To
mora biti mir za više naraštaja!“


ROĐENI VOJNIK, ALI BEZ VIZIJA?


Time je izazvao žučne polemike, pa i u sukobe u Likudu koji je
napustio i osnovao centrističku stranku Kadima. Koliko je bio
kontroverzan svjedoči i reagiranje izraelske javnosti na vijest o
njegovoj smrti: Čitavu subotu slušali i gledali su Izraelci na TV
mišljenja o njemu – uglavnom su bila podijeljena, ovisno s kojeg dijela
političkog spektra dolazi onaj tko ocjenjuje njegovu ulogu u recentnoj
izraelskoj povijesti. Lijevi ga kritiziraju jer nije bio pristalica
samostalne palestinsku države, desni također jer je povukao vojsku i
stanovništvo (naseljenike) iz područja Gaze – na silu uz pomoć vojske –
pa smatraju da ih je izdao. U biti svi se slažu da je bio odličan
vojnik, profesionalan, odgovoran, veliki borac za Izrael – ali suviše
praktičar – tj. vukla ga je “dnevna politika trenutka”, nije imao
viziju kako riješiti probleme odnosa s Palestincima. Pokazao se mnogo
puta praktičarom i pragmatičarom koji reagira na okolnosti, na trenutnu
situaciju i odnos snaga, a nisu ga puno zanimale ideološke premise i
vizije razvoja države, iako je bio i ministar u portfeljima gdje se
odlučivalo baš o razvoju zemlje. Kao rođeni vojnik u pustinji, dobar za
bitke i ratove, no u miru kada treba donositi drugu vrstu odluka,
odluke na dugi rok i biti mnogo elastičniji nego kao general, znao je
zakazati. Nije volio kompromise, a o tome svjedoči i činjenica, da i u
trenutku dok je pregovarao pod patronatom SAD u Marylandu sa Jaserom
Arafatom, vođom PLO, nije mu želio pružiti ruku. Gledao ga je kao onoga
koji je organizirao terorističke akte, otmice aviona i sl. a takav
vojnički pogled na osobe i politiku nije vodio do dugoročnog rješenja
stoljetnog sukoba s arapskim svijetom. Tek zadnjih godina pred moždani
udar, sklon je bio kompromisima. ali moždani udar bio je brži od
njegova mirotvorstva. Ima onih koji tvrde da je zahvaljujući Arielu
Sharonu Izrael preživio najteža razdoblja svog postojanja, kao i onih
koji tvrde da je poživio svijet bi svjedočio trajnom i dugoročnom
rješenju bliskoistočnog sukoba.


Ovako svjedočio je svojevrsnom medicinskom fenomenu, i nagađanju
javnost pa i stručnjaka da li taj čovjek koji leži osam godina, poput
mumije, ali smirena lica, ipak osjeća okolinu?


DA LI MU JE SRCE KUCALO ZA NEKI NOVI I DRUGAČIJI IZRAEL?


Ariel Sharon pokopa se uz vojne počasti, počašćen je državnim
pogrebom, tisuće ljudi dolazi na plato pred izraelski parlament
pokloniti mu se! Medicina će nam ostati dužna odgovor kako je radio taj
„buldožer“ još osam godina nakon što je mozak manje-više prestao
funkcionirati, a srce je kucalo, vjerojatno, za neki novi i drugačiji
Izrael.


Ostaje neosporna činjenica, uzimali jedno ili drugo lice Ariela
Sharona u obzir, uz Davida Ben Guriona, Menahema Begina, Goldu Meir,
Moshu Dayana, Yitzaka Rabina i sadašnjeg predsjednika Izraela Shimona
Peresa, nijedan izraelski političar nije toliko dugo i značajno utjecao
na prilike u Izraelu i na Bliskom istoku kao Sharon. Za jedne buldožer,
seljak koji je postao general, jastreb, prevrtljivac, „hardliner“prema
Palestincima, čak i zločinac, a za druge Arik mirotvorac, junak koji je
pokušao preskočiti vlastitu sjenku, čovjek kojeg je mogla pobijediti
samo – teška bolest i na kraju, smrt.


Napomene:- Molim komenare bez napada "ad hominem"!

-Objavljeno kao kolumna na www.tacno.net 13. 01. 2014.





Povezani sadržaji
Još od ovog korisnika






ČAČIĆ i hrvatska pseudoelita




od:

Ljubo Ruben Weiss



SHARON - "jastreb" ili "Arik mirotvorac"?




od:

Ljubo Ruben Weiss



NOTORNI ANTISEMITIZAM - otvoreno pismo u vezi članka izvjesnog Z.K (portal dnevno.hr)




od:

Ljubo Ruben Weiss



HANUKA, Hanuka...židovski blagdan SVJETLA




od:

Ljubo Ruben Weiss



"Zvjezdano stablo" za buducnost




od:

lunoprof




Tagovi

Ariel Sharon
Bliski Istok
Gaza
hrvatska ljevica i desnica i Izrael
IDF
izrael
Jaser Arafat
Jom-Kipurski rat
Kahanova komisija
Koma
Libanon
medicinski slučajevi
Palestinci
PLO
Sabra i Chatila
Shimon Peres
sukobi Arapa i Izraelaca
vojne vještine
židovski Gotovina

Dnevnik Ljubo Ruben Weiss - Pon, 13/01/2014 - 17:24
Komentari 64
1165 čitanja
Pošalji poruku autoru
dodaj komentar

Komentari



vn37 — Sri, 15/01/2014 - 22:34.
Ariel Sharon je, u svakom
Ariel Sharon je, u svakom slučaju, jako pozitivna ličnost
izraelske i svjetske povijesti. Kao osoba rođena na teritoriju koji će
kasnije postati Izrael, na svoj Izrael je imao puno veće pravo od
egipćanina Arafata. Da nije bilo njega, možda današnji izraelski
ljevičari ne bi imali priliku u Knessetu prigovarati njegovim djelima.
Šteta što je 1973. zaustavljen pred Kairom, bilo bi lijepo da je bar na
jedan dan izvjesio izraelsku zastavu na piramidama. :)


Sabra i Šatila su toliko puta prežvakana priča da je nevjerovatno što
se ponovno izvlači iz naftalina. Arapi su se međusobno ubijali širom
svijeta i prije i za vrijeme Izraela, a nastavit će čak i da Izrael
trenutno nestane. Sabra i Šatila su jedino poznate zato jer je izraelska
vojska bila blizu i jer se lakovjerne može uvjeriti u nekakvu krivicu.
Taj miroljubivi PLO koji se sakrio u Sabri i Šatili ranije je te godine
likvidirao legalno izabranog predsjednika Bashira Gemayela (kršćanina).
Sabra i Šatila su bile osveta kršćanskih falangista za tu likvidaciju.
Da je Bashir ostao živ i postao predsjednik, odnosi Izraela i Libanona
bi danas vjerojatno bili puno bolji, barem kao Izraela i Jordana.
Uostalom, uvijek su Libanon i Jordan izvlačili deblji kraj u ratovima
koje su zakuhali Egipat i Sirija.


Jedina stvar koja bi se mogla zamjeriti Sharonu je povlačenje iz Gush
Katifa i ostalih naselja u pojasu Gaze. To je bila njegova mirovna
gesta koja je užasnula Izraelce, a koju je Hamas shvatio kao slabost i
znak da se terorizam isplati. Kao posljedica tog povlačenja, Hamas je u
pojasu Gaze pobio Fatahovce (krokodilske suze arapskih država su
izostale), a Izraelu donio gotovo svakodnevno raketiranje. Ironično je
da je čak i Sharonov pogreb bio meta tih raketa.


Kako bilo da bilo, nitko ne može poreći da je bio veliki vojskovođa, državnik i izraelska legenda.

ÖŮŰčŐ ÜŃčŰÔ!


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Sri, 15/01/2014 - 23:15.
vn37
Često sam ranije spominjao arapsko, pa i palestinsko nejedinstvo!
Ako se samo malo pogled baci na sjeveroistočni dio od Izraela - što se
ima za vidjeti?? Jedan od najgnjusnijih građanskih ratova koji svijet
današnjice bilježi! I sad će netko reći da je to sve pripremio - Izrael s
Mossadom! A Izrael se praktički od prvog dana izbijanja rata u taj rat
ne miješa!

I moj je prijedlog svim pristalicama Arapa: odite na Golansku
visoravan, nadam se da su sirijski bunkeri izgrađeni po ruskim
uputstvima još tamo: uđeš u njih i shvatiš bit arapsko-izraelskog
sukoba! Iz tih bunkera su sirsjski vojnici malo-malo pa iz mitraljeza
pucali po kibucilijama-ratarima koji su išli u polja na rad...I tako
godinama, polupijani sitrijski vojnici, s pogledoma na dolinu gdje su
ljudi kao na dlanu, ljudi koji rade... Sve dok 1967. nisu izraelski
padobranci u teškim borbama prelazeći minska polja kojima je Golan bio
načičkan, osvojili Golansku visoravan.., Sa zadnje linije na
izraelsko-sirijskoj granici vidi se Damask prostim okom!

Naš kontigent kao dio UNO-trupa se povukao čim se malo zapucalo, a Izrael s takvim susjedom živi od osnutka države 1948.


Lj.R.Weiss


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



vn37 — Čet, 16/01/2014 - 10:50.
U vezi Golanske visoravni i
U vezi Golanske visoravni i 1967. - još jedan slabo poznati junak Izraela je puno doprinio pobjedi na Visoravni. Eli Cohen (http://en.wikipedia.org/wiki/Eli_Cohen)
se uspio pozicionirati u sirijskoj vlasti i uspio ishoditi sadnju
drveća iznad bunkera i rovova sirijske vojske na Golanu, da im pravi
hlad. Naravno, IDF je 1967. samo gađao ispod drveća. Njegove kosti su
još u Siriji.


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Čet, 16/01/2014 - 15:49.
vn37
Jedan moj dobar poznanik, vlasnik jedne manje hrvatske radio
stanice napavio je predivnu radio reportažu o Eliju Cohenu i njehovim
poduhvatima u vrhu sirijskog, posebno vojnog establishmenta. Jednom
visokom sirijskom časniku predložio je da sade eukaliptuse oko vojnih
objekata na Golanskoj visoravni i ovaj ga je poslušao! Eli Cohen, kada
je otkriven, suđen je po kratkom postupku i javno obješen u Damasku! Za
tu reportažu dobio je moj dobar poznanik i radijsku nagradu, Ne znam da
li se može naći na you tubu, ali znam da je reportaža prevedena i na
hebrejski i mađarski jezik!


Lj.R.Weiss


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Kvarner — Ned, 19/01/2014 - 22:58.
ne bi spominjao
Bez krivog gledanja, ali ja se s Cohenom ne bi hvalio kao što bi bilo pametnije da se Izrael s njim ne hvali.


On je bio državljanin Egipta koji se okrenuo protiv vlastite države pa je stoga postao izdajnik.


Kada je otkrien on je za sve postao simbol za antisemitizam.


Ljubo pretpostavljam da znaš zašto to govorim !?


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Uto, 21/01/2014 - 05:19.
@Kvarner
Priznajem da te ne razumijem! On je Židov rođen u Kairu, bio je
jedan od najuspješnijih obavještajaca koje je Mossad ikada imao... Zašto
je postao simbol za antisemitizam, uopće mi nije jasno? Kao kada bih
rekao da je Josip Perković simbol za anthrvatstvo? Ajd, lijepo objasni
zašto to govoriš odnosno pišeš?


Lj.R.Weiss


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao


Kvarner — Sri, 15/01/2014 - 17:30.
kratka verzija
Skraćena verzija bi glasila:


Za Židove Sharon je heroj dok je za Arape ratni zločinac.


Obje verzije su povijesno istinite.


odgovori


2
















2 votes

Tko je glasao


drvosjek — Pon, 13/01/2014 - 22:07.
Vadim ovaj dio van
"""""" umjerenjaci pa i realisti konstatirat će pravo Izraela,
članice UN, na samoobranu i priznati IDF-u (Israel Defence Forces, hebr.
ZAHAL) izvježbanost, motiviranost i vojno umijeće da izađu na kraj s
brojčano, pa i tehnički superiornim vojnim protivnicima. """"""


- i plus.


Za svoj narod on je heroj. Za neke druge je zločinac. Kako poznato.


sve dobro...


odgovori


1
















1 vote

Tko je glasao


Skviki — Pon, 13/01/2014 - 20:37.
Sharon je odgovoran za smrt
Sharon je odgovoran za smrt mnogo ljudi a plus toga svojim
dolaskom 2000 na svetište muslimana je uništio sva prijašnja mirovna
pregovaranja i isprovocirao nove sukobe. Njegova politika izgradnje
naselja na zemlji Palestinaca, je samo širila mržnju među narodima.


Sve u svemu veoma negativna osoba.


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Fraise — Pon, 13/01/2014 - 20:53.
Sve povjesničar do povjesničara, analitičar do analitičara
Skviki, čovjek se još nije ni ohladio, a ti već daješ ocjene o
njegovoj karijeri i karakteru. Ne da je promašeno, nego je krajnje
neozbiljno. Ne znaš tko je za što odgovoran tijekom DR-a, a kamoli da
znaš tko je što radio u Sabri i Šatili (vjerojatno bi ih promašio na
karti). Kanaan, Judeja, Samarija, Palestina, Erec Izrael je domovina
Židova ma koliko ti to zanemarivao i zamišljao kako je netko nekome
nešto oteo. Ne možeš oteti svoje onima koji su došli nakon tebe. Sjeti
se toga kada počneš tvrditi da si hrvatski patriot.


odgovori


3
















3 votes

Tko je glasao



Skviki — Pon, 13/01/2014 - 21:16.
Da pojednostavimo.
Zločinac
Da pojednostavimo.


Zločinac je i točka.


Ne znaš tko je za što odgovoran tijekom DR-a, a kamoli da znaš
tko je što radio u Sabri i Šatili (vjerojatno bi ih promašio na karti).
Kanaan, Judeja, Samarija, Palestina, Erec Izrael je domovina Židova ma
koliko ti to zanemarivao i zamišljao kako je netko nekome nešto oteo. Ne
možeš oteti svoje onima koji su došli nakon tebe.


No kad več spominješ DR, onda sigurno znaš da je i takozvana vojna krajina domovina Hrvata.


Jedna vjerska zajednica je napustila jedan teritorij, na koji se je
doselila iz starog Egipta. Po tome bi trebalo značiti da je njihova
domovina Egipat, a bili su nekad robovi u toj zemlji.


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



Fraise — Pon, 13/01/2014 - 23:42.
Komentar i točka
Jalova je rasprava u kojoj sugovornik kaže "mišljenje i točka".
Tom analogijom možemo i papu-huškača Urbana II. nazvati "zločincem i
točka".

Koji dio Vojne krajine je takozvan?

Ne govorim sada o Egiptu i tom povijesnom momentu, nego odnosu
islamiziranih potomaka Feničana i potomaka Izaka (kod kojih je nemoguće
govoriti samo o vjerskoj pripadnosti; osim ako su ti uzor tzv. totalni
asimilanti). Možemo i o Egiptu, ali on je do 20. stoljeća skoro pa
nebitan.


odgovori


1
















1 vote

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Uto, 14/01/2014 - 00:41.
@Fraise
Teško je raspravljati o povijesti Bliskog istoka i Izraela, kada
čovjek ne zna vlastitu, hrvatsku povijest. Jer da zna, onda ne bi Vojnu
krajinu, koju su utemeljili Austrijanci, u svrhu obrane od Turaka, i
koja se prostirala dugo vremena na području većeg dijela današnje
Hrvatske, od Karlovca preko Varaždina do Zemuna, nazivao TAKOZVANOM!

Prijedlog: zaobiđi Skvikija u raspravama, već sam nekoliko puta
napisao da taj smiješni čovjek -neznalica ovaj portal pretvara u
"skvikionicu"!

Ne znati povijest vlastite zemlje odnosno države, a lupat se u prsa domoljubna...eh, eh...!?


Lj.R.Weiss


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



kradem — Uto, 14/01/2014 - 13:42.
Ti si neznalica, naveo je DR,
Ti si neznalica, naveo je DR, Domovinski rat, to Skviki rastura, što će reći da nije mislio na vojnu nego na srpsku krajinu.


A vezano sa Sharonom bi me zanimalo koliko je atentata na Arafata
bilo pod njegovom nadležnosti, te da li je onaj uspješni finalni
nazdravio sa šampanjcem ili skrušeno u molitvi.


odgovori


1
















1 vote

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Sri, 15/01/2014 - 16:57.
@kradem
Nered u pisanju, znači i nered u glavi! Neka se uči preciznom izražavanju!


Lj.R.Weiss


odgovori


-3
















-3 votes

Tko je glasao


Fraise — Uto, 14/01/2014 - 15:49.
Trčanje pred rudo - olimpijska disciplina?
Nisam ja neznalica, nego Skviki jednu parakrajinu naziva Vojnom. Zna se koja je krajina tijekom povijesti bila Vojna.

Svoja saznanja o nečijoj umiješanosti u atentat slobodan si iznijeti
nadležnim međunarodnim tijelima. Bit će da si upućeniji od svih
službenika obavještajnih službi zajedno.


odgovori


2
















2 votes

Tko je glasao



kradem — Uto, 14/01/2014 - 15:53.
Nisam ja neznalica, nego
Nisam ja neznalica, nego Skviki jednu parakrajinu naziva Vojnom. Zna se koja je krajina tijekom povijesti bila Vojna.

DR... Lapsus linguae...


Btw, nemam nikakvih spoznaja, samo pitanje.


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao

Ljubo Ruben Weiss — Uto, 14/01/2014 - 00:41. @Fraise spam

zaphod — Pon, 13/01/2014 - 21:28.
ustajte egipatsko roblje
To su robovi koji su u Egiptu uplatili turistički aranžman "posjetite vojnu krajinu - domovinu Harvata".


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao


zrakomlat — Pon, 13/01/2014 - 20:35.
O pokojnicima sve najbolje.
O pokojnicima sve najbolje. Sretnik je bio pod zaštitom Amera! Ostatak je napisan u komentaru http://pollitika.com/comment/reply/13131/453124


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao


Busola — Pon, 13/01/2014 - 20:35.
Što se tiče terorističkih
Što se tiče terorističkih akata prvi su krenuli Izraelci davno to
koristiti prije 2 svjetskog rata, ali to je povjesna priča koju si
zaboravio...


Justice for all !


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao


Busola — Pon, 13/01/2014 - 20:33.
Uf ako je on Ljubo mirotvorac
Uf ako je on Ljubo mirotvorac , onda je Staljin anđelčić...


Neću ulaziti da li je dobar ili ne to je već druga stvar. Za svoj
narod je odnio velike bitke, a prema Palestincima je bio pregrub... Sam
prosudi - samo ti ko pripadnik tog naroda nažalost više srcem
razmišljaš.


Justice for all !


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao


luka — Pon, 13/01/2014 - 20:11.
izraelski ante gotovina
ljubo,


za tako talentiran narod,s tako teškom povijesti, i tako tegobnih i opasnim okruženjem,

nije neobično, da najkvalitetniji, najsposobniji ljudi generacije budu vojnici

i da kasnije, nakon vojničke karijere budu političari

veliki je dokaz vrijednosti materijala od kojeg su stvoreni

što su i rabin i sharon, baveći se vođenjem cijele države, i naroda

promijenili svoj odnos prema ratu i miru


neizbježna je usporedba

i izjava da je sharon hrvatski gotovina nije nerazumna

kao ni činjenica da je franjo tuđman hrvatski ben gurion


luka


odgovori


3
















3 votes

Tko je glasao


indian — Pon, 13/01/2014 - 19:49.
http://www.jewishpress.com/ne
http://www.jewishpress.com/news/breaking-news/sharon-returns-home-for-th...





odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao


GLEMBAY — Pon, 13/01/2014 - 19:39.
SVE GENERALI, A PRAGMATIKA I VIZIONARA NIGDJE
Jadno je to kad bi budućnost jedne zemlje poput Izraela , s
toliko talentiranih ljudi, trebali određivati redom vojnici, od kojih se
nijedan, osim Rabina, nije uspio osloboditi tog tereta i postati
pragmatični političar,a kamo li vizionar.

U tom pogledu Ariel Sharon je kao i Bibi Netanyahu korak-dva unatrag za
Izrael nakon Rabina i čovjek koji bi u većini zemalja bio prezren,
unatoč vojnim zaslugama, nakon masakra u Sabri i Satili 1982 te
izraelskog Kahan Reporta, zbog kojeg je bio prinuđen da da ostavku.

Da je pravde na ovom svijetu, doživio bi suđenje kao ratni zločinac koji
je držao lojtre libanonskim mesarima tad, napose Elie Hobeiki koji
je,gle,tako zgodno, odletio u zrak s još 3 ljudi 2002.godine, taman kad
je trebao biti ključnim svjedokom protiv Sharona za procesa u Belgiji.Pa
još druga intifada....

Tragediju Izraela i nedostatka vizije najbolje je sažeo pokojni
Rabin,očito imajući i sebe u vidu: "Military cemeteries in every corner
of the world are silent testimony to the failure of national leaders to
sanctify human life."


odgovori


6
















6 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Pon, 13/01/2014 - 23:01.
@GLEMBAY
A kako komentiraš činjenicu da su i danas, na dan pogreba
Sharona, za kraj pogreba, doletjele dvije rakete iz područja Gaze na
izraelski teritorij? I to iz područja Gaze iz kojeg je povlačenje IDF-a i
izraelskih doseljenika NAREDIO i PROVEO upravo - Ariel Sharon!??


Lj.R.Weiss


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Bigulica — Uto, 14/01/2014 - 11:39.
Možda je to bio počasni plotun...
od njegovih palestinskih obožavatelja.


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Uto, 14/01/2014 - 16:35.
@Bigulica
Uzmimo jednu PRETPOSTAVKU, malo ružnu: umro je general Ante
Gotovina, obavlja se državni pogreb, a pri kraju pogreba iz Kninske
krajine dolete - dvije rakete!! I to bi uzela kao počasni plotun -
hrvatskih Srba??

Opsesije salonskih ljevičara su pogubne, draga dušice, pogubne!
Između vas i Đapića, Sedlara, Ivkošića...kada je riječ o Izraelu i
Židovima, biram ovu trojicu! Znao sam za "crveni antisemitizam" i prije
dolaska u Austriju, a onda sam upoznao jednog od najboljih austrijskih
novinara porijeklom iz Mađarske, Paula Lendvaja... Čitao sam njegove
knjige, slušao ga na ORF-u... i tek tada mi se ukazalo što je to "crveni
antisemitizam" i delegitimiranje Izraela od strane evropskih zelenih i
crvenih, istina ne svih, ali većine! Ne ljuti se, to su za tebe i tebi
slične, ipak neke druge sfere razmišljanja i zapažanja! Kada se to sve
uzme u obzir, pa Sharon još dobro u nas prolazi, ne, dušice draga?


Lj.R.Weiss


odgovori


-3
















-3 votes

Tko je glasao



Bigulica — Sri, 15/01/2014 - 00:39.
Pod tom pretpostavkom
pretpostavljam kako bi bilo za pretpostaviti da bi se proglasila sedmodnevna žalost.


Dotični je kontroverzan i samim Židovima iz Izraela, ali znamo - peronospora zna bolje i od njih samih :P


Dala sam ti bila plus jer mi se učinilo da nastojiš dati objektivan
prikaz, makar stisnutih zuba, ali sam se prevarila, pa sam ti, ne ljuti
se, ipak spičila minus.


Sharon dobro prolazi jer je u istom paketu s ostalim našim tužnim geopolitičkim činjenicama.


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Sri, 15/01/2014 - 01:11.
@Bigulica DIJASPORA kao PERONOSPORA?
Nazvati, pa makar i u šali ŽIDOVSKU DIJASPORUI ili GALUT (hebr.)
PERONOSPOROM može samo osoba koja zasta ne razumije tv. židovsko
pitanje, ni Izrael. Nisi, nažalost, ni prva ni zadnja!

I vjerovao sam da si stabilna osoba i da te neće kritikica usmjeriti,
nakon plusa, na minus.. Ali, vjeruj mi, prestao sam već odavno pisati
za ocjenu. jedino ponekad, kada mi minus spiče OPSESIVNI MINUSERI (ovdje
ih ima dvoje-troje, vratio se i moj stari pajdo "udbaš", ali sada kao
"zrakomlat"; kada vidiš minus na moje upise i dnevnike znaj da je jedan
njegov ) e, onda si onako radi ravnoteže spičim PLUS. ( koristim samo
legalnu opciju!)


Lj.R.Weiss


odgovori


-3
















-3 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Sri, 15/01/2014 - 17:15.
EVO IH!
Oooo, kako su se fino posložili??? Da ne bi bilo zabune, ovaj
"zrakomlat" je bivši "kukljica" i on je UDBA, moja sudba! Tapka za mnom
gdje stigne, konfabulira do besvijesti... i tako već jedno četiri
godine! Pogledajte samo ovdje - ispod svakog upisa i ispod svakog
dnevnika njegov minus! A specijalitet mu je da meni pripisuje osobine i
nečasne radnje koje su njegove! Tako je i prošli puta prije nego je
baniran kao "kukljica" tisuću puta ponovio da koristim duple račune
odnosno nickove - što nisam činio - da bi na kraju Mrak otkrio da je on
sam to radio, i banirao ga!

Najbolje polje "rada" mu je www.virovitica.net
gdje imam kolumnu, i tamo ne samo ispod moje kolumne, nego i drugdje
dolazi do izražaja njegova opsesija mojim likom. Tamo nastupa kao
"fitilj", baš kratkog fitilja! (koga zanima taj opskurni lik, koji me
podsjeća na udbaša ili hrvatskog Goebelsa- tisuću puta zalijepi nekome
laž, na kraju će mnogi povjerovati - neka zaviri tamo ispod jednog baš
zanimljivog članka otprilike naslova "I nakon Tita - Titova kuća".
Naime, jedan Virovitičan izrađuje makete, i za Božić je izradio maketu
jedne stare virovitičke kuće, i maketa je stavljena u jaslice, u crkvi
Sv Roka: mnogi su, o čuda, u kući prepoznali - Titovu kuću iz
Kumrovca!!!??

U varoši baš svašta - što izmisli preplašena mašta?!


Lj.R.Weiss


odgovori


-2
















-2 votes

Tko je glasao


drvosjek — Uto, 14/01/2014 - 19:30.
plus za
"crveni antisemitizam" Ljubo


Ovo ovdi su ti tkz. ljevičari, titoisti, jugonostalgičari kao i sam što si, ali kad je u pitanju Titin šegrt Jaser Arafat


https://www.google.hr/search?q=Tito+i+Jaser+Arafat&espv=210&es_sm=122&tb...


- oni su ti još zbog uspomene na dragog druga Tita kontra Izraela ,
ono neki su još u pokretu nesvrstanih, plaču za Sadamom, Gadafijem,
nariču nad Asadom i brane ga kao fol " manje zlo".


sve dobro...


odgovori


-2
















-2 votes

Tko je glasao


GLEMBAY — Uto, 14/01/2014 - 08:23.
40 GODINA U ŽICI .OČAJNI-PA ZAŠTO ?
Gaza ? Mislite na onaj logor od 1973. godine, u kojem IDF drži
pola miliona ljudi, koji imaju čast gledati kako se na njihovoj otetoj
zemlji grade stanovi za vjerske fanatike, dok im se kontrolira
el.energija, voda, radna mjesta, školovanje i mogućnost kretanja-ukratko
budućnost , pošto ih je 75 % mladih, a za koju je upravo dijelom
dobrano zaslužan Sharon ? Eto,prođe i njihova obljetnica- 40 godina u
žici, a nitko se od svjetskih medija toga ne "sjeti".


odgovori


6
















6 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Uto, 14/01/2014 - 16:23.
@GLEMBAY
I ti si pao na 40 godina manipuliranja Gazom - prvo u Brozovo
vrijeme, a onda u Tuđmanovo vrijeme, pa sve do danas??Da si si malo
truda dao pa u google maps ukucao Gaza, vidio bi jedan srednje razvijen
grad na Bliskom istoku, s elitnim dijelovima, s jednom od najbolje
uređenih i najbogatijih tržnica Izraela... Kakva žica, kakvi bakrači!
Pa, zar vam je propaganda zaista toliko popila mozak!??


Lj.R.Weiss


odgovori


-2
















-2 votes

Tko je glasao



GLEMBAY — Uto, 14/01/2014 - 20:01.
ŠTO NA UMU, TO NA DRUMU
Da je mozak nekomu popijen, definitivno jeste, ali nije na meni
da kažem komu... nisam znao da je Gaza u Izraelu, ako se već zalažete za
soluciju dvije države , ali dobro, svakomu se dogodi jednom u životu
ona narodna "Što na umu,to na drumu". Možda je to po onom čuvenom
Sharonovom "mirovnom" planu.

Podsjetilo me to na jedan drugi pogreb onomad, gdje je došao samo jedan
predsjednik , i to zemlje od koje smo branili kršćanstvo i
Europu(Turske), ovdje niti predsjednik i najveći saveznik, već
potpredsjednik (SAD),jedan premijer (Češka) i 17 ministara...izostale je
vjerovatno propaganda preobratila.


odgovori


3
















3 votes

Tko je glasao



Fraise — Sri, 15/01/2014 - 00:21.
Propaganda
Glembayu, govoriš o propagandi, a diskurs ti je čista propaganda.
Kako Palestina još uvijek nije država, Gaza se ne može nalaziti nigdje
drugdje nego u Izraelu.


odgovori


1
















1 vote

Tko je glasao



GLEMBAY — Sri, 15/01/2014 - 07:49.
POKRPATI RUPETINE NEZNANJA PRVO
Kako vidim da dijelite drugima lekcije, dobro bi bilo najprije da
utvrdite gradivo- dosad su Palestinu kao državu priznale 134 zemlje (70
% UN-a), a to što Hrvatska nije, njoj ide na "čast", kao i njenoj
sramnoj vanjskoj politici koje i nema.Eto i posljedice, Gaza u
Palestini.

Prema tomu, umjesto naklapanja i arogancije spram drugih , u školsku
klupu i pokrpati te rupetine neznanja, čiste fakte i malo znanja molim.


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Fraise — Sri, 15/01/2014 - 11:52.
Birati prijatelje
Prije komentiranja moje razine obrazovanja (a nakon 20 se godina
formalnog obrazovanja više nemam namjere vraćati u školske klupe),
provjeriti što znači "biti priznat" jer ćemo se lako dovesti u situaciju
da političko priznavanje NDH ili nepriznavanje Hrvatske od strane
određenih država pogrešno protumačimo.

Jedino oko čega se mogu složiti jest smjer hrvatske vanjske politike,
ali ne zbog nepodržavanja tzv. Palestine, već nepodržavanja Izraela.
Zemlja koja je ne tako davno bila na meti terorista, izgubila gotovo
15.000 ljudi, pretrpjela na desetke i stotine milijardi materijalne
štete zbog nečije sumanutosti, trebala je i treba podržati svaku zemlju
koja se susreće s istim terorom umotanim u tzv. borbu za
neovisnost/slobodu. Hrvatska potpora tzv. Palestini (a zapravo je
potpora teorističkom Hamasu) bila bi sramna za demokratsku i na krvi
stvorenu Hrvatsku.


odgovori


1
















1 vote

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Sri, 15/01/2014 - 17:30.
@Fraise POHVALA!
Odlično si odgovorila, zaista te želim pohvaliti. Dodao bih još
da se države ne stvaraju u Skupštini UN, nego zapravo na određenom
teritoriju, sa određenim stanovništvom, granicama i strukturama legalno
izabrane vlasti! Skupština UN danas je glasačka mašinerija bivših
nesvrstanih, i glasanje za određenu rezoluciju, (ne za određenu
odluku!), ne znači izglasavanje države PALESTINE!

Osim toga, pa valjda će se nešto ipak pitati središnju vlast u
Jeruzalemu o otvorenim pitanjima o kojima se zapravo sada pregovara
između Palestinaca i Izraelaca, uz posredovanje SAD? Da sad ne
spominjemo kao Mahmut Abas, kao vođa Palestinskog autonomnog područja i
njegov Al Fatah, ne kontroliraju pojas Gaze, koji je pod kontrolom
Hamasa!


Lj.R.Weiss


odgovori


-3
















-3 votes

Tko je glasao


GLEMBAY — Sri, 15/01/2014 - 15:26.
"BITI PRIZNAT"-A GDJE JE PEČAT !
Najprije proučiti kako je Izrael nastao i tko je dignuo KING
DAVID hotel nakon Drugog svjetskog rata s Britancima u zrak, što je bio
Irgun, tko je izvršio masakr 1949.godine u Deir Yassinu (danas Givat
Shaul Bet ) ,tko je bio ucijenjen s 10.000 britanskih funti kao
terorist, a kasnije postao premijerom,i sl. ,tad Palestinaca nije bilo
niti u grahu,niti u fildžanu, što kažu Bosanci. "Biti priznat" i vući
paralele s NDH kao valjda argumentom , a onda srceparajući zaključak o
"tzv." Palestini ,Izraelu i Hrvatskoj (te "krvnom bratstvu" valjda,ali
malo nezgodno zbog NDH u istom komentaru) pokazuju da se doista,
formalno obrazovanje od 20 godina ne može zvati znanjem.

Biće eto da su se UN zeznule s rezolucijom o "non-member state" za
Palestinu od 29.11.2012. (138 država za, 9 protiv bi trebalo nešto
govoriti ) "de facto priznanjem suverene države Palestine" (Indepedent).

Ah da, i UNESCO je uprskao s "biti priznat", pa ih primio u punopravno članstvo 2011 (107 za, 14 protiv).

Pazite se logike "terorista danas-borac za slobodu sutra" (o tome smo
polemizirali s gosp. Ljubom u vezi različitih spomen-ploča na hebrejskom
i engleskom jeziku o istom događaju iz 40-ih u hotelu "KING DAVID",
pogledati malo. ).

Da, doista je "biti priznat" filozofija kao onaj skeč "A gdje je pečat ?"http://www.youtube.com/watch?v=E1brkgPuKaQ

Slažem se za vanjsku politiku RH, ali iz potpuno suprotnih razloga, jer
ista i ne postoji, a njene gorke "plodove" (tihe sankcije nesvrstanih,
Arapa i dr. ) ,osim onih moralne prirode,ubiremo i na ekonomskom planu.


odgovori


6
















6 votes

Tko je glasao



Fraise — Čet, 16/01/2014 - 01:40.
Rastezanje magarca da bi postao konjem
Glembay, pokušaj čitati onako kako piše, a ne kako ti se čini da
piše. Nabacivanje podataka, izvlačenje iz konteksta, prostorno i
vremensko ograničavanje (kako bi odgovaralo osobnom mišljenju "jer ipak
je Židov ubio Y. Rabina") ima smisla koliko i rastezanje magarca da bi
postao konjem.


Baviti se temom Izraela ne znači samo jašiti po 1948-oj godini, malo
prije ili nakon (a ti to uporno činiš). Poznavati Izrael (posebno
izraelsku i židovsku povijest i kulturu) zahtijeva mnogo više od razine
na kojoj ti pokušavaš voditi neku raspravu (i usput izmišljati "krvno
bratstvo“ koje nitko nije spomenuo). Takve jalove rasprave vodim gotovo
svaki dan s jednako "velikim" poznavateljima povijesti i kulture
Bliskoga istoka koji me u nedostatku argumenata nazivaju masonom i
cionistom (a o cionizmu znaju toliko koliko otprilike i ti). Nije mi
cilj nadmetati se s tobom, ali kada se već postavljaš kao autoritet,
želim ti samo skrenuti pažnju na nešto: nitko ne zna sve, zapravo, svi
znamo pomalo, no važno je na koji način dolazimo do i koristimo
informacije/znanje. Meni pitanje manjinskih zajednica (pa tako i
židovske) nije hobi, nego profesionalni interes (i u tom kontekstu
naglašavam hrvatsko-izraelske veze koje si ti, u maniri zajapurena
dječarca, nazvao "srceparajućim"). Pa kada me već pozivaš da se educiram
o nastanku Izraela (a židovskoj su me povijesti učili židovski
profesori, znanci i prijatelji) mogao bi i sebi učiniti uslugu pa se
primiti nekog ozbiljnijeg štiva (pa bi ti bila malo jasnija uloga
Britanaca prije i tijekom Drugoga svjetskog rata).


Guranje Unescoa u nešto što nema veze s priznavanjem o kojemu
govorimo, tipičan je primjer miješanja jabuka i krušaka (zajedno s onom
fasciniranošću brojkama i rezolucijama; uvijek me sjeti rezolucije 1244
kao primjera međunarodne političke pokvarenosti i potpuna
nerazumijevanja ikakva lokalnog konteksta).


Inače, postoje zanimljivi rezultati istraživanja o tome kako se o
Izraelu govori i poznaje ga samo kroz izraelsko-palestinsko pitanje.
Smijem li zaključiti da pristaješ takvima?


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



kradem — Čet, 16/01/2014 - 12:32.
Ček', ček', ti u ovom
Ček', ček', ti u ovom komentaru spominješ kruške i jabuke,
također uplićeš i svoju relevantnost vezano s temom, a u raspravu si
ušao s nebuloznom i nadasve nezdravom usporedbom sa SAO Krajinom?


Žišku? Ne treba nama miljardu linija Kabale, odnosno napamet znati
Kur'an ili Kishonov opus kako bismo znali da griješiš. Samo je pitanje
da li griješiš uslijed neznanja, indoktrinacije ili jeftine bahatosti.


odgovori


1
















1 vote

Tko je glasao



Fraise — Čet, 16/01/2014 - 12:46.
Nisam vlak da čekam :)
Koji je dio o Krajini nezdrav? Četnici ili hamasovci, je li bitan
naziv? Nezdravo je podržavati palestinski terorizam, a ne usporedba s
terorizmom u vlastitom dvorištu. Vrijeme je da se odbace navike "tri
dana pamtim".

A o tome griješim li ja ili ti, zaista je promašeno raspravljati.
Svatko će za sebe reći da je u pravu, iako istina možda nije ni u
sredini.

Osoba nije relevantna, nego kompetentna. No držimo se teme, a ne tvoje
ad hoc pseudoprocjene o sugovornicima. Eto, to je irelevantno.


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



kradem — Čet, 16/01/2014 - 13:09.
Kad su to Izraelci i
Kad su to Izraelci i Palestinci u svojoj povijesti bili potpisali
i uživali suživot u samoinicijativno definiranim granicama? Kad su
Izraelci i Palestinci uživali u istom jeziku? Kad su imali 99% istih
blagdana i bili zaposleni u istim tvrtkama?


U kojem trenutku i sa čime uspijevaš izjednačiti nemogućnost ulaska
hrvatskog trgovačkog putnika, policajca i liječnika u SAO Krajinu?


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Fraise — Sub, 18/01/2014 - 15:41.
Blago naivnima
Sjajno, ispast će da su se Hebreji/Židovi samoprotjerali iz
Judeje (kao i Hrvati iz Kninske krajine), a onda se vratili samo da bi
napakostili sirotim Palestincima (samo da još doznamo na čemu su im
pozavidjeli; možda vješanju bez suda). Kada si se već uhvatio
izraelsko-arapskih odnosa: postoje sasma ugodna razdoblja suživota
između pripadnika židovskih i neislamiziranih arapskih plemena. Zna se
koja je strana započela s brisanjem čitavih plemena s lica zemlje i koja
strana danas prijeti razaranju civilizacijskih i kulturnih stečevina.


Ali pohvaljujem stil: mislim da bi vojvođanskim ili
bosanskohercegovačkim Hrvatima dobro došao jedan ovakav glasnogovornik i
zaštitnik. Hamas je zaokupljen drugim "civiliziranim" poslima http://www.youtube.com/watch?v=Z7CyMgW8bEk, je li tako? A ako ne time, onda barem nasilnim pokrštavanjem tamošnjih kršćana.


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Sub, 18/01/2014 - 16:16.
@Fraise
Ovima koji misle da su Židovi i Arapi VJEČNI neprijatelji treba
skrenuti pažnju, što je tebi sigurno poznato, na zlatno doba suradnje
Arapa i Židova u Španjolskoj, koje je trajalo u vrijeme kada su Arapi
vladali Španjolskom.


Lj.R.Weiss


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao


Bigulica — Sub, 18/01/2014 - 16:03.
Logika
Teorija ti baš ne drži vodu, s obzirom na ulogu Izraela u
raznoraznim arapskim proljećima, koji su za posljedicu imali upravo
islamizaciju zemalja. Sad su se stavili na stranu suprostavljenu Assadu,
sekularnom predsjedniku i upravo sad dolazi do pogroma kršćana od
strane raznoraznih islamističkih vojski.


Izraelu odgovara zatucani arapski svijet, a i šire (npr. Guatemala).


odgovori


0
















0 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Sub, 18/01/2014 - 18:11.
@Bigulica
NAOPAKA TI JE LOGIKA! Izraelu odgovara razvijen arapski svijet,
svijet u kojem se poštuju ljudska prava, funkcionira pravna država,
poštuju međunarodne obveze...a ne gdje se osiromašene mase valjaju
ulicama i trgovima. S predstavnicima takvog svijeta Izrael se ne može
ništa dogovoriti!


Lj.R.Weiss


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



Fraise — Sub, 18/01/2014 - 19:24.
Dežurnik
Ljubo, skviki je danas dežuran za minuse. Bojim se, da će ih od
dosade, početi dodjeljivati sam sebi. Može li to internet podnijeti?


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao



Ljubo Ruben Weiss — Uto, 21/01/2014 - 05:24.
@Fraise
Skviki ti ima popust na pollitici, spada u njene doajene...Ali,
čim sam te pohvalio, računaj na minuse od mojih "prijatelja"...Inače,
najjači je u poznavanju hrvatskog jezika, uvjerit ćeš se!


Lj.R.Weiss


odgovori


-1
















-1 votes

Tko je glasao

1
2
slijedeća ›
posljednja »



Widgets for Rubenko77il.blog.hr (Pr and Worth)
Objavio/la Ljubo Ruben Weiss u 14:17 Nema komentara:
Pošalji ovo e-poštom Blogiraj ovo!Podijeli na usluzi TwitterPodijeli na usluzi FacebookPodijeli na Pinterestu
Stariji postovi Početna stranica
Pretplati se na: Postovi (Atom)
Sljedbenici
Arhiva bloga

Ľ 2014 (1)
Ľ travanj (1)
SHARON - JASTREB ILI ARIK - MIROTVORAC?

ş 2013 (1)

ş 2010 (1)

O meni

Ljubo Ruben Weiss
Piši i briši! Živi!

Prikaži moj cijeli profil

Oznake: vojna karijera, moderna povijest Izraela

DA LI JE UISTINU HRVATSKA ZAJEDNO SA SVOJOM HRT IZGUBILA KOMPAS? DA LI TO DOBRO VIDIMO?? Čitajmo pažljivo:

-----------------------------------------
Nedjeljom u dva, Nedjeljom u dva
12.12.13. Starost: 2 dan(a)
Nedjeljom u dva - Vedrana Rudan 15. prosinca na HRT-u 1 u 14 sati
Gošća emisije Nedjeljom u dva je spisateljica VEDRANA RUDAN!!!!!!!!??????????
Govorit će o podjelama u Hrvatskoj, referendumu, ekonomskoj krizi. Zašto je Vedrana Rudan kao spisateljica cjenjenija u inozemstvu nego u Hrvatskoj, neke su od tema emisije.Urednik i voditelj: Aleksandar Stanković
----------------------------------------
U više navrata i na više mjesta Vedrana Rudan, ne slučajno, ispisala je NOTORNE ANTISEMITSKE pasuse, koji još kolaju samo u POLITIČKOM PODZEMLJU, U NEONACISTIČKIM KRUGOVIMA, stormfrontovskoj političkoj kaljuži. Vedrana Rudan u više navrata grozomorno je uvrijedila židovski narod, izraelsko vodstvo, Izraelce. Vedrana Rudan na klasičan način antisemite pitala je, pogrešno, namjerno tendenciozno i netočno navodeći dijelove Dnevnika Anne Frank KADA ĆEMO MI ŽIDOVI KONAČNO POSTATI LJUDI???
A dio Dnevnika Ane Frank na koji se Vedrana .Rudan pozivala glasi drugačije i «gospođa» se poslužila RUŽNOM MANIPULACIJOM I IZOKRETANJEM SMISLA DNEVNIČKE ZABILJEŠKE, zapisane u Dnevniku dana 11.4.1944.
Vedrana Rudan je lagala sebi i drugima, sve u cilju što bombastičnijeg efekta svog standardnog nastupa: red vulgarija, red gluposti, red provokacija, red laži i cinizma. Inače, nije to prvo «redigiranje» Dnevnika Ane Frank - činila je to Vedrana Rudan još 2006. u kolumni u Nacionalu pod naslovom «Ana i njeni sinovi», kao što se već više puta, najčešće povodom događaja na Bliskom Istoku, obrušila na Židove, ali i izraelske dužnosnike. Moj dragi prijatelj Lujo Bauer upozorava me da je Rudanica "fenomen sračunat kao marketinški potez i da joj upravo odgovara da se na njene provokacije reagira, e kako bi se stvorio dojam da je progonjena književnica, žrtva, meta malograđana, cilj primitivaca..." A ja mislim kada bi se iz njenih pisanija izostavilo sve vulgarije, psovke i budalaštine, od njene literature ne bi ostalo mnogo. I njeni tekstovi se već označavaju kao književni terorizam, škandal-proza, psovačko-prostačko-potrošačka literatura.

ŠTO STVARNO PIŠE U DNEVNIKU?

Evo kompletnog pasusa iz Dnevnika Ane Frank, ne samo jedne rečenice:

«Jako su nas podsjetili na to da smo okovani Židovi, okovani na komadiću zemlje, bez prava, ali s tisućama obaveza...
JEDNOM ĆE OVAJ STRAŠNI RAT IPAK PROĆI, JEDNOM ĆEMO OPET BITI LJUDI, A NE SAMO ŽIDOVI! ( podvukao Lj.R.W.)
Tko nam je to nametnuo? Tko je nas Židove učinio iznimkom među svim narodima? Tko nas je do sada ostavio da patimo? To je Bog, koji nas je tako stvorio, ali će Bog biti taj koji nas uzdiže. .. Mi ne možemo nikad postati samo Nizozemci ili samo Englezi, ili bilo što drugo, mi pored toga uvijek moramo ostati Židovi. Ali mi to i hoćemo ostati(...) Bog naš narod nije nikad ostavio na cjedilu, ali su tijekom svih stoljeća Židovi morali patiti....»( preveo s njemačkog Sead Muhamedagić).

Vedrana Rudan, u trenutku usijanih međunacionalnih odnosa, u trenutku kada se još nije slegla prašina od najgnjusnijeg falsificiranja Talmuda, navođenjem IZMIŠLJENIH, opasnih poruka, na portalu dnevno.hr, što bi značilo da su i vjernici Židovi opasni ljudi, kada kao na traci zadnju godinu-dvije izmjenjuju se manje ili više antisemitske poruke, uključujući i ZA DOM SPREMNI, ustaški poklič, u Hrvatskoj, u vrijeme dovođenja u pitanje manjinskih prava, ova pseudoknjiževnica a zapravo obična, prosta i politički neosviještena bukačica, NIJE OSOBA VRIJEDNA PAŽNJE HRVATSKE JAVNE TELEVIZIJE i gledateljstva.
"PIČKIN DIM NAD GAZOM, u usporedbi s PIČKINIM DIMOM NAD AUSCHWITZOM, izrečen uz blasfemično manikiranje noktiju na TV NOVA, ušao je u sve udžbenike antisemitizma i delegitimiranja države Izrael.
Tko je pozvao i zašto Vedranu Rudan u talk show Nedjeljom u dva??
Čista je LAŽ da je Vedrana Rudan popularnija u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Jedino, ako se na inozemstvo nije mislilo na Srbiju i Republiku Srpsku, i neke druge dijelove Bosne i Hercegovine?
Vedrana Rudan nije prevedena i objavljena u nijednoj uglednijoj izdavačkoj kući zemalja Evropske zajednice, njena djela neće objavljivati niti propagirati nijedan izdavač u vlasništvu Židova, ona ako će i biti prevedena i objavljena od takvih izdavača, bit će prezentirana kao primjer NOTORNOG ANTISEMITIZMA!

APELIRAM, APELIRAM...
Apeliram u ime razuma i ostataka hrvatske kulture i običnog ukusa, apeliram u ime sloboda manjina i prava da budu zaštićene od guranja prstiju u oči, da se među hrvatskim književnicama i književnicima nađe osoba a koja ima za reći poruke od civilizacijske vrijednosti, poučne za mlade naraštaje koji trebaju biti educirani o povijesnim istinama, a ne upoznavani sa stereotipima i predrasudama.
Nema smisla da se hrvatska vlast zaklinje u evropske stečevine, a istovremeno dozvoljava na državnoj televiziji nastup osobi koja je sustavno širila i širi notorni antisemitizam.
Barem deset/jedanaest hrvatskih književnica i književnika te izdavača zaslužuju nastup na HRT prije ove ekscentrične i mnogi kažu, neuračunljive "književnice" i "publicistkinje":Daša Drndić,Sanja Pilić, Slavenka Drakulić,Dubravka Ugrešić, Miljenko Jergović, Igor Mandić, Ludwig Lujo Bauer, Zoran Ferić,Velimir Visković, Ante Tomić, Seid Serdarević... (nastaviti niz po vašem izboru!)
Ekscentričnost i kontroverznost, privlačanje pažnje ludorijama, povećanje kvote gledanosti TV po svaku cijenu... ne mogu biti kriterij odabira gostiju Nedjeljom u dva i televizije koju svi mi plaćamo, htjeli ne htjeli. Postoji članak gdje svojevremeno Aleksandra Acu Stankovića moja persona hvali kao novinara i voditelja zbog odabira gostiju, pripreme za sugovornike, odlučnost i energičnost u postavljanju pitanja i vođenju dijaloga. Od tog vremena Aleksandar Stanković napravio je nekoliko posve pogrešnih odabira gostiju, a jedan od najvećih gafova je davanje javnog medijskog prostora Ivi Sanaderu, protiv kojeg je Državno odvjetništvo RH podiglo teške optužnice!
Molim Hrvatsku Radio - televiziju u ime Internet grupe SOCIJALNO, JASNO I HRABRO ŽIDOVSTVO - JEVREJSTVO, u ime ostataka ostataka virovitičkog židovstva, u ime pokojnog oca Marka Weissa, logoraški broj 121 729, Auschwitz-Birkenau, u ime moga strica Ljubomira - Rubena koji je s 12 godina nestao u dimu Auschwitza i po kojem sam dobio ime, u ime antifašista Hrvatske i njihovih potomaka, u ime ZDRAVOG RAZUMA, da se nađe osoba za gosta Nedjeljom u dva, koja neće provocirati ružne uspomene niti sipati sol na još uvijek nezacijeljene rane i koju će gledateljstvo s uvažavanjem slušati i od koje će mladi gledatelji imati što naučiti! Nismo valjda već u nekoj smrdljivoj i zagušljivoj krčmi sa čučavcima iz kojih dolazi smrad i širi se do neba, i na čijim vratima se ispisuju i crtaju adoloscentne maštarije, i vulgarije, gdje jedno pored drugog su pičkin dim i kurčevi (namjerno vulgarno navedeno, da se vidi kakav je to izričaj!), znaci čega? Vedranine uljudbe, njene političke nepismenosti, njene bešćutnosti...? Jer, o ne, nije ona samo antiŽidova, premali je to zalogaj za njena oblaporna usta i njene fine nepce, koje se hrane skupim kruh - đakonijama, ona je anti, anti...
NE, NE i NE VEDRANI, zapravo TAMI RUDAN koja se hvalila djedom u Jasenovcu, ne primitivizmu, ne psovačkoj literaturi, ne prodaji knjiga i članaka kojima je u dobrom dijelu antisemitizam, ta civilizacijska sramota, ta stara bolest u novim, kriznim vremenima, ne providnim manipulacijama poviješću u vremenima nikada, a pogotovo ne pred Božić i Novu godinu kada svako normalno stvorenje traži odmor za dušu trenutak veselja bar!

-------------------

Oznake: antisemitizam, židovi, Vedrana Rudan, HRT, nedjeljom u dva, Aco Stanković

Bilo je samo pitanje tjedna kada će se pojaviti članak u hrvatskim medijima od kojeg se čovjeku može lediti krv u žilama, i koji će predstavljati kvintisenciju notornog hrvatskog antisemitizma. Već dugo je na djelu šikaniranje manjina u Hrvatskoj, na razne načine – od razbijanja dvojezičnih ploča, preko brojnih primjera GOVORA MRŽNJE do referenduma Markićke koji je vrvio brutalnim ispadima, zastrašivanjem, upotrebom i zloupotrebom židovskih simbola.
Ataka na Židove u Hrvatskoj, verbalnih, bilo je i ranije, o nekima sam pisao, o nekima nisam stigao pisati odnosno prosvjedovati. Valja nam se prisjetiti samo nekih slučajeva – izjava dr. Stjepana Razuma o Jasenovcu, nekoliko tekstova i ispada Vedrane Rudan koja se grubo poigrala Dnevnikom Ane Frank, zatim bojkota Branka Lustiga u Kninu, izložbe Ane Frank na kojoj je vodičica kroz izložbu na HRT izjavila da je Anne Frank bila „kolateralna žrtva IIWW“, izvještavanja HRT-a o događajima u Egiptu gdje su za nerede okrivljeni Židovi, zatim objave notornog ustaškog postera u časopisu „Vojna povijest“ (izdaje Večernji list), bez ikakve ograde, i najnovije, ispada Josipa Šimunića nakon utakmice Hrvatska –Island, kada je stadion u Maksimiru ječao skandiranje ZA DOM SPREMNI, „zamračivanja Jasenovca“ gdje izvjesni Josip Miljak tvrdi ono što je postala uobičajena tvrdnja devedesetih prošlog stoljeća – da je Jasenovac bio radni logor… Pišem već desetljećima o pojavama antisemitizma na prostorima ex-Jugoslavije, osnovao sam i Internet grupu SOCIJALNO, JASNO I HRABRO ŽIDOVSTVO-JEVREJSTVO gdje razmjenjujemo informacije o pojavama antisemitizma i šire od Hrvatske. Tako se u Srbiji na mjestu gdje je nekada bilo stratiše Židova u Beogradu planira izgradnja shoping centra, u Subotici je oskrnavljeno židovsko groblje, Srbijom kruže notorni, vjerojatno i krivotvoreni spisi Vase Pelagića o "ćifutskom pitanju" itd.
BOB DYLAN JE KRIV - ZAISTA?
Stižu vijesti da su neki hrvatski "intelektualci" u Francuskoj pokrenuli tužbu protiv Boba Dylana koji se jednom izjavom uključio u ocjenu hrvatsko-srpskih odnosa, Da šok bude veći, inače solidan autor Jurica Pavičić u Jutarnjem listu od petka, 6. prosinca 2013. objavljuje kolumnu pod naslovom NARAVNO DA JE DYLAN KRIV IAKO NIJE LAGAO O STAVU PREMA SRBIMA ("Je li Bob Dylan kriv? Naravno, jest. Kriv je zbog drijemeža duha, olakog razbacivanja tvrdnjama o temi o kojoj zna malo…“) Možda je Bob Dylan izjavio nešto nezgrapno, to će utvrditi francuski sud, ali otkuda pravo naslovom teksta presuditi Bobu Dylanu – jer Bob Dylan nije primjerice Toni Cetinski ili Mate Bulić, ili Miroslav Škoro... Bob Dylan je planetarna muzička legenda, jedan od najznačajnijih kantautora 20-tog stoljeća, pjesnik, skladatelj, simbol generacije, rođen u USA kao Robert Allen Zimmermann, 1941. Židov, i stvar je procjene da li je rekao u Roling Stoneu nešto „neukusno bombastično, intelektualno nedozrelo i kolonijalno arogantno“. Ili je pak rekao naglas mišljenje koje dijeli možda polovica Židova u svijetu?? Jer, iako usporedba nije najadekvatnija, ako smo mi kao "djeca Holokausta" većinom prepoznavali ostarjele austrijske naciste, što Srbi ne bi prepoznavali Hrvate, a Hrvati Srbe, pogotovo "četnici ustaše, a ustaše četnike"?
Sve atake na istaknute osobe hrvatskog židovstva, antifašiste, posebno obitelj Goldstein (Slavka, Ivu i Daniela),Branka Lustiga, Nenada Puhovskog, pa ako hoćete i moju personu, uključujući i prijeteću poruku koju sam prijavio Policijskoj upravi virovitičko-podravske županije, nebuloze Slobodana Novaka, more imbecilnih poruka na portalima ispod tekstova o Židovima, Izraelu itd., ne bih ni spominjao. Sve do konfabuliranja o 14 židovskih generala u tzv. NDH, u Židovkama ženama ustaških glavešina, do sustavnog delegitimiranja Izraela...
Međutim, ovo što se pojavilo na portalu dnevno.hr, koji je svojevremeno brutalno izvrijeđao izraelskog ambasadora u Hrvatskoj Yossija Amranija, prelazi sve granice zdravog razuma. Pogledajmo naslov:
„Židovi upravljaju ovim svijetom, sada znamo i zašto! Najužasnije demonske provale skrivaju se u njihovoj svetoj knjizi Talmud!“
Tu je i početni dio teksta:
"Predložite kršćanima da imaju seksualne odnose sa životinjama." "Bog je stvorio nežidove te iako im je dao čovječji oblik oni su ravni sa životinjama, jer ne dolikuje Židovu da bude služen od stoke. Zato ga služe životinje u ljudskom obliku. "Nežidovka u nosećem stanju ima se smatrati kao noseća stoka. "Istrebljenje kršćana je neophodno žrtvovanje.
Židovi su vrlo poseban narod. Rasijani su svuda po svijetu i vode najveće kompanije svijeta. Židovi u svojim rukama drže kompletni bankarski sustav. Oni imaju potpunu kontrolu nad medijima što svjetskim tako i hrvatskim. Neki Židovi su najbogatiji ljudi na planetu. Oni su vladari prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Vladari iz sjene. U svakoj kompaniji, vladi, na najvišim pozicijama uvijek se skriva po minimalno jedan Židov. Oni su vrlo povezan narod koji kontrolira sve, a mnogi o tome ne znaju ništa. Ljudi ih većinom žale jer su eto bili proganjani kroz povijest, no evo odgovora zašto su Židovi bili proganjani. Odgovor daje ni manje ni više nego židovski pisac Oscar Levy u knjizi "Svjetski značaj ruske revolucije" "Teško da danas ima nekog događaja u modernoj Europi koji ne vodi porijeklo unazad do Židova. Mi Židovi smo danas ništa drugo doli svjetski prevaranti, uništavatelji svijeta, njegovi upropastitelji i egzekutori."
Naravno slijede u tekstu Z.K-a FALSIFIKATI Talmuda, koji su Talmudu dodani u pradavna vremena, a posebno u vrijeme afere Dreifuss te gebelsovskom propagandom i sotoniziranjem Židova, sve do konačnog rješenja tzv. židovskog pitanja koje je životima platilo oko 6 milijuna Židova. Holokaust i li šoa postali su abeceda u proučavanju Drugog svjetskog rata i primjer za najbestidniji genocid koji je počinjen nad jednim narodom u novijoj povijesti. I Ujedinjeni narodi, u spomen na Holokaust 27. 1. u godini proglasili Međunarodnim danom sjećanja na Holokaust, i obilježava se u svakoj državi koja drži do sebe.
Perfidni tekst objavljen na opskurnom portalu dnevno.hr držim najbestidnijim napadom na manjinu nad manjinama u Hrvatskoj, nas ostatke ostataka nekada bogate i cvatuće židovske zajednice koja je ugradila svoje znanje i poduzetništvo te dobru volju u temelje ekonomije, znanosti, medicine, sporta.. Do 1941. godine kada su rasni zakoni potpisani od Mile Budaka značili i Jasenovac i sve zlo koje je Židove snašlo.
Ne tvrdim da otpora i prosvjeda nema od hrvatske strane - s radošću i nekom vrstom ponosa čitam tekstove Miljenka Jergovića,Viktora Ivančića, Borisa Dežulovića, Predraga Lucića, Borisa Pavelića i znatnog broja mlađih autora,koji upozoravaju na fašizaciju, ali ukupno to je mlako reagiranje, tek kapi na vrući, užareni kamen. Upozorava nas dobronamjerno i Efraim Zuroff, iz Dokumentacijskog centra "Simon Wiesenthal" iz Jeruzalema... Apeliram u ime mojih mrtvih, u ime mrtvih mojih židovskih sunarodnjaka, u ime onih koji dijele moja razmišljanja u židovskim općinama Hrvatske i Bet Izraelu, da hrvatska pravna država stane na kraj ovom vandalizmu koji je počinio portal dnevno.hr i izvjesni anonimac Z.K. i poduzme HITNO sve pravne korake da se ovaj vandalizam sankcionira. Ono što je spadalo u Stormfron i hrvatsko političko podzemlje bljesnulo je „punim sjajem“ kao zloupotreba sloboda i prava, jamčena Ustavom RH.
ŠTO ĆE BITI S LIJEPOM NAŠOM?
Davnih godina, negdje 1989. na jednom savjetovanju u Beogradu pod nazivom BUDUĆNOST JUGOSLAVENSKOG JEVREJSTVA usudio sam se JAVO reći: „Tema nije dobro postavljena. Nas nekoliko tisuća Jevreja-Židova bit će prebačeno na sigurno, vjerojatno u Izrael, ali što će biti s ovom zemljom!?“ Dvoranom je zavladao muk, a onda vrisak, predsjedavajući skupa oduzeo mi je riječ uz obrazloženje da širim paniku.
Danas, 2013. tvrdim slično: nas nekoliko stotina hrvatskih Židova prebačeno će biti s dva tri zrakoplova na sigurno, vjerojatno u Izrael, ali što će biti s ovom zemljom, Hrvatskom? Ova nekada lijepa i podosta bogata zemlja danas je jedva za prepoznati, ali tu je moj rodni dom, zavičaj, i drugog zavičaja nemam.
Ali, dok god tu živim očekujem poštovanje ljudskih prava kao što poštujem prava domaćina. Dnevno.hr poručilo mi je danas, u erev šabat, kada gore dvije svijeće i Talmud je kraj mene, a kipa na glavi, da sam štetočina i da, po teorijama zavjere, iz falsifikata ruske carske policije, Protokola sionskih mudraca, snujem o nekoj zavjeri protiv čovječanstva.
A snujem samo o jednom - neka je mir subotnji bar - mir i blagostanje koje želim svima u lijepoj našoj ne samo u subotu već u prosincu i siječnju 2014. kada se kršćani obraćaju Božiću, moleći za ljubav Božju. I ako netko nešto drugo zove i doziva, neke sokolove primjerice, neka to čini, na svoju odgovornost, ali prije svega odgovoran prema vlastitom narodu.
Moj, naš je Hašem, Adonaj, Gospodin, Stvoritelj... i on hoće milenijima da živimo. I živjet ćemo dalje, notornim huškačima, mrziteljima i antisemitima usprkos!

Oznake: Talmud, antisemitizam, Hrvatska alternativa, dnevno.hr, bob dylan

Blagdan Hanuku smo obilježavali i prije Beča, najčešće u Židovskoj općini u Zagrebu, no za mene je počela predstavljati istinski događaj tek u Beču, poslije 1991. Tada bi se, najčeće po hladnom vremenu okupila veća grupa Židova Beča, uz veliku HANUKIJU, oko dva metra visoku, kod Stephanplatza,na početku Kaertnerstrasse, blagdan bi nam čestitao gradonačelnik Beča Michael Hauepl (SDP) zatim bi se plesalo oko hanukije, na kojoj je bila upaljena prva svijeća (velika žarulja), a gorio je i "šameš"".
(http://youtu.be/BeS46weU4ZI (Flory Jagoda,porijeklom uz Sarajeva, nenadmašna u sefardskoj glazbi!)
Mi Židovi bi zatim jedan drugom čestitali Hanuku, a našao bi se i poneki Austrijanac koji bi to učinio. Primijetilo se da među stotinjak okupljenih smo većinom mi Židovi došli zadnjih godina u Beč, s dosta ruskih Židova i ponešto Izraelaca. Diskretno nas je čuvala austrijska policija i "naši" dečki u civilu - nikada se nije dogodio ni najmanji incident!
Inače, u kući, u mladosti nije se previše držalo do židovskih blagdana, i prvi susret s njima dogodio se za vrijeme ljetovanja židovske omladine Jugoslavije, koja su se organizirala najčešće u različitim mjestima na Jadranu, po grupama tj. po uzrastu. Sudjelovao sam na oko 12 ljetovanja po 14 dana -, a započeo sam s 11 godina u hotelu "Šator" na Jahorini. Uz odmor se družilo i učilo o židovskim običajima, povijesti, Izraelu...- svi smo bili podijeljeni po grupama i imali "madrih" (odgajatelja, vaspitača) te kulturnog referenta. U moje vrijeme referent je bila Miriam Steiner, koja danas kao Miriam Steiner Aviezer, nekada zaposlena u Yad Vashemu, autorica više knjiga, živi u Izraelu (pored ostalih, autorica knjige "Hrvatski pravednici"). Odvijalo se to u Titovo vrijeme, usprkos Brozove antiizraelske politike, a ponekad uz goste predavače iz inozemstva i Izraela i pretpostavljam da je to omogućeno dogovorom Svjetskog židovskog kongresa i jugoslavenske vlade, odnosno Tita i Nahuma Goldmanna, predsjednika Svjetskog židovskog kongresa, koje je vezivalo višedesetljetno prijateljstvo, i što tajno i što javno sastajali su se zamalo svake godine.
ŠTO ZNAČI HANUKA?
Blagdan Hanuka se slavi kao sjećanje na pobjedonosnu oslobodilačku borbu židovskog naroda na tlu drevnog Izraela protiv helenističkog (grčkog) osvajača u vrijeme vladavine Antioha IV.Epifanija.
Povezan je blagdan sa ČUDOM koje se dogodilo kada su Grci ušavši u Hram oskvrnavili ga i kada se obnavljao nakon oslobođenja koje su izvojevali Makabejci - ulje u hramu trebalo je biti dostatno za plamen obrednih svjetiljki u trajanju jednog dana. Iako se radilo o zapečačenoj posudi s uljem, ulje je gorjelo punih osam dana. Blagdan Hanuka naziva se i blagdanom svjetlosti – središnji ritualni predmet je hanukija, deveterokraki svijećnjak, na kojem se, posebnim redoslijedom pale svjećice: prvi dan jedna, a sve vrijeme blagdana gori svijeća zvana poslužitelj – šamaš, deveta svijeća koja služi za paljenje onih ostalih, koje se pale svakog dana po jedna više. Tradicionalisti paze na redoslijed paljenja svijeća, smjer, a samo znalci znaju da se svaku večer ispočetka pale svijeće ovisno koji je dan Hanuke. Dakle, petog dana, npr. pale se četiri prethodne svijeće i dodaje još jedna, peta, i izgovara blagoslov. Ovo je veseli blagdan, pjeva se i pleše, a u blagdanu je dozvoljena igra drajdlom (zvrkom), zvanim i sevivon. Sve dane blagdana služe se krafne (latkes).
Inače, novokomponirane Židove ćete najlakše prepoznati po tome što ne razlikuju MENORU - svijećnjak sa sedam krakova, ujedno i grb Izraela, od HANUKIJE sa osam krakova plus šameš. Inače, postoje razne vrste hanukija, izrađene od raznih materijala i raznih dizajna, i zapravo su često prava mala umjetnička remek djela. I naravno, najbogatiji su obično u kući imali srebrne, a superbogati i zlatne hanukije, no ni s tim se nije smjelo pretjerivati, jer hanukija je ipak ritualni predmet. Kao otpor prenaglašavanju židovstva stvorila se i izreka odnosno mišljenje - što veća hanukija u nekoj obitelji, to manji osjećaj izvornog judaizma. Posebno su bile vrijedne hanukije u sinagogama, a smatra se i danas sramotom da židovska obitelj nema hanukiju u kući ili stanu. Zanimljivo, najmanje hanukija po kućama i stanovima vidio sam u Izraelu, posebno u kibucu u kojem sam svojevremeno radio i učio, uz objašanjenje - mi smo kibuc kojem je osnivač socijalistička stranka, i drugo, naglašavati židovstvo u Izraelu nema potrebe - naglašavaju ga oni koji su u galutu (dijaspori).
BLAGDAN POSEBNO ZANIMLJIV DJECI
Blagdan je posebno zanimljiv djeci koja su fascinirana svjetlom, a u kućama i stanovima vrtio bi se drajdl ili sevivon, drveni zvrk na kojem su kratice na hebrejskom u značenju - daj jedan, uzmi jedan... Naravno, najljepše je kada bi se okrenuulo UZMI SVE...To je inače, jedini oblik kockanja koji je Židovima dozvoljen. Hanuka pada u kalendarski kratke dane i duge noći, i svojom vedrinom stvara dobro raspoloženje, jer, vrijeme je to kada smo obično, zbog manjka dnevnog svjetla, "u bedu". Išlo bi se nakon manifestacije na Stephansplazu kući,u stanove i partijalo se do kasno u noć, uz dobro posluženje i odabranu židovsku glazbu, a omiljena je bila "klezmer" glazba.
Nadrabin Hajim Paul Eisenberg, poznat i po svom humoru, u Centralnoj sinagogi u Seitensttenngasse, kod Schwedenplatza, za "službe božje" u danima Hanuke držao je inspirativne govore, obaćao se posebno nadahnuto nama vjernicima naglašavajući koliko je SVJETLO važno bukvalno, ali i u prenesenom značenju. Svjetlo je, nasuprot mraku i tmini, znak nade, znak vjere i znak jasnoće koja nas ima pratiti u budućnosti!
Erev Hanuka - večer uoči Hanuke - kada se pali prva svijeća je u srijedu navečer, 27. studenog 2013. i svake godine pada na drugi datum jer je židovska godina obilježena lunarnim, a ne Sunčevim kretanjem. Tako židovska godina ima dvanaest mjeseci, a svaki mjesec 29 ili 30 dana, što je ukupno 354 ili 355 dana.
Happy Hanukkah! Sretna Hanuka!
----------------
(objavljeno na portalu www.pollitika.com, 27. 11. 2013.)

Oznake: Beč, Hanuka, židovstvo, mladost

Da li vam u ovoj sveopćoj gunguli u vezi Vukovara i Joa Josipa Šimunića nešto nedostaje? Meni nedostaje puno toga, ali posebno sam tužan zbog nemaštovitosti hrvatskog puka. Evo, izvještavaju mediji da je Internet grupa ZA ŠIMUNIĆA već dosegla brojku od 110 000 članova, dakle 110 000 građana lijepe naše, pa i nešto pride iz dijaspore odnosno hrvatskih gastarbajtera, smatra da je sada već čuveni Yoe Šimunić učinio ispravno.

Zapalio sam dvije svijeće, kipa na glavi, Daniel Schwarz piše posljednji izvještaj (izvješće, zar ne?) posljednjeg Židova, u jednoj slavonskoj varoši…dva Talmuda, jedan iz 1982. kraj mene, i jedan iz 1990, oba s predgovorom Eugena Werbera, s njegovim posvetama. Jedna posveta glasi:"Dragom Danielu Schwarzu iskreno prijateljski Eugen Moše Werber, Zgb, januar, 1990."
Cmoljavo je danas vrijeme, samo panob+nci znaju što je to cmoljavo vrijeme - red sitnehladne kišice, poa red magluštine, pa jedna ogromna suza natkrila varoš, najbliža otvorena sinagoga je 156 kilometara odavde, ali moja, Schwarzova unutrašnja sinagoga otvorena je dan i noć, oduvijek. Pjeva Schwarz LEHA DODI, pjeva kraljici ŠABAT u čast, i misli, i moli, NEKA JE SUBOTNJU MIR BAR!
A onda netko iz provincijalne birtije vrisne ŠIMUNIĆ, USTAŠA GODINE, i kaže RUNDA ZA SVE… Još Horvatska ni propala dok mi živimo…U birtiji su svi kao jedan – kud Šimunić okom, svi bi skokom. Doturit će i njima netko mikrofon, u maglenu večer varošku, na sokak će istrčati varoške frajle, čekati svoje teturajuće junačine, one mrtve pijane, stavit će na tačke i voziti doma, U DOM, jer sve se radi ZA DOM, i pijance se razvozi po domovima, koje u velikoj većini krase raspela, i bogobojazni mir tu i tamo prekine plač djeteta.. Samo jednoga, dva mala Hrvata, ili Hrvatice, sli jedan dečko Hrvat i jedna curica Hrvatica, prevelik su luksuz… Treba nahraniti djecu, a muž branitelj, mirovina tako-tako, žena ne radi, ostala bez posla kao i onih 800 dnevno koji poljube vrata firme, dobiju radnu knjižicu za uspomenu. Kćerka završila ekonomiju, nema posla, sin ne zan se ni gdje je – ili u zatvoru, ili u bolnici, jer to njegov životni put.
SVETA HRVATSKA OBITELJ?
I gledam tu svetu hrvatsku obitelj, i baš si nešto mislim, kako su to pitomi ljudi – ništa, ama baš ništa im ne ide od ruke /za njih Šimunić i'gra nogama, ali ne i glavom!) i tzapravo, si mislim kako to da nisu veće nacional-šovinisti, takoreći, fašisti… Pa svi su uvjeti idealno posloženi – nezaposlenost, socijaldemokrati donose zakone da se i trudnicama može dati otkaz, zar ne, tako se misli na buduća pokoljenja, imamo preveden Hitlerov Mein Kamp na hrvatski, imamo kler koji uporno na misama drži političke govore, imamo, medije gdje se ne smije snimiti i plasirati fotka iz Nadanova podruma, čujem policajac koji je snimio muflona, bizona, bivola, polarnog medvjeda tj. pola zoološkog vrta u Nadanovu podrumu, zloupotrijebio je položaj, i plasirao fotke u medije… Vrbić, Josip Vrbić! On nema Net grupu, ali ima Joe Šimunić! I taj JosipVrbić, je, o čuda, možda samo koju ćeliju dalje od lepog Nadana!? I gradonačelnik Virvara ne može na suđenje zbog Fimi medije, jer je, na neodgodivom putovanju u inzozemstvu… Eto, još jedna varoška priča, ako oduzmemo onu, koju nije moguće provjeriti, da u narodnjačkom klubu ima fifica koje se takmiče koja će spavati s više baja u jednoj noći… Sve je za razumjeti, ali kako se ujutro zna koja je pobjednica, to me muči. Baš me jako muči...
I jedna ideja u ovu Šabat večer ne izlazi Schwarzu iz glave: kako je u domaji odlično raspoloženje što se tiče za DOM SPREMNI, koji pozdrav usput relativiziraju do besvijesti, mora se nešto epohalno učiniti. Te Zrinjski, Sigetvar nije daleko od Virvara, bogme taj spomenik Zrinjskom nije ni tako mal, jedino se Schwarz ne sjeća da se spominje njegovo hrvatstvo… Zrinjski je tako bio domoljub, bili su to i Frankopani, pa Radić, pa Maček…pa Tuđman…
Netko je preskočen??
ANTE PAVELIĆ - GDJE JE?
Eh, tu smo – ANTE PAVELIĆ!?
I tu vas Schwarz, možda i zadnja židovska šuša u Virvaru, usrdno moli, vratite nam Antu Pavelića iz Madrida, HITNO! On nam nedostaje, nedostaje nam jedan pokojni ustaša-poglavnik, živi samo što se nije pojavio, I vapi Schwarz za živim poglavnikom, vapi i narod – mi trebamo vođu, i kvit! Što kažete na Tomislava Josića, ha? Nije Anti Paveliću ni do koljena? Nije, ali bit će… čekajmo malo. Vukovar će postati grad pijeteta, tada će vratiti u život i sve vukovarske Židove, pa obnoviti sinagogu… zatim će Tomislav Josić, u nedostatku Židova srtrpati Srbe u radne logore, na njima će pisati latinicom USTAŠKI RADNI LOGOR…
Dakle, zar to nije nepravda, da najveći sin hrvatskog naroda leži na nekom madridskom groblju, da ga povremeno obiđe Davor Šuker, pa dr. Kujundžić, pa koja đačka ekskurzija… Nikada nije bio bolji trenutak nego da ga specijalna hrvatska ekipa iskopa, pa neće nam on ležati i nekoj zabiti madridskog groblja, njega, diku i ponos hrvatski, svečano pokopati na zagrebačkom Mirogoju? Gdje? Pa nema dileme – počasno mjesto odmah pokraj groba pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, naručiti bijeli mramom s Brača, ma što spomenik, Mauzolej za Antu Pavelića…
Ali, pita Schwarza komšija Joza - zar ste vi sigurni da puk želi Mauzolej s Pavelićem na Mirogoju, pa znate jedan partizan, pa kraj njega ustaša - poglavnik… osim toga, nemamo u proračunu za 2014. planirana ta sredstva.. To ipak nešto košta!

I tada Schwarz, onako domoljubno: "Što košta? Za Pavelića sve, za Hrvatsku sve, za DOM I DOMOVINU SVE! I krv ako treba! Sumnjate u raspoloženje puka…? PA REFERENDUM, naravno!
"Ali košta...!"
" Ma, kako košta, pa i ovaj koji je predložila udruga „U ime obitelji" košta, 38 milijuna, odobrila Milanovićeva vlada, gdje ne bi za prijenos posmrtnih ostataka Ante Pavelića i izgradnju Mauzoleja…?"
I Joza: "Znate što susjed? Stalno se nešto govori kako vi Židovi imate nešto protiv Hrvatske i Hrvata. A vidite, ponosan sam da vas kao Židova imam za komšiju. Domoljub, pravi domoljub! Na sve mislite, dajete inicijative, zdrave inicijative… Čujte, da vam onaj Vlado Singer ipak nije nešto u rodu? Čuo sam sada skoro ste spomenuli neku prabaku Božuliju Singer…
Schwarz negirajući: "Ne, nije mi u rodu, ali baš ste me dobro podsjetili, sada ću predložiti i spomenik za Vladu Singera…
"ZA DOM SPREMNI, KOMŠIJA!"
"ZA DOM SPREMNI, MAR SCHWARZ!"

(objavljeno na www.pollitika.com, 23. 11. 2013. i na www.tacno.net, neznatno promijenjeno)

Oznake: mirogoj, Zagreb, Ante Pavelić, neosustaštvo

Kažu, brat ti je bolestan, pusti ga! I tako svaki put kada kažem da nemam uvid u to kako troši novac Židovske općine, koji dobije iz raznih izvora. Za 2012, godinu u kasi se našlo 84 000 kuna, još krajem prošle godine tražio sam čiste račune, specifikaciju troškova, odluke tijela Židovske općine Virovitica, dobio sam ih samo djelomično.

Dugo šutim, više ne mogu šutjeti jer sutra će me, kao što me pitaju i danas, pitati da li sam nešto od svega znao!

A znam da je lažno predstavljanje nezakonito. Netransparentno trošenje financijskih sredstava, pa i iz državnih i lokalnih izvora, je također nezakonito. Vrijeme je za mene uvijek vrijeme čistih računa, jednostavno, taka sam se rodio, i takav ću umrijeti.

I onda opet upozorenje: NEMOJ, BRAT TI JE I K TOME, BOLESTAN!

Moj brat predstavljao se do neki dan, nakon godinu i više od NEOPOZIVE OSTAVKE na mjesto predsjednika, kao predsjednik Židovske općine Virovitica, točno do 14. studenog 2013. Tada smo se mi malobrojni sastali u lijepim prostorijama Židovske općine Virovitica, o okviru bivše vojarne, tužni što nas nema više. Holokaust je progutao veliku većinu virovitičkih Židova, i Židova okolice - većina je otišla u dim Auschwitza. Nekada, davne 1941. bilo je 234 židovske duše u Virovitici, Holokaust je preživjelo 28, dakle 206 duša je smrtno stradalo. U okolici Virovitice , u selima i trgovištima živio je 61 Židov, a preživjelo je samo 8 Židova, znači likvidirane su 53 osobe. U Virovitici i okolici smrću je završilo ukupno 267 Židova! Ni spomenika, zamalo ništa - na mjestu gdje je bila sinagoga danas je stambeno-poslovni objekt i dvojezična ploča, odmah na početku ulice Matije Gupca, jedna knjižica koju smo brat i ja zajedno napravili. Od studenog 2012.. zamire rad Općine, moj brat ne prenosi nakon NEOPOZIVE OSTAVKE, dužnost na drugu osobu, ne saziva skupštinu... Bio je dužan organizirati skupštinu, a na to ga nisu poticali ni dr. Ognjen Kraus iz Zagreba, ni drugi. Nema sastajanja do ovog četvrtka 14, listopada 2013. Donosimo zaključke, šaljem ih medijima kao v.d. predsjednika najmanje Židovske općine u Hrvatskoj. Do mene dopiru glasovi da se u Zagrebu ne slažu s tom odlukom, prve vijesti u medijima o održanoj skupštini nisu sasvim precizne, daje se riječ nepozvanima, bivši predsjednik virovitičke Židovske općine nažalost percipira okolinu hendikepiran teškim bolestima.i ne shvaća da je Parkinsonova bolest uznapredovala...

UGASITI ŽIDOVSKU OPĆINU, ILI NASTAVITI?

U taj četvrtak mogli smo Židovsku općinu Virovitica ugasiti. Podmetnuo sam leđa i prihvatio prijedlog da je ne ugasimo, da još pokušamo svi zajedno završiti obnovu mrtvačnice na Židovskom groblju i pretvoriti je u muzejsko-memorijalni objekt, možda i prostorije za druženje imati tamo. I ponešto još ostaviti traga u Virovitici i šire kojom kulturnom priredbom pod motom NEKA SE JOŠ ČUJE I NAŠ GLAS! Zaprepastio sam se kada sam vidio stavove o tome, koji su čak dospjeli do medija. S obzirom na razne gluposti koje piše i radi očito je da više nije sposoban obnašati dužnosti u Općini, a kamoli predstavljati Židovsku općinu Virovitica.

ČLAN KOJI NE PLAĆA ČLANARINU eventualno ne može glasati, a nikako ne gubi pravo na članstvo u Općini. Sramoti se slanjem nesuvislih poruka uokolo, radi nekakve konzultacije, a zna ako su potrebne jedino mjesto koje ima za konzultacije je skupština Židovske općine Virovitica., a ima oko sebe i osobe pravno-politički potkovane.

JAVNOST upoznajem nerado s ovim činjenicama, znam da će mi neki zamjeriti, ali stanje na kontu Židovske općine Virovitica, treba javnost znati, između ostalog i da se spriječe glasine. Punih četrdeset godina sam židovski aktivist, živio sam u konzervativnoj židovskoj općini Beč, koliko i meni zdravlje dopušta želim, sa suradnicima revitalizirati Židovsku općinu Virovitica, uvjeren da ima osoba, koje uz nas malobrojne Židove, žele raditi i čuti naš tihi glas,

Osobno preuzimam na sebe obvezu sazivanja Skupštine Židovske općine Virovitica, ali ukidanje Općine bilo bi preuranjeno i kardinalna greška. Što će biti u budućnosti, ne znamo, možda se priključimo Židovskoj općini Osijek, možda se povežemo sa daruvarskom općinom, možda se priključivanje vjerskoj organizaciji Bet Izrael, možda Koordinaciji, unatoč mog mišljenja da Koordinaciju židovskih općina Hrvatske vode dijelom problematične osobe koje ne brinu posebno o socijalnim potrebama članstva i dozvoljavaju da desetljeće zjapi prazna rupa u urbanom tkivu Zagreba. Budućnost je u ovim turbulentnim vremenima teško predvidjeti, no ono što obećavam to je da ćemo u vrijeme krize prvenstveno brinuti o socijalnim potrebama članstva i prijatelja Općine odnosno pridruženih članova.

SOCIJALNO, JAVNO, HRABRO...

Židovska općina Virovitica nije mogla ostati privatni feud Željka Weissa, starijeg, a on feudalac i etnobizničar, bez obzira i hvalevrijedan rad oko obnove mrtvačnice.

Nakon objavljenog članka o stanju oko gradnje Kulturnog centra sa sinagogom u Praškoj 7, u Zagrebu, gdje se zalažem za HITAN početak gradnje upozoravaju me na nered u mom dvorištu, koji čak nije od jučer. Ali, Židovima Zagreba i Hrvatske, ne treba parkiralište, nama treba Muzej, Biblioteka, dvorana za predavanja, dvorana za izložbe, možda i mala sinagoga u okviru Centra, pulsirajuća točka samog središta Zagreba. Zalažem se za to i zalagat ću se i na Net stranici grupe koju sam osnovao prije oko 7 mjeseci i koja uspješno radi.

Da bih bio vjerodostojan u javnosti, PRISILJEN SAM O SVEMU TOME pisati i objaviti ovu kolumnu. Molim vas da mi pomognete da održimo Židovsku općinu Virovitica, molim vas da pomognete održati ovo malo preostalog zdravlja mog brata! Boli me duša kada vidim da nosa okolo uramljene fotografije Jeruzalema, Izraela, rabina... i prodaje ih. Njegovo „šnorovanje" po bankama i firmama te od pojedinaca sugrađana te od Židova u Hrvatskoj i svijetu, porijeklom iz Virovitice, baca ružno svjetlo na židovstvo. Tražio je čak novac od potomaka Židova Virovitice koji vode spor sa vlašću da im se vrati odnosno nadoknadi vrijednost kuće i zemljišta gdje je nekada bio tzv. Bingov čošak, a danas su tamo robna kuća i banka. Da li je to ponašanje posljedica nevraćanja imovine u Lukaču, u naturalnom obliku, ne znam. Sramoćenje je to sve skupa židovstva, i Virovitice, a nije isključeno da tu ima i još nečega, ali okrenut sam budućnosti i molim sve dobronamjerne za pomoć!

Jer, BEZ ČISTIH RAČUNA SE NE RAČUNA!

ŽeljkoWeis, stariji, i pored svega ima šansu da kao povjerenik za obnovu mrtvačnice, uz zajednički trud, završi ovaj projekt. Ne želim se sramiti što sam hrvatski Židov, želim da u miru proživim zadnje godine života, radim istovremeno na završetku tri knjige, pišem, objavljujem... Ni on, ni ja nemamo drugog zavičaja od ovog, virovitičkog, Ne želim naglašavati da sam zadnjih tjedana primio nekoliko antisemitskih poruka pa i dvije prijeteće i da sam s njima upoznao Policijsku upravu Virovitičko - podravske županije. Na svu napetost u međunacionalnim odnosima u Hrvatskoj, nama ne trebaju afere vezane za Židove. Međutim, bez ikakve prijetnje ikome, oni koji me znaju, znaju i to da sam u stanju objaviti sadržaj antisemitskih poruka. To ne činim, jer mislim da je vrijeme da mislimo na budućnost i svi, i Hrvati, i Srbi, i Česi, i svaka manjina zajedno s dominantnim narodom, radimo za život dostojan svakog čovjeka.

Žao mi je što sam morao JAVNO progovoriti o našim, židovskim mukama, kao i općim mukama, no želim mirno spavati i bez gorčine još ponešto učiniti na dobrobit svih nas. Moralno-etički principi i židovstva, ali i nastojanja da živimo u uređenoj pravnoj državi, moto su mog rada i djelovanja desetljećima. Vi se ne morate složiti ni s idejama koje pronosim, niti ovim postupkom, ali savjest i sjećanje na oca, uvažavanje izvorne židovske tradicije temeljene na vjeri, etici, posebno solidarnosti. nalaže mi da ne živimo mimo židovske tradicije i u mutežu.

Kao postariji čovjek, novinar i Židov, vjerujem da je to, i pored svega, moguće!

(Napomena: objavljeno kao kolumna na www.virovitica.net, 17. 11. 2013.)

Oznake: židovstvo, male židovske općine, čisti računi